Na pisarnicu Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Predsjedništva BiH stiglo je prije tjedan dana pismo Udruženja filmskih radnika (UFR) u BiH u kojemu se traži razrješenje direktora Instituta za intelektualno vlasništvo BiH Josipa Merdže zbog, kako tvrde u UFR-u, nezakonite dodjele licencije za ostvarivanje kolektivnih prava od audiovizualnih usluga Udruzi filmske industrije (UFI). Iz UFR-a su, uz opisivanje čime nisu zadovoljni u radu direktora Merdže, naveli kako je Sud BiH zatražio ponavljanje procesa dodjele licencije, što je navodno Institut, kojemu je on na čelu, odbio, ali i druga važne odluke iz toga slučaja.
Masovno demantiraju
Zatim je naveden popis članova potpisnika ovoga zahtjeva, presuda Suda BiH iz studenog prošle godine, zatim zahtjev za pokretanje inspekcijskoga nadzora te zahtjev UFR-a BiH i odgovor Instituta za intelektualno vlasništvo BiH. Nakon što smo kontaktirali nekoliko članova, koji su navodno potpisali ovaj zahtjev, neki od njih rekli su kako prvi put čuju za ovaj dokument, odnosno zahtjev, dok su pojedini ustvrdili kako su ih kolege izvijestili o tome kako su potpisali neki dokument i usuglasili se s ovom inicijativom. Na popisu je navedeno 145 imena, no desetine njih niti su suglasni, a ne bi ni potpisali zahtjev čak i da im je ponuđen. Jedan od njih je Boris Balta, glumac i osnivač Tuzla film festivala.
“Ja nisam ništa potpisivao, a i da su mi ponudili, to ne bih napravio. Postoji procedura. Ako nešto nije u redu, neka se podnese kaznena prijava ili se netko žali na odluke. Ne želim sudjelovati ni u kakvim političkim pričama”, rekao je Balta za Večernjak.
Objasnio je kako UFR, ni bilo koja druga slična udruga, nije politička institucija te da njega zanima samo borba za ostvarivanje prava kao filmskog radnika. Ahmed Imamović, poznati je bh. redatelj, scenarist i producent. On je, kaže, dan ranije doznao kako je potpisnik zahtjeva.
“Nisam ništa potpisao i nismo mi tu da bilo koga smjenjujemo ili tražimo smjenu. Mene to ne zanima, nego samo ostvarenje prava koje imamo kao filmski radnici, kao dio Udruženja filmskih radnika”, objasnio je Imamović.
I drugi sudionici koje smo kontaktirali, a koji su govorili uz uvjet anonimnosti, potvrdili su kako nisu imali pojma da se priprema jedan ovakav potez, niti ga podržavaju. No, problem ipak postoji u odnosima dviju organizacija UFR-a i UFI-a, odnosno njihovih tvrdnji koja je od njih reprezentativna, odnosno ima licenciju za zastupanje korisnica autorskih prava. Kada se ova oblast počela uređivati, licenciju je imala kompanija ELTA Ace Kabanice s početka 2005. godine. Ta je organizacija godišnje prikupljala oko 12 milijuna maraka koji su se distribuirali vlasnicima autorskih prava, čime su oni, na godišnjoj razini, dobivali tzv. tantijeme.
UFR vs. UFI
To je trajalo sve do 2015. godine kada je Institut za intelektualno vlasništvo potpisao ugovor s Udruženjem UFR-om koje je tada okupljalo najveći broj filmskih, glazbenih i drugih radnika. No, te su godine prikupili oko tri milijuna maraka u vrijednosti autorskih prava, a sumnja se kako je to učinjeno kako bi pogodovali, prije svega, velikim kabelskim operatorima da plate manji iznos. No, već sljedeće godine, 2016. pojavljuje se Udruga filmske industrije (UFI), koja je u tome trenutku predstavila da je u njihovu portfelju Filmski centar Sarajevo iza kojega je 90 posto ukupne bh. produkcije, ali i da imaju sporazum s AGICOA-om, koji pak pokriva 80 posto američke audiovizualne produkcije. Njima je dodijeljena licencija te je pokrenuto nekoliko sudskih sporova./HMS/