Turski je parlament nedavno potvrdio članstvo Švedske u NATO nakon što se Turska dvije godine tomu protivila.
Isplatila se turska taktika zavlačenja. Između ostalog Švedska je bila prisiljena mijenjati svoj ustav obzirom na terorizam. Većini pripadnika kurdske stranke PKK zabranjen je ulazak u Švedsku.
A u odnosu prema USA? I tu je Turska ostvarila cilj nakon, kako se činilo, beskonačne rasprave o isporuci ratnih zrakoplova F-16.
Sve u svemu može se reći da je Turska pokazala otpor i maksimalno iskoristila mogućnosti cjenkanja koliko god je mogla kao članica NATO. To će joj potvrditi i prijatelji i neprijatelji.
I što je još veoma važno: Od početka je bilo jasno da se radilo o političkom cjenkanju i da će se NATO u konačnici proširiti članstvom Finske i Švedske. Finska je prošle godine bila samo neka vrsta generalne probe.
Turska nije blokirala Švedsku iz nikakvih ideoloških razloga niti s namjerom da potkopa NATO već samo iz čisto pragmatičkih razloga. Turska je iskoristila taj jedinstveni povijesni trenutak za vlastitu korist. To je ono što pametne države nazivaju nacionalnim interesom. Niti je predsjednik Erdoğan, zaboga, mislio prekinuti odnose sa Zapadom. Konačno, Erdoğanu treba Zapad isto onoliko koliko i Zapadu treba Turska.
Možda je vrijedno prisjetiti se i ponovno pročitati: U kolumni na ovom portalu 8. lipnja 2022. s naslovom HRVATSKI KAIROS: Mario Nobilo, uđi u povijest! bilo je govora o tome kako je to prijeporno vrijeme moglo biti iskorišteno kao slamka spasa i za Hrvate u BiH. Razvoj događanja tu propuštenu mogućnost potvrđuje. Naravno, samo kad bi Republici Hrvatskoj Hrvati u BiH bili stvaran nacionalni interes.
Petar Bilobrig l Poskok.info