Piše stanoviti Slavo Kukić II sljedeće:
Kad se malo slegne sva ova gužva oko Božića, Nove godine i Trampove inauguracije, pa kad se ovaj januar oduži kao niti jedan mjesec poslije njega, uhvatim malo vremena da se sjetim i onih nekadašnjih Božića i Novih godina. Onih kako sada ovi novi imaju običaj reći iz nedemokratskih vremena i totalitarnih sistema. Sjetim se tako proslava Božića u kući mojih roditelja kada nas je na ručku znalo biti i po 30 ljudi u malom dvosobnom stanu. Ili Novih godina kada se sa šampanjcem išlo od vrata do vrata komšijama i svakome nazdravljalo novo ljeto. Tada smo još uvijek bili relativno normalni, izmiješani, neopterećeni sa tim da li je nečiji običaj „tuđi“. Jer nikako nije mogao biti „tuđi“ kada smo se svi radovali svačijim praznicima.
A onda su nas polako ubijedili da ne možemo zajedno. Da „naši“ običaji nisu „njihovi“ a posebno da „njihovi“ nisu i „naši“. I valjda da svako od nas treba da živi sa svojima. Da smo tako mirniji i da je svima bolje.
BIH je izgleda dobila još jednog Slavu Kukića. Jer onaj sveprisutni posuški, ovo sigurno nije mogao napisat. Naime taj zna da se u Posušju u kojem je on živio, u doba totalitarizma, koji je u Zapadnoj Hercegovini bio poprilično oštar Božić nije javno slavio. Gradovi nisu bili okićeni. U školi u kojoj je Kukić predavao marksizam kidali su se lančići s vratova mrskih mladih putenih katolkinja. U školu si za Božić morao ići, ako nisi pisan ti je neopravdani sat i i kuće naših roditelja pozivane su na razgovor. Totalitarni sistem je pritvarao ljude koji bi osim hrvatovanja i javno vjerovali. U doba pojave Međugorja, ljude se pratilo, tko to od društvenih radnika i članova partije hodočasti u Međugorje.
Tako da nije baš jasno, tko je čovjek, koji je autor ovog gore pasusa. Jedan Kukić je sasvim dovoljan za BIH. Ovaj neki novi, koji pegla zlo totalitarizma, zlo u kojem se “bolje životarilo” i lakše umiralo, baš i nije sav svoj.I ovom starom i nije neka konkurencija. A ovaj stari ni u ludilu ne bi napisao kako je slavio Božiće, budući da je javno demonstrirao besmisao vjere, nazivajući je kao učitelj lenjinmarksizma opijumom za narod. Siroti narod ako njega pitate. Ako ne znamo mi, zna Svevišnji.
Nije vjerojatno da onaj Slavo Kukić Prvi misli kako je raja otupila, i da se više nitko ne sjeća, Slave režimskog Prvog, onog koji je služio starom režimu, režimu koji je pendrečio u podrumima milicije. Taj Slavo Prvi, jako dobro zna, kakav je bio onaj režim. Budući da je vojak i ovog režima, čak je kompetentan, kao jedan od rijetkih donositi pravo dobre prosudbe. Šteta što mu je to lijeno. Možda bi kao takav, konačno napisao originalan znastveni rad.
Poskok.info
wpDiscuz