TUŽNE ŽIVOTNE PRIČE Očajni migranti u Europi traže bolji život: ‘Jednostavno nemamo izbora jer bježimo iz pakla’

Od siječnja do kraja svibnja više od 100.000 imigranata je prešlo Sredozemlje, a 1.865 ih se utopilo
Tahir, Sulejman i Abit putnici su bez prtljage, a jedino što im je ostalo dok izgubljeni koračaju velikim željezničkim kolodvorom u Rimu su nada, ožiljci i skriveni svežanj novčanica.
Mladići sa sjevera Sudana, afričke zemlje izmučene ratom i siromaštvom, samo su trojica od više od 50.000 ilegalnih useljenika koji su se ove godine dokopali talijanske obale.
Nitko ne zna koliko se točno imigranata nalazi u Italiji jer mnogi stižu neprimjetno čamcima. “More smrti” koje razdvaja Afriku i Europu ovi ljudi nikada neće zaboraviti. S oko 400 suputnika i supatnika plovili su tri dana šibani vjetrom i valovima od Libije do nepoznatog mjesta u Italiji čije ime ni sami ne znaju.
“Neki zazivaju Boga, neki se mole u sebi, neki razgovorom pokušavaju nadvladati strah, a neki samo šute”, rekao je Hini tridesetogodišnji Abit u maslinastozelenoj jakni koju ne skida iako je vruće.
“Čamac se tako ljuljao da smo zaboravili sve upute koje nam je dao moj brat”, dodaje Abit. Njegov brat je prije godinu dana uspio stići do Pariza i oni sada nastoje krenuti njegovim stopama.
Imaju tek broj telefona koji moraju nazvati. Dok ulaze u malu trgovinu s internetom i telefonskim govornicama, prodavač azijskog porijekla im se ne čudi. Oko rimskog kolodvora Termini deseci su afričkih imigranata. Tahir (22) kupuje karticu za mobitel pa iz džepa vadi staru Nokiju razbijenog ekrana.
 

Tri godine od Darfura do Rima

Put do glavnog grada Francuske ih ne brine jer, kažu, najgore su prošli. Godine 2012. krenuli su iz Darfura, sudanske regije razorene dugogodišnjim sukobom gdje pobunjenici optužuju središnju vladu za represiju nad nearapskim stanovništvom. No prave nedaće dočekale su ih kad su ušli u susjednu Libiju.

VEZANA VIJEST
GLAVNI TAJNIK NATO-A:’Moramo biti ujedinjeni u rješavanju pitanja imigrantske krize na Sredozemlju’

“Ondje je pravi kaos. Zemljom vladaju naoružane bande koje pljačkaju, ubijaju i tuku”, napominje 32-godišnji Sulejman s ožiljkom iznad lijevog oka. U građanskom ratu potaknutom Arapskim proljećem 2011. ubijen je dugogodišnji libijski vođa Moamer Gadafi, a sukobi među suprotstavljenim grupama ne jenjavaju.
“Htjeli smo odande pobjeći pod svaku cijenu”, ističe Sulejman.
No u libijskom metežu zapeli su tri godine. Radili su na jednom gradilištu za oko 3.600 kuna mjesečno, čekajući pogodan trenutak za bijeg iz opustošene zemlje.
Ilegalni prelazak Sredozemlja koštao ih je oko 10.000 kuna po glavi. “Put je organizirala libijska grupa, a kapetan je bio Tunižanin”, govori Sulejman.
U Rimu su ih preuzela dvojica Afrikanca prema telefonskim instrukcijama Abitova brata i nastoje im objasniti kako do Pariza. Odbili su uzeti ponuđenih 10 eura za hranu.
Francuska je u četvrtak zatvorila granicu s Italijom zaustavivši novi migracijski val. Talijanski premijer Matteo Renzi u ponedjeljak je kritizirao ponašanje francuskih vlasti podsjetivši kako njegova zemlja najviše osjeća pritisak imigranata koji se zahvaljujući toplom ljetnom vremenu sada masovno iskrcavaju na Apeninskom poluotoku.

Prolaznici se ne osvrću

Hosteli oko Terminija bilježe invaziju ilegalnih gostiju pa je prvo pitanje recepcionara vezano uz dokumente. “Bojimo se policijskih kazni. Ako nas uhvate da imamo gosta bez dokumentacije papreno nas kažnjavaju”, kaže Zakir Husein, vlasnik hostela Discovery, jednog od najjeftinih u gradu gdje noćenje košta oko 25 eura.
Njegov zaposlenik napominje da su prije tri godine platili kaznu od 25.000 eura jer su ih ulovili da primaju ilegalce.

VEZANA VIJEST
AKCIJSKI PLAN UNIJEDonosimo pet ključnih činjenica o migracijskoj krizi u Europi

Neki od njih spavaju u kartonskim kutijama ispred kolodvora jer su čekaonice zatvorene do jutra. Ljudska tijela okružuju glomaznu zgradu, no prolaznici se ne osvrću.
Talijanska vlada zahvaljujući financijskoj pomoći EU-a daje 30 eura na dan onome tko primi i registrira imigrante jer su smještajni kampovi prenapučeni.
U mjestu Marino pored Rima jedan je poduzetnik u financijskoj krizi odlučio primiti 90 imigranata kako bi dnevno dobivao 2.700 eura, a dio od 42.000 mještana organiziraju prosvjede protiv došljaka.
“U njihovom prisustvu lokalni stanovnici se nelagodno osjećaju jer su drugačiji. I ne znaju njihove namjere”, kaže psiholog Dario Toffoli (25) iz Rima. “Tvrde da vlada daje novac strancima dok Talijani sami trpe zbog gospodarske krize”, dodaje.
Lani je u sklopu navedenog programa primljeno više od 130.000 imigranata. Antiuseljenička stranka Sjeverna liga nazvala je plan uvredom za Talijane optuživši socijaldemokratskog premijera da ne vidi svakodnevno siromaštvo vlastitih građana. Policijske istrage pokazale su da su i rimske mafijaške grupe povezane s politikom primanja imigranata, napominje Toffoli.
Od siječnja do kraja svibnja više od 100.000 imigranata je prešlo Sredozemlje, a 1.865 ih se utopilo, podatak je Međunarodne organizacije za migracije (IOM).
“Mi jednostavno nemamo izbora jer bježimo iz pakla”, kaže Abit. “Nadamo se da ćemo u nekoj europskoj zemlji naći posao i mir”.