Prije trideset godina, 9. prosinca 1987., izbila je intifada, palestinski narodni ustanak koji je na palestinskim područjima buktio idućih šest godina, do potpisivanja sporazuma iz Osla i međusobnog priznanja Izraela i PLO-a.
Intifada je počela u izbjegličkom kampu Džabalija u Pojasu Gaze, dan nakon što se kamion izraelske vojske sudario s palestinskim civilnim automobilom u kojem su poginula četvorica palestinskih radnika.
Na pogrebu žrtava 9. prosinca došlo je do prvih nasilnih sukoba palestinskih prosvjednika i vojske. Uskoro je proključalo u još osam izbjegličkih kampova u Gazi i intifada, “rat kamenjem”, proširila se okupiranim područjima kao požar.
Intifada je bila izraz nagomilane frustracije dvadesetogodišnjom okupacijom palestinskih područja i politikom “željezne ruke” prema bilo kakvom palestinskom otporu koju je nametnuo ondašnji ministar obrane Yitzhak Rabin.
Iznenađen razmjerima ustanka, Rabin je prvo naredio da se palestinskim prosvjednicima “polome kosti”, ali je kasnije priznao da nema vojnog rješenja za pobunu.
Izraelski vojnici, koji nisu bili pripremljeni za provedbu inače policijskih zadaća, na palestinsko kamenje i zapaljive boce odgovarali su bojevim streljivom.
Prvi put u četrdeset godina arapsko-izraelskog sukoba, Palestinci na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze, njih milijun i pol, bili su u ratu s Izraelom.
Ulice su postale bojišta mladim “šababima”, mladićima od 10 do 25 godina koji su se borili kamenjem.
Masovni ustanak iznenadio je čak i čelništvo Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), tada smješteno u Tunisu.
U rujnu 1993. Izrael i PLO potpisali su sporazum iz Osla koji su rukovanjem zapečatili palestinski vođa Jaser Arafat i Yitzhak Rabin koji je u međuvremenu postao premijer. Neprijateljstva su prestala s obje strane.
U šest godina intifade ubijeno je oko 1600 Palestinaca, a gotovo ih je četvrtina bila mlađa od 16 godina, i tristotinjak Izraelaca.
Kroz izraelske zatvore u tom je razdoblju prošlo između 120 i 140 tisuća Palestinaca.
Tijekom prve intifade nastala je danas svima dobro poznata militantna palestinska skupina Hamas koja nije pristala na sporazume iz Osla. Protivnika mirovnog procesa bilo je i na drugoj strani pa je tako jedan židovski ekstremist ubio Rabina 1994.
U rujnu 2000. kontroverzni posjet vođe izraelske desnice Ariela Sharona Brdu hrama u istočnom Jeruzalemu potanuo je drugu palestinsku intifadu koja je trajala idućih pet godina. U njoj je poginulo oko tri tisuće Palestinaca i tisuću Izraelaca.
Nakon što je američki predsjednik Donald Trump priznao Jeruzalem kao glavni izraelski grad, svijet strahuje da bi to mogao biti povod za treći palestinski ustanak.
U izraelskim zračnim napadima ubijena dva Palestinca u Gazi
Izrael je u subotu počeo nove zračne napade u Pojasu Gaze kao odgovor na raketu ispaljenu s tog područja, a palestinski islamistički pokret Hamas rekao je da su njihova dva pripadnika ubijena u bombardiranju.
S područja pod kontrolom Hamasa militanti su ispalili najmanje tri rakete prema izraelskim gradovima u petak, koji su palestinske frakcije proglasile “danom gnjeva”, u prosvjedu protiv odluke američkog predsjednika Donalda Trumpa da prizna Jeruzalem kao izraelsku prijestolnicu.
“Izraelske zračne snage (IAF) gađale su četiri objekta koja pripadaju terorističkoj organizaciji Hamasu u Pojasu Gaze: dva pogona za proizvodnju oružja, skladište oružja te vojno zdanje”, navodi izraelska vojska u izjavi.
Hamasov izvor potvrdio je da su dvojica muškaraca ubijena u napadima u subotu pripadala pokretu koji je pozvao Palestince da se nastave boriti protiv izraelskih snaga.
Još dva Palestinca ubijena su a veći broj je ranjen u petak u sukobu s izraelskom vojskom i u zračnim napadima kojima su izraelski bombarderi odgovorili na palestinsko raketiranje, na “dan gnjeva” zbog jednostranog američkog priznanja Jeruzalema za glavni grad hebrejske države.
Po cijelom arapskom i muslimanskom svijetu u petak su tisuće prosvjednika izašle na ulice izražavajući solidarnost s Palestincima i gnjev zbog Trumpovog raskidanja s desetljećima dugom politikom Sjedinjenih Država spram Jeruzalema.
Trumpova objava u srijedu o priznanju Jeruzalema za prijestolnicu Izraela razbjesnila je arapski svijet i zabrinula zapadne saveznike SAD-a.
Američki predsjednici dosad su se suzdržavali proglasiti Jeruzalem izraelskim glavnim gradom, unatoč izraelskim pritiscima, u želji da ostanu neutralni u mirovnom procesu.
Status Jeruzalema je pitanje svih pitanja u izraelsko-palestinskom mirovnom procesu jer Palestinci žele istočni Jeruzalem za prijestolnicu svoje buduće države, a Izrael grad smatra svojom nedjeljivom i vječnom prijestolnicom.
wpDiscuz