Trump je podijelio SAD, Hrvat će je opet ujediniti

Stranci se vjerojatno iščuđavaju da bi američka vlada, a ne neka neprijateljska sila, nanijela sama sebi takvu štetu. Ovo bi trebalo poslužiti kao upozorenje i Hrvatskoj i drugim demokratskim državama na opasnosti situacije u kojoj interne podjele nadjačaju želju za zajedničkom dobrobiti. S druge strane, sami korijen gašenja države leži u specifičnom uređenju američkog političkog sustava. U većini svjetskih demokracija vladu formira stranka s parlamentarnom većinom, a to znači da može provesti svoj proračun, zakone i političke programe.

U SAD-u su izvršna i zakonodavna vlast potpuno odvojene jedna od druge i moraju pregovarati kako bi vladali. Proces donošenja zakona u Sjedinjenim Državama je težak i funkcionira samo kad postoji volja za kompromisom na svim stranama. Iznimka su rijetke situacije kad jedna stranka ima predsjednika i popriličnu većinu u oba doma Kongresa. Duh pristojnosti, potreban za vladanje u SAD-u, opada još od kraja Hladnog rata. Donald Trump nije stvorio ovaj nesretni trend, on je čisti proizvod trenda.

Naravno, izravni uzrok gašenja države je odbijanje Demokrata u Kongresu financiranja gradnje Trumpova zida na granici s Meksikom. Tijekom predsjedničke kampanje 2016. godine Trump je gotovo suludo obećavao da će Meksiko platiti ogromnu barijeru uzduž većeg dijela granice od 3000 kilometara. Njegovi trenutačni zahtjevi su ekstremno umanjeni u usporedbi s prijašnjim obećanjima, ali Demokrati nisu pretjerano spremni ispostaviti račun američkim poreznim obveznicima i, što je i važnije, dati predsjedniku tako veliku pobjedu.

Trump je, u očajničkoj želji da zadovolji svoje glasače – da posudim metaforu iz svoje posljednje kolumne, prijetio da će srušiti zrakoplov. Kockao se u nadi da Demokrati neće moći podnijeti ljudsku patnju i ekonomske posljedice gašenja vlade i da će pristati na njegove zahtjeve. Međutim, pod snažnim novim vodstvom Zastupničkog doma u liku Nancy Pelosi, Demokrati su prozreli Trumpov blef i on je kapitulirao, barem zasad.

ISAAC MONROY/REUTERS/PIXSELL

Europljani će razumjeti osjetljivost pitanja zabrinute javnosti zbog ilegalnog useljavanja što je igralo veliku ulogu u Trumpovoj izbornoj pobjedi. Pretpostavlja se da danas više od 11 milijuna ljudi živi u SAD-u nakon što su ilegalno prešli granicu. Većinom su to siromašni i niskokvalificirani radnici iz Meksika ili Latinske Amerike. Mnogi Amerikanci demoralizirani su time, boje se za vlastitu sigurnost, ekonomsku dobrobit, ali i za promjene nacionalnog identiteta.

Sve to povezano je s generalnim osjećajima da je SAD izgubio, ne samo kontrolu nad vlastitim granicama nego i nad sudbinom gospodarstva nakon što su mnoge industrije koje su tradicionalno održavale američke radnike i srednju klasu izgubile bitku s inozemnom konkurencijom tijekom posljednjih 20 godina. Trump je izabran kako bi se uhvatio u koštac sa svim tim problemima.

Ironija trenutačne krize je da, zbog sve snažnijeg osiguranja granice i promijenjenih gospodarskih prilika u Meksiku, ilegalni priljev migranata dramatično je opao tijekom posljednjeg desetljeća. Prostora za napredak ima, uključujući gradnju barijera na dijelovima granice. Puno važnije, postoji mogućnost za reformu američkog pristupa imigraciji, u kojem bismo bolje privlačili kvalificirane i visokoobrazovane strance potrebne za održavanje budućega gospodarskog rasta.

Uzevši u obzir demografske trendove, Amerika mora nastaviti privlačiti imigrante na svoje obale, ali s poboljšanim kontrolama cijelog procesa. Ukratko, ima prostora za veliki politički dogovor u kojem bi obje strane odustale od nečega da bi dobile nešto za zajedničku dobrobit. Trump bi dobio dio zida, ali i reviziju američkih zakona o useljavanju. Demokrati bi dobili svojevrsnu amnestiju milijuna ilegalnih imigranata koji su došli u SAD još dok su bili djeca, njih nazivamo “Dreamers”.

Dogovor je ponuđen već godinama, ali Trump ga je barem jednom odbio. Njegov najveći problem je politička slabost – povijesno je nepopularan izvan svoje baze najgorljivijih pobornika, a potencijalno je u opasnosti od opoziva. Nabrojene činjenice natjerale su ga da stalno podilazi svojoj bazi, ali kriza s gašenjem državnog aparata ogolila je ograničenja takvog pristupa te nedostatke ako bi se na takav pristup odlučio u kampanji za reizbor.

Primirje od tri tjedna daje mu zlatnu priliku da sve vrati na početak počne li sa svojim tvrdnjama da je odličan pregovarač. Pristane li na ustupke Demokrata, mogao bi razbjesniti konzervativce u medijima, ali bi mogao zadovoljiti milijune svojih pobornika koji samo žele da on uspije. Međutim, mišljenja sam da su veće šanse da će Trump odustati od dogovora i odlučiti se na novo gašenje države ili čak na proglašenje izvanrednog stanja, što bi mu omogućilo da izravno, i to unilateralno, financira gradnju zida.

JONATHAN ERNST/REUTERS/PIXSELL

Potez je to koji bi natjerao Demokrate da se obrate sudovima kako bi ga zaustavili. Bilo kako bilo, Trumpov izbor imat će velike posljedice za predsjedničke izbore 2020. godine, ali i na sposobnosti upravljanja podijeljene američke vlasti do idućih izbora.

U međuvremenu, postoji jedna stvar koja će ujediniti gotovo sve Amerikance, a to je intenzivni fokus na Super Bowl, finale američkog nogometa u Atlanti 3. veljače. Na zeleni teren izaći će Los Angeles Ramsi i New England Patriotsi, dinastija koja gotovo dvadeset godina vlada ligom.

Američki nogomet je poznat kao nasilna igra, ali stranci možda nisu svjesni koliko razmišljanja je potrebno za pobjedu, koliko dubinskog strateškog promišljanja i stalnog odlučivanja tijekom utakmice je potrebno. Genij iza uspjeha ekipe Patriotsa njihov je trener Bill Belichick, vjerojatno najpoznatiji briljantni čovjek današnje Amerike. A on je, naravno, ponosni Amerikanac hrvatskih korijena.