Ponedjeljak, 18 studenoga, 2024

Tko o čemu Le Reuf, i drugovi, o fašizmu…

Vrlo
- Advertisement -
U eseju “Vječni fašizam” iz 1995. talijanski pisac i pravi akademik, ne dopisni, ne plagijator, i ne kidač križeva, Umberto Eco pokušao je napraviti listu općih vrijednosti fašističke ideologije.
 
On tvrdi da ih nije moguće organizirati u koherentan sustav, no da je dovoljno prezentirati jednog od njih da bi se fašizam koagulirao oko njih. On rabi i izraz “Ur-fascism” kao generički opis za različite povijesne forme fašizma.
 
Pogledajmo neke od njegovih definicija:
 
“Neslaganje kao izdaja” Nijedno sinkretističko vjerovanje ne može podnijeti analitički kritiku. Kritički duh dovodi razlike, a uviđanje razlika je znak modernizma. U modernoj kulturi znanstvena zajednica cijeni neslaganje kao način unaprjeđenja znanja.
 

Zapitajmo se, kako ekipa s ove foto koja popuje o fašizmu reagira na neslaganje? Koliko puta smo od njih čuli riječ “izdaja”? Kako se rješavaju ideoloških neistomišljenika? Koje metode koriste? Kojim imenima ih nazivaju? Stoga, jesu li prema ovom kriteriju bliži fašizmu ili antifašizmu?

“Opsesija zavjerom” Ljudima koji osjećaju da im je oduzet njihov društveni identitet, ur-fašizam kao jedinu privilegiju dodjeljuje činjenicu da su rođeni u istoj zemlji. Ovo je korijen nacionalizma. Osim toga, jedini koji narodu mogu priuštiti njegov identitet jesu njegovi neprijatelji. Tako u korijenima ur-fašističke psihologije leži opsesija zavjerom, po mogućnosti međunarodnom. Pristaše se moraju osjećati opkoljenim. Najlakši način rješavanja problema zavjere je poziv na ksenofobiju.

Primjećujete li ikog na fotografiji tko redovno druge države naziva vanjskim neprijateljima BIH? I promiče teorije zavjere. Što ustaške Hrvatske, što SANU-a, što Rusije. No nikako recimo Turske. Itd…

“Pacifizam je trgovina s neprijateljem” On je loš, jer život je stalna borba. To vodi Armagedonovom kompleksu. Kako neprijatelji moraju biti pobijeđeni, nužna je jedna odlučujuća bitka nakon koje će pokret zavladati svijetom. Takvo “konačno rješenje” implicira iznova jedno razdoblje mira, novo zlatno doba, što proturiječi načelu neprestanog rata. Nijednom fašističkom vođi nikada nije pošlo za rukom riješiti taj problem.

Primjećujete li ikog na fotografiji tko stalno poziva ratnom retorikom, upozorava na neprestanu ugroženost države, ne da građanima da zavole mir, uporno podsjeća na rat, na neprijatelja koji umro nije?

“Prezir prema slabijem” – Elitizam, koji je u osnovi aristokratski, tipičan je aspekt svake reakcionarne ideologije, a aristokratski i militaristički elitizmi po krvi podrazumijevaju prezir prema slabijem. Ur-fašizam može zagovarati samo pučki elitizam. Svaki građanin pripada najboljem narodu na svijetu, članovi partije najbolji su među svim građanima, a svaki građanin može (ili bi morao) pristupiti partiji. Ali patriciji ne mogu postojati bez plebejaca. U biti, Vođa, koji zna da mu moć nije demokratski data nego je silom uzeta, također zna i da je njegova snaga osnovana na slabosti masa, koje su toliko slabe da zaslužuju gospodara. Kako je grupa hijerarhijski organizirana (prema vojnom modelu), svaki od podređenih vođa prezire svoje podčinjene, a svaki od njih, nadalje, prezire one koji su njemu podčinjeni. Upravo to pojačava svijest o masovnom elitizmu.

Asocira li vas ovaj pasus na retoriku uber partije? Partije koja će vlast uzeti ako treba i silom i nepravdom? Vidite li ijednog političara koji je bio spreman na to? Na vlast doći uz prijezir prema slabijem i malobrojnijem? Tko je htio biti premijer na taj način? Tko se češki po nosu? Tko je autor rečenice “Hrvati su samoidentificirana skupina s viškom prava? Tko je cijele hrvatske krajeve nazvao ustaškim? A neistomišljenike Ustašama? Je li to fašizam po Ecu?

“Selektivni/kvalitativni populizam” – Ur-fašizam je zasnovan na selektivnom populizmu, na jednom, takoreći, kvalitativnom populizmu. U demokraciji građani imaju individualna prava, ali građani u cjelini imaju politički utjecaj samo s količinskog aspekta, jer pojedinac se mora pokoravati odlukama većine. Za ur-fašizam pojedinci kao pojedinci nemaju prava, a Narod se poima kao kvaliteta, kao monolitni entitet koji izražava Zajedničku Volju. Kako niti jedna velika količina ljudskih bića ne može imati zajedničku volju, Vođa se nadaje kao njihov tumač. Izgubivši moć demokratskog delegiranja, građani ne djeluju nego se od njih traži da igraju ulogu Naroda. Upravo zbog toga narod nije ništa drugo do teatralna izmišljotina.

Tko s ove fotografije tvrdi da je Narod teatralna izmišljotina? Da je konstitutivnost totalni fejk? Tko od ovih ne  gazi po individualnim građanskim pravima ukoliko se pojedinac ne slaže s njima? Postoji li selektivni populizam kod njih ili ne? Tko se nameće kao tumač Naroda kojeg je sam prisvojio?

*Ispričavamo se šjor Bajtalu i šjor Sidranu ća su ostali u kadru.

 

- Advertisement -

14656 KOMENTARI

guest

14.7K Mišljenja
Najstariji
Najnovije Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Последняя новост

Poruke građana Srbije: ‘Nema riječi, samo sućut i vječno poštovanje za hrvatske civile’

Vukovarski vodotoranj, simbol izdržljivosti i otpora tijekom Domovinskog rata, nosi snažnu poruku hrabrosti, zajedništva i nade u pomirenje. Tijekom...
- Advertisement -
- Advertisement -

More Articles Like This

- Advertisement -