U ovom trenutku, svijet se suočava s potencijalnim geopolitičkim preokretom kako Turska, zemlja članica NATO-a i dugogodišnji kandidat za članstvo u Europskoj uniji, izražava želju za pridruživanjem BRICS-u. Ovaj događaj, koji se odigrao na nedavnom summitu BRICS-a u Kazanju, predstavlja značajan korak u međunarodnoj diplomaciji i otvara pitanja o budućnosti globalnih savezništava.
Turska bi pridruživanjem BRICS-u donijela dodatnu dimenziju ovoj grupi, koja uključuje Brazil, Rusiju, Indiju, Kinu i Južnu Afriku. Članstvo Turske bi, s geopolitičkog stajališta, povećalo status BRICS-a kao zagovornika nesvrstanosti, unatoč mogućim napetostima s zapadnim zemljama. Kroz prisutnost Turske, BRICS bi mogao postati jači protivnik zapadne dominacije, dok bi istovremeno diversificirao svoje članstvo.
Erdoganova vlada već dugi niz godina prakticira strategiju međunarodnog balansiranja, nastojeći diverzificirati savezništva, dok održava veze sa Zapadom. Turska, koja je frustrirana sporim napretkom u pristupnim pregovorima s EU, traži alternativne saveze koji će joj omogućiti veću globalnu autonomiju. Pridruživanjem BRICS-u, Turska bi mogla ojačati svoj utjecaj u Euroaziji i proširiti svoje strateške opcije.
BRICS doživljava rapidan rast, s novim članovima poput Egipta, Etiopije, Irana i Ujedinjenih Arapskih Emirata koji su se pridružili početkom 2024. godine. Turska, kao potencijalna nova članica, donosi mogućnost jačanja suradnje unutar grupe, osobito u područjima trgovine, energetike i infrastrukturnog razvoja. Ovo bi moglo dodatno potaknuti trgovinske odnose i stvoriti alternativne sustave plaćanja, čime bi smanjila ovisnost o zapadnim financijskim mehanizmima.
Međutim, pridruživanje Turske BRICS-u nije bez rizika. Zapadna percepcija Turske mogla bi se dodatno pogoršati, a članstvo u antizapadnom bloku moglo bi izazvati dodatne tenzije s NATO-om i Sjedinjenim Američkim Državama. Turska se već suočava s različitim izazovima unutar NATO-a, posebno zbog svojih vojnih odluka, poput kupnje ruskog sustava S-400.