TO VIŠE NISU IZNIMKE: Švedska je drugi najveći rasadnik džihadista u Europi

Pedesetih godina prošlog stoljeća stranci su u Švedskoj činili tek 3 posto stanovništva. Danas gotovo 20 posto, što je dvostruko više od europskog prosjeka. Sve se teže integriraju u švedsko društvo. Osobito novopridošli, oni koji posljednjih godina pristižu izvan Europe, zbog ratova ili neimaštine. Da rođenima izvan Staroga kontinenta u Švedskoj ne teku med i mlijeko – imaju više od pet puta veću nezaposlenost nego etnički Šveđani – u Stockholmu i Malmoeu uvjerio se reporter HRT-a Dragan Nikolić.
U Malmöu, gradu u kojemu je rođena i švedska nogometna ikona Zlatan Ibrahimović i koji već tri desetljeća neprestano raste, sve više djece trči za loptom, ali sve je više i negativne energije na njegovim ulicama. 45 posto stanovnika Malmöa rođeno je izvan Švedske, ali nije u pitanju samo etnička i vjerska razlika.
U zapadnom dijelu žive bogatiji. Ondje je zastupljeno više od 120 nacija. Ali to su obrazovani i zaposleni ljudi. Na istoku Malmöa prisutna je segregacija. To je negativno. Puno je ljudi bez posla, srž problema pokušava locirati predsjednik Gradskog vijeća Malmöa Kent Andersson.
Švedska ministrica zapošljavanja i integracije Ylva Johansson misli da je pitanje nedostatka stanova veći problem od politike vezane uz tržište rada. “To je zato jer smo cijelo desetljeće imali premalu gradnju stanova. Riječ je o doista golemom izazovu. Sada, međutim, stanogradnja ubrzano grabi naprijed. Vlada jako puno u to ulaže”, naglašava Johansson.
Velik dio imigranata diljem Švedske živi u područjima tzv. milijun domova, izgrađenih tijekom 60-tih i 70-tih godina prošloga stoljeća, kako bi se dao krov nad glavom tada rastućoj švedskoj populaciji. Međutim, nekad najambiciozniji program stanogradnje na svijetu dugoročno je naštetio integraciji došljaka. U imigrantskim spavaonicama poput predgrađa Stockholma Rinkebyja, kojega nazivaju i mali Mogadishu, zbog brojnih Somalaca, više vrijedi šerijatski zakon, nego onaj švedske države. Pri ulasku u neka od područja Rinkebyja, samo 16 kilometara udaljenoga od centra Stockholma, policija tako doista razmisli dvaput.
Jedna od uspješnih integracijskih priča jest Siavosh Derakhti, dijete iranskih imigranata, osnivač nevladine organizacije Mladost protiv antisemitizma i ksenofobije. Forbes ga je proglasio jednim od 30 najutjecajnijih mladih ljudi na svijetu.
“Ja sam uspješan, ali riječ je o meni. Ja sam sretnik. Ali moji roditelji, visokoobrazovani, nisu dobili šansu u društvu. Moja je vizija napraviti nešto dobro za cijelo društvo. Želimo stvoriti mlade lidere, koji će biti dobri uzori jedni drugima. Poput Zlatana Ibrahimovića. Tada dolazi kvalitetna promjena. Švedska je naša zajednička domovina! Zato je moramo štititi znanjem, ljubavlju i poštovanjem. Moramo pružiti obrazovanje mladima, ono je jako bitno!”, podvući će dobitnik nagrade Raoul Wallenberg, s kojim je tijekom posjeta Švedskoj htio popričati i Barack Obama.
Dvije trećine svih nezaposlenih u Švedskoj sljedeće godine bit će stranci, Švedska je u Uniji najgora kada je u pitanju omjer dugotrajne nezaposlenosti između stranaca i rođenih Šveđana.
“Puno žena koje dolaze u Švedsku kao izbjeglice nikada nisu bile u mogućnosti pohađati školu ili imati pravo obrazovanje u domovini. To je izazov. Velik je udjel ljudi s vrlo niskim obrazovanjem, većina su žene. Trebamo im pomoći da se obrazuju i uče vještinama, te uđu na tržište rada”, naglašava ministrica zapošljavanja i integracije Johansson.
Glavni ekonomist Konfederacije švedskih tvrtki Jonas Frycklund reći će da Švedska za neobrazovane ili slabo obrazovane došljake treba osigurati – slabije plaćene poslove.
“Naše su minimalne plaće, međutim, doista previsoke. Ne stvaramo lakša servisna zanimanja. A taj sektor mora rasti i integrirati ljude”, pojašnjava Frycklund.
Zabrinjavajuće zvuči podatak kako je švedska obavještajna agencija identificirala 299-ero švedskih građana koji su se od 2013. pridružili tzv. Islamskoj državi, što Švedsku čini drugim najvećim rasadnikom islamskih militanata u Europi po glavi stanovnika, nakon Belgije.
“Vraća se između 100 i 200 njih. Zanima me jesu li razočarali time što su vidjeli na Bliskom istoku dok su se borili za tzv. Islamsku državu ili su i dalje džihadisti”, pita se jedan od najcjenjenijih švedskih islamologa Jan Hjärpe i dodaje kako su najveća sigurnosna prijetnja oni koji su ostali u Švedskoj, te se nisu otišli boriti pod crni stijeg.
Mnogima u Europi nije, pak, sjelo to što najjužnija švedska regija razmatra davanje poticaja za resocijalizaciju islamističkim povratnicima iz Sirije i Iraka (stambene potpore, pomoć pri ponovnom zapošljavanju, besplatne vozačke dozvole). Njih 45-ero trenutačno je na liječenju.
Nekadašnji ekonomski imigranti s juga Europe, Balkana ili Turske postali su dio švedske genske karte. S ljudima druge boje kože, pristiglih s nekih južnijih paralela i istočnijih meridijana, to očito ide znatno teže. Je li u međuvremenu opstao ili propao švedski model integracije? /HMS/