Toliki su pregazili Drinu kao plitak potok – i opet će

Punih 20 godina kasnije, nekako s proljeća ove, 2019., Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Srpske najavilo je formiranje pričuvnog policijskog sastava u tom bosanskohercegovačkom entitetu, u kojem je već nabavljena značajna količina pušaka i druge opreme za, ovisi o potrebi, čuvanje reda ili izazivanje nereda.

Emir Imamović Pirke l Express.hr

Istodobno je oko 2000 migranata pokušalo ono što će uskoro učiniti njih puno više – probiti granicu Grčke, prijeći u sjevernu Makedoniju, pa nastaviti prema Europskoj uniji jednom od takozvanih balkanskih ruta – onom preko Srbije i Bosne i Hercegovine.

Na prvi pogled, ništa se od navedenoga Hrvatske ne tiče u većoj mjeri – bombe su na Srbiju i Čačak padale davno, Republika Srpska je sa svojim MUP-om u susjednoj, drugoj državi, istoj onoj u koju ovdašnja policija vraća skupine migranata u pokušaju da okolicu Bihaća zamijene predgrađem Berlina. Na drugi i sve ostale poglede Hrvatska pod prozorom ima problem koji bi na najvažniju granu gospodarstva mogao uticati kao i Operacija “Združena snaga”.

I to bi, da se odmah kaže, bila najmanje loša od svih ostalih, predvidivo groznih posljedica. Kroz BiH je do sada prošlo oko 25.000 putnika s Bliskog istoka i iz drugih kriznih žarišta, a u njoj ih je trenutačno tek oko 4000. Svi sadašnji i bivši putnici kroz zemlju iz koje i njezini građani bježe bilo kuda i bilo kako došli su preko Srbije, koja se na rijeci Drini graniči s istočnim dijelom Republike Srpske.

Drukčije rečeno, na tisuće je migranata do ruba Hrvatske, onoga kraj Slunja, stiglo tako što je bez ikakvih problema prošlo područjem na kojemu se najavljuje povećanje broja policajaca čiji je zadatak, prema objašnjenju MUP-a RS-a, spriječiti prolaz migrantima! Silan je, dakle, svijet pregazio granicu na velikoj rijeci kao plitak potok, elegantno došao do Sarajeva i onda, na razne načine, krenuo ka zapadu BiH.

DEJAN MOČONJA/ PIXSELL

Svi su na tom dugom i mučnom putu iz Srbije usmjereni ka Drini na isti način na koji su prije nekoliko godina usmjeravani prema Hrvatskoj. BiH dugu liniju razgraničenja sa Srbijom ne može, bez obzira na najave, hermetički zatvoriti, niti pripadnici njezinih oružanih snaga – čiji je angažman zatražen od predsjedništva – pojačani iskusnim mađarskim policajcima mogu blokirati prolaz desetinama tisuća onih koji bi uskoro mogli nastaviti očajničko putovanje zbog kojeg, kao, RS predano radi na stvaranju svoje vojske inicirajući istu reakciju u Federaciji.

“Ako vlasti entiteta RS-a budu inzistirale na uvođenju pričuvnog sastava policije, to će izazvati odlučan i konkretan odgovor u Federaciji BiH i njezinim županijama, u vidu uvođenja pričuvnog sastava i opremanja policije u FBiH koja raspolaže s puno većim financijskim i drugim kapacitetima kad je u pitanju moguća nabavka dodatne opreme i angažiranje ljudstva za policijske snage”, poručeno je iz najveće bošnjačke političke organizacije, Stranke demokratske akcije.

Dva ili tri pričuvna policijska sastava u BiH, međuetnička napetost i proljeće, recept su za reprizu događaja iz 1992. godine – za sukob koji, ponovimo, u najboljoj varijanti Hrvatska može osjetiti samo na proračunu. Naime, prije točno dva desetljeća je na tisuće aranžmana za ljetovanje u Dalmaciji otkazivano zbog ratne opasnosti!

Nije tad nitko nikome mogao objasniti kako je jedina, ali jedina veza, recimo Tučepa, s kosovskim bojem ta da američki avioni neizbačene bombe odlažu u Jadran, na označena mjesta i daleko od obale, jer naoružani mogu poletjeti s nosača, ali se na njih mogu vratiti samo razoružani. Kad je imenovan za premijera, Andrej Plenković je rekao kako je BiH vanjskopolitički prioritet njegove vlade. Kasnije je, nemalo puta, ponovio da BiH u Hrvatskoj ima i najiskrenijeg i najvećeg prijatelja.

Od tada pa do evo ovoga trena nije zabilježeno postojanje bilo kakve hrvatske vanjske politike niti su nađeni tragovi prijateljstva prema susjedima. U politici – ni unutarnjoj, a posebice vanjskoj – kako je to govorio Churchill, ne postoje vječne ljubavi i mržnje, nego samo vječni interesi. A hrvatski je interes, ili bi trebao biti, barem mirna, ako već ne i prosperitetna, u NATO integrirana Bosna i Hercegovina.

Na ovom drugom službeni Zagreb ne može učiniti puno – osim, eto, nagovoriti Dragana Čovića da s teorije prijeđe na praktičan rad na integraciji i, posljedično, prekine bliske veze s Miloradom Dodikom – ali na prvom može mnogo, najprije zahvaljujući članstvu u Europskoj uniji.

IVO ČAGALJ/PIXSELL

Bruxelles je već natjerao Srbiju da povuče odluku o uvođenju bezviznog režima te zemlje s Iranom, jer su posljedice bile krajnje predvidive i nimalo povoljne – slijetanjem u beogradsku zračnu luku iranski migranti bili bi najbliže Europi do koje bi trebali prijeći još, naravno, BiH te usput poslužiti kao izlika za akcije poput one koju najavljuje MUP Republike Srpske.

Policajci Davora Božinovića mogu zaustaviti i u BiH vratiti veće grupe migranata, ali ta privremena i često nehumana mjera ima slabe kratkoročne i nikakve dugoročne učinke. Sasvim suprotno, srbijansko usmjeravanje migranata prema BiH i hrvatsko pravljenje da je problem riješen dodatnim opremanjem i povećanjem broja pripadnika MUP-a na granici na kraju se može pretvoriti u nešto tragičnije i ozbiljnije – nešto što nikako ne može proći bez domino efekta, puno većeg od onog iz proljeća 1999. i sličnog onome iz istoga godišnjeg doba 1992. godine.