Marin nikad nije skrivao svoju sraštenost sa zavičajem, sa svetištem Majke Božje, s obitelji. Također ističe da mu je vjera dala puno snage i unutarnjeg mira. Krenuo je u svijet tenisa iz tog poznatog marijanskog svetišta i njemu se uvijek vraća. Kad god može i koliko može.
Dosad je maleno Međugorje, mjesto od oko 4000 stanovnika u općini Čitluk, u Bosni i Hercegovini, bilo poznato po ukazanju Marije, a sada će ga svijet prepoznati i kao rodno mjesto pobjednika teniskog US Opena Marina Čilića. Jedna od turistički najposjećenijih destinacija bit će još zanimljivija. Nakon čudesnog Marijina ukazanja međugorskoj djeci 1981. godine, sada se, 33 godine poslije, dogodilo još jedno čudo povezano s tim odredištem.
Marin Čilić, lav iz Međugorja, sa 25 godina osvojio je treći Grand Slam naslov za Hrvatsku. Iva Majoli osvojila je Roland Garros (1997.), Goran Ivanišević osvojio je Wimbledon (2001.), a Međugorac se okitio naslovom na US Openu. Da bi se zaokružio hrvatski Grand Slam, potreban nam je još trijumf na Australian Openu. Ne sumnjamo da će Čilić, ili netko drugi, i to napraviti.
Marin nikad nije skrivao svoju sraštenost sa zavičajem, sa svetištem Majke Božje, s obitelji. Krenuo je u svijet tenisa iz tog poznatog marijanskog svetišta i njemu se uvijek vraća. Kad god može i koliko može.
I ovih je dana Međugorje mjesto molitve i pomirenja hodočasničkog puka. Tako će biti zasvagda. No, govori se i o tenisu. Nakon velike pobjede Marina Čilića nad Japancem Keijem Nishikorijem u New Yorku, to je nezaobilazna tema. U Međugorju je u vezi s tim zavladala prava euforija. Govori se samo o Marinovu dolasku i dočeku u njegovu Međugorju.
Ne razdvajaju se
Kako smo doznali od Vinka, Marinova najstarijeg brata, to bi se moglo dogoditi u utorak, a doček bi bio priređen u međugorskom sportskom centru Ćorkov Dolac. Ne sumnjamo u velik odaziv jer je osvajanjem US Opena prvi hrvatski reket zadivio cijeli svijet, a posebno Hrvatsku, Hercegovinu i svoje rodno Međugorje.
U obiteljskoj kući Čilićevih meč je u ponedjeljak navečer, na Malu Gospu, gledalo više od dvjesto ljudi: rodbine, prijatelja, susjeda, simpatizera. Navijanje je bilo bučno i nije prestajalo tijekom cijelog meča. To je Marin znao i nije svoje senzore povezane s Međugorjem, Hercegovinom i Hrvatskom nijednom isključio. A zadnji poen meča, ona sjajna bekhend-dijagonala, popraćena je refrenom: “Oooo, Marin je šampion!”
Mile Čilić (19), najmlađi Marinov brat, također tenisač, počeo je studij u SAD-u i brata je pratio iz Marinove lože u New Yorku. Uz njega, tu su bili i vidljivo nervozni trener Goran Ivanišević, Marinova djevojka Kristina Milković te ostali članovi Čilićeva stožera. U trećem setu polufinalnog meča Federer je malo stisnuo Čilića. Milu je kuma Nada u tom trenutku pitala:
– Kako će, Mile, sve ovo proći? Federer se, čini se, probudio…
Mile se samo nasmijao i u svom stilu kazao:
– Federera samo kiša može spasiti.
– Milini komentari – kaže otac Zdenko – najbolji su korektor Marinove igre.
Ipak, nakon finala s Japancem Marin je to pokušao osporiti kazavši u šali:
– Mislim da ni moj mlađi brat Mile, koji je vrlo kritičan prema mojoj igri i uvijek mi daje neke savjete, nakon ovakve pobjede neće imati što reći.
Doznali smo od obitelji Čilić da su Marin i Mile jako vezani. Iako u obiteljskoj kući ima više soba, Mile i Marin uvijek dijele jednu za spavanje. Mile se ne odvaja od svog Marina. Ne želi nijednog trenutka biti daleko od njega jer želi s njim analizirati svaki njegov meč. Tako Mile pomaže Marinu, a stariji brat mu uzvraća opskrbljujući ga sportskom odjećom, reketima… Moglo bi se kazati da je Marin veliki uzor mlađem Mili.
– Trener Goran Ivanišević puno radi s Marinom i pomogao mu je, kako i sam Marin ističe, da počne uživati u tenisu. A ja mislim da je ovo Marinu tek početak. U skoroj ga budućnosti vidim u samom vrhu svjetskog tenisa – kaže otac Zdenko i dodaje:
– Javio nam se Marin pola sata nakon finala u New Yorku i kaže: “Pobijedio sam zahvaljujući Gospinoj i Božjoj pomoći”.
Marin nikad nije skrivao svoju duboku vjeru, a takvi su i ostali članovi obitelji Čilić. Pobožni, susretljivi, druželjubivi i poduzetni.
Kad je Marin počeo trenirati u Ljubuškom, Zdenku su rekli: “Od ovog malog bi moglo nešto biti”. Kad je to čuo, on je nedaleko od kuće sagradio teniski teren.
– Na njemu se Marin usavršio do kraja – kaže Zdenko, kojemu je mobitel svako malo zvonio. Zovu ga i čestitaju mu iz svih krajeva svijeta… Čilići su ovih dana jedna od najpopularnijih sportskih obitelji u svijetu. Priznaju da se često uspinju na Brdo ukazanja i mole Gospu za uspjeh njihova sina. Na fešti koja je trajala cijeli dan i noć bilo je i ića i pića, do mile volje. Na velikom videozidu napeto se pratio svaki poen, a oni najvažniji za Marina bili su popraćeni velikim ovacijama.
Nikad nije bio jači
Otac Zdenko i prije meča bio je sto posto siguran da će mu sin osvojiti US Open.
– Sad je Marin najjači od kada igra tenis. Nikad nije bio jači – govorio je.
– Finale s Japancem Marin je odigrao taktički izvrsno i Japanac nije imao nikakvih izgleda. Uz to, vidjelo se da je i umoran pa zato ni u jednom trenutku meča nije bilo gusto. Mogli smo samo uživati. Mislio sam da će meč potrajati dulje, ali Marinu se, vidjeli ste, žurilo da ga što prije pobijedi – kazao nam je Zdenko neposredno nakon završetka meča.
Marinove teniske uspjehe, posebno posljednji na US Openu, vjerno su pratili i međugorski fratri. Župa Međugorje živi ovih dana za mladića koji niže sjajne rezultate, a uzbuđenje pojačava činjenica ga svi znaju kao mirnu i dragu osobu.
– Marine, hvala ti što si svima nama donio toliko radosti! Mnoge si ljude, i mlade i stare, podigao, pa makar nakratko. Mladima si postao uzor i poticaj da i oni mogu radom doći do velikih rezultata – kazao je, između ostalog, u svojoj čestitki Marinu i obitelji Čilić međugorski župnik fra Marinko Šakota.
Inače, čim dođe u Međugorje, Marin redovito ide u crkvu na molitvu i pohodi Brdo ukazanja.
Osim u Marinovoj obiteljskoj kući, meč se, kao što je i prije bio običaj, organizirano pratio i u najpoznatijim međugorskim kafićima i restoranima. Primjerice, u Pitomoj Drači, Orangeu, Scudettu, Gardensu, Santa Feu, Orbisu i drugima. I tu je bilo navijanja, emocije se nisu mogle sakriti. Tamo se uz hrvatske zastave, šalove, bubnjeve… popratio svaki Marinov uspješan potez. Veliki je broj medijskih kuća pratio ovaj događaj pa je bilo i puno novinara. Iz Hrvatske, ali i iz BiH, Japana, SAD-a te sarajevski dopisnici iz drugih zemalja.
I “mali” Mile javio se iz SAD-a i priznao da je Marin sada malo prejak za njega. Osim Marina i Mile, Čilićevi imaju još dva sina. Stariji Vinko bio je nogometaš u čitlučkom Brotnju. Donedavno je pratio Marina po svijetu, no u međuvremenu se oženio pa je njegovu ulogu preuzeo najmlađi Mile. Srednji brat Goran zaposlen je na radiju Mir Međugorje.
Životna priča Marina Čilića počela je 28. rujna 1988. godine kad se rodio ovaj Međugorčanin. Sa 14 godina preselio se iz rodnog Međugorja u Zagreb. Goran Ivanišević ga je, dok je Marin imao samo 15 godina, proglasio novom velikom zvijezdom svjetskog tenisa. I nije pogriješio. Marin je i prema službenoj ATP listi danas među deset najboljih tenisača svijeta. Točnije, deveti je, čime je ponovio svoj najbolji plasman iz 2010. godine. No, ako se gledaju samo ovogodišnji rezultati, Marin je još bolji – peti. I gotovo siguran sudionik završnog Mastersa najboljih osam tenisača koji će se u studenom održati u Londonu.
Najveći uspjeh u juniorskoj karijeri ostvario je u Parizu, u Roland Garrosu, koji je 2005. godine osvojio. Nakon toga se Čilićeva karijera iz dana u dan razvijala. Prve utakmice u Davisovu kupu odigrao je protiv Austrije u Grazu i Argentine u Zagrebu kada ga je Hrvatska i upoznala.
Inače, tenis je počeo igrati sa sedam godina i prve treninge odradio u Mostarskim Vratima, naselju u općini Ljubuški, a trenirao ga je Željko Dževlan. Prvi reket darovala mu je rođakinja Tanja Čilić-Buhač, koja je u mladosti bila odlična tenisačica. Ona je zbog napora koje više nije mogla izdržati sa 14 godina napustila tenis, ali je zato sada ponosna na rođaka Marina koji se približava samom vrhu svjetskog tenisa.
Sa 11 godina uzeo je hrvatsko sportsko državljanstvo, a prvi klub iz Hrvatske za koji je bio registriran bio je TK Metković. Sa 14 godina preselio se u Zagreb i počeo trenirati pod paskom Andreja Tonejca. U završnoj godini igranja u kategoriji do 14 godina postao je europski prvak u paru sa Šibenčaninom Juricom Grubišićem, a igrao je i polufinale Orange Bowla, neslužbenog svjetskog prvenstva za mlađe naraštaje.
Sa 15 godina postao je prvi igrač Europe u kategoriji do 16 godina, tri mjeseca prije 17. rođendana osvojio je juniorski Roland Garros, a malo nakon toga bio i prvi junior svijeta. U rujnu 2013. formalizirao je suradnju s Goranom Ivaniševićem. Malo prije toga dogodila mu se dopinška afera u kojoj se na kraju ispostavilo da on nije kriv, ali kazna mu je ostala.
A potom je, nakon kratkotrajne tame, došlo svjetlo koje je cijelom svijetu pokazalo svu Marinovu raskoš.
Nakon osvojena US Opena Čilić je dao na desetke intervjua najpoznatijim televizijskim kućama. I sve ga je to iscrpilo.
– Kad je čovjek sretan, sve je lako, no posljednjih nekoliko dana uistinu je bilo iscrpljujuće. Dao sam barem deset velikih intervjua utjecajnim medijima. I svašta su me pitali – kaže Marin i dodaje: – Možda još nisam do kraja svjestan koliki sam uspjeh ostvario. To će se dogoditi za tri do četiri tjedna kad se dojmovi slegnu. Vjerojatno ću dobivati veću pozornost na turnirima, bolje termine, moji će mečevi češće televizijski biti prenošeni. Uspjeh je došao nenadano, ali zasluženo. Ovdje sigurno neću stati.
Upitan ima li Gospa veze s ovim čudom, Marin odgovara: – Kad spomenem Međugorje, ljudi najčešće pomisle na Gospu, pogotovu u Italiji. Teško mi je reći ima li ona veze s ovim mojim teniskim čudom, no znam da mi je vjera jako mnogo pomogla tijekom karijere, pogotovo kad stvari nisu bile bajne i kad sam bio u teškim trenucima. Znam da mi je vjera dala puno snage i unutarnjeg mira. U Međugorju osjećam posebnu energiju koja me ispunjava, a vjerujem i mnoge druge ljude koji ondje svakodnevno dolaze.
wpDiscuz