Novoizabranom američkom predsjedniku Donaldu Trumpu trebalo je manje od 17 mjeseci da dođe do Bijele kuće, čime je nadmašio rivale koji su to sanjali godinama. Ali njegove političke ambicije ipak su stare gotovo tri desetljeća.
Konzervativni milijarder je svoj interes za Ovalnim uredom prvi put natuknuo 1998. u showu slavne Oprah Winfrey.
“Mislim da bih pobijedio. Sigurno se ne bih kandidirao da izgubim”, hvalio se Trump legendarnoj voditeljici.
“Ljudima je dosta gledati kako se Amerika pljačka”, dodao je tada.
Autor bestsellera “Umjetnost pregovaranja” u to je vrijeme imao 42 godine. Nije se kandidirao te godine, ali sjeme je posijano.
Počeci i proboj
Trump je 1999. otišao korak dalje. Napustio je republikance i najavio da se će se kandidirati za Reformističku stranku, te da neće zastupati ni konzervativne niti liberalne stavove, nego će raditi za američke “radnike”.
Kritizirao je tada Njemačku, Francusku i Japan, države za koje je smatrao da se ponašaju nepravedno prema SAD u međunarodnoj trgovini.
Trump je odustao od kandidature nakon četiri mjeseca, ali je oblikovana njegova nacionalistička i populistička orijentacija koja se pokazala ključnom za uspjeh 17 godina kasnije.
U lipnju 2015., kad se zahuktavala utrka za Bijelu kuću, Hillary Clinton i Bernie Sanders dominirali su demokratskim nominacijama, a 11 republikanaca, uključujući Jeba Busha, Marca Rubija i Teda Cruza već se natjecalo za nominaciju svoje stranke.
Trump tada u blještavom lobiju svog Trump Towera na Manhattanu najavljuje kandidaturu, obvezujući da će “Ameriku ponovo učiniti velikom”, što je postao slogan njegove kampanje.
Mjesec dana poslije već je vodio u anketama
Njegova kandidatura pokazale se senzacijom. Zaredale su se kontroverze, grube je riječi odašiljao na razne adrese i nikad se nije ni za što ispričao. Njegova prisutnost na kabelskim programima je rasla, a on je, iako izložen beskrajnim kritikama, paralelno upijao blagodati stalne nazočnosti u medijima.
Politički establišment ostao je šokiran kad je Trump 7. prosinca 2015., mjesec dana nakon napada u Parizu u kojem je ubijeno 130 ljudi, predložio da se svim muslimanima zabrani ulazak u SAD. Usprkos tome Trumpova popularnost postojano je rasla.
Predizbori
Na početku predizbora u veljači 2016. republikanci su bili uvjereni da će Trump kao protestni kandidat doseći svoj vrhunac na podršci od 30 do 35 posto, te da će zatim neki drugi kandidat konsolidirati ostatak glasača i pobijediti multimilijardera.
No pokazalo se da stranačka baza otvoreno iskazuje nezadovoljstvo i pridružuje se protestnom valu koji su promicali Trump i Ted Cruz, teksaški senator s podrškom konzervativnog pokreta Tea Party.
Cruz je 1. veljače postigao neuvjerljivu pobjedu na prvim predizborima u Iowi i pokazalo se da će se utrka voditi između baš te dvojice kandidata koji nemaju podršku republikanskog establišmenta.
Trump je polako stekao prednost nad svojim rivalom, što je izazvalo stvaranje pokreta “bilo tko osim Trumpa” uz milijune uloženih dolara u stu svrhu.
No početkom svibnja Trump osvaja nominaciju, te se pobjedonosno penje na pozornicu u Clevelandu i objavljuje: “Amerika na prvom mjestu!”.
Prava borba tada je tek počela.
Meta: Clinton
Trumpova pobjednička taktika nije se puno promijenila u borbi protiv demokrata koji su imali više novca za kampanju i uživali su potporu aktualnog predsjednika Baracka Obame.
Znao je Trump u svoju korist upotrijebiti protuelitistične osjećaje koji su bili prisutni u zajednicama diljem SAD-a, te je unatoč brutalnoj retorici uspio ujediniti većinu svoje stranke.
Na skupovima koji su nekad privlačili i desetke tisuća pobornika, Trump je Clinton prikazivao kao ultimativnu pripadnicu političkih elita povezanu s Wall Streetom i političkim statusom quo, te je pozivao na njezino pritvaranje zbog skandala oko elektroničke pošte.
U rujnu iskoristio upalu pluća Hillary Clinton kako bi dokazao da je 68-godišnja bivša državna tajnica preslaba da bi vodila državu. Usprkos svojim napadima, zaostajao je za njom u anketama.
Činilo se i da je Clinton dominirala na tri televizijske debate, a Trump je dodatno pogoršao svoju situaciju kad se sukobio s roditeljima američkog vojnika muslimana koji je poginuo u borbi, te s bivšom misicom. Na vidjelo su izašle i kontroverze oko plaćanja poreza, a mjesec dana prije izbora objavljena je stara snimka u kojoj se Trump jasno hvali kako je seksualno napastovao žene.
Preokret u njegovu korist
U završnim tjednima kampanje politički vjetrovi ipak se okreću u Trumpovu korist.
WikiLeaks 7. listopada objavljuje elektroničku poštu Johna Podeste, šefa kampanje Hillary Clinton, u kojima se pokazuje cinizam i nesmotrenost njezinog političkog kruga.
Ta objava, te iznenadno ponovno otvaranje istrage FBI-ja o tom slučaju, pokazala se poraznom po Clinton koja je smatrala da je već završila s tom temom.
Tome unatoč, ankete su prije samih izbora 8. studenog kazivale da je Clinton i dalje u prednosti.
No na iznenađujuće neizvjesnim izborima, raširena antipatija prema Clinton i Trumpove protestne poruke naišle su na plodno tlo. Njujorčanin je iznenađenje mnogih pobijedio u ključnim sjeveroistočnim saveznim državama.
Svijet se iznenadio time što su radnički glasači iz tih država, koji su nekad podržali Obamu, sada favorizirali republikanskog kandidata.
A činilo se da je pobjedom bio iznenađen i on sam.
“Nekako sam mislio da sam izgubio”, izjavio je nakon objave rezultata, objasnivši kako je namjerno iznajmio malenu dvoranu za izbornu noć./SB/HMS/
wpDiscuz