Specifičnost Hrvata u BIH je ta da Crkva u BIH taj narod uporno tretira kao molitveno stado.Onaj elitni dio nje. Dakako. Ne svi.
Opet Hrvati, s druge strane dopuštaju, da im se vjerski lideri uporno nameću kao poltički autoriteti.
Ne naravno svi Hrvati no oni koji su “duboko u strukturama” i koji “duboko vjeruju strukturama koje su oduvijek uz nas” da.
Ratko Perić je strogo odbijao biti bilo kakav politički faktor poštujući odvojenost Ckrve od politike.
S druge strane Vinko Puljić uporno sudjeluje u političkoj svakodnevnici BIH Hrvata.
Iako ga nitko nije birao da se miješa u politička pitanja. I iako je na svojoj koži osjetio što znači kad te išutaju, čak i dok ti se miješaju u obavljanje vjerske službe. Njemu kao da je naređeno da se samo politikom ima baviti. a za duše grešnih pa i onih najgrešnijih među nama da se on neće moliti bez njihove dozvole.
U Puljić fingira formalno kao duhovni lider. On je nadležan za provođenje evangelizacije, katoličke te ustrojstvo klera koji je pod njim. Nad njim je samo papa. On taj posao ne radi.
S obzirom da je zanemario svoje crkveno poslanje posljedice su vidljive.
Jedan dio svećenstva u Bosni potpuno je izrazio apostolsku neposlušnost Vatikanu. Njihovi istupi i javna djelovanja u sukobu su s Crkvenim pravom. Veličaju Ahdnamu. Koju Papa nikad veličao ne bi.
Puljić ih naravno ne kažnjava budući da on nije autoritet njima nego oni njemu. On je doveden tu u ratna vremena i jako dobro zna tko mu je u stvarnosti nadležan.
Oni koji su ga doveli, ponavljamo, slave doba sultana kao svijetlo doba, ne kao okupaciju, tminu nego doba “svijetlog suživota i ljudskih prava”. Iako su prava tada doista vrijedila samo za ljude. Ne za stoku. A stoka su bili, prema učenjima kalidfata svi oni koji nisu bili prožeti svjetlom prave vjere. Katolike se ubijalo kao zečeve. Bez ikakve pravne odgovornosti. Crkve se nisu smjele graditi. Križ na grobovima naših djedova nam nije smio stršati iznad zemlje. Tornjevi naših starih crkvi postali su minareti.
Svećenici – Fraturci, ili Fratrizani, zovi ih kako hoćeš. su bili zaštićeni Ahdnamom. U trenutku kad bi se koji i pobunio ostajao bi bez zaštite. I takvog su ubijali.
Premda daidže danas tvrde da je Ahdnama štitila sve nas. I dok tvrde znaju da nas u oči lažu.
Iako se radi o najmračnijem i najtežem dobu u povijesti BH katolika, dobu kada su katolici nestajali svugdje gdje je suradnja po Ahdnami primjenjena.
Opstali su samo na divljim prostorima, gdje tadašnjih Fra Zvizdovića nije bilo. Malo tko uopće zna da je prvu Ahdnamu Sultan izdao u Srebrenici. U mjestu gdje katolika odavno nema. Potočari, mjesto u kojem se danas Bošnjaci i Srbi spore je li bio mjesto genocida ili nije, su u suštini mjesto masovnog pogroma potomaka katolika tok kraja.
U današnjim župama Olovo, Srebrenica, Foča, drevnim katoličkim župama katoličke Bosne, katolika i nema a radi se o najstarijim katoličkim župama u BIH.
Puljić nema rješenja niti je ikada imao autoriteta niti za riješiti egotrip i neposluh franjevaca , jednog dijela na prostoru Mostarsko duvanjske biskupije.
Ukratko odnosi unutar Crkve u BIH su takvi da je ona povoljna meta za interese ovih ili onih lobista. Preko njih su se lomili Treći entiteti i Četvrte pukovnije. Preko njih smo bili i ostali topovsko meso Zagreba. Sinovi graničara. Manje vrijedni Hrvati. Oni su bili i ostali trgovci našim kožama.
Tako ćete vidjeti Puljića kako prima Komšića i Izetbegovića te Džaferovića samo par mjeseci nakon što mu je Komšić poručio koju misu smije držati u svojoj katedrali i da se izvoli otići pokloniti u Jasenovac i ispričati za Pavelićeve žrtve. Implicitno je time SDA nametnuti Komšić poručio Komšiću da su zločini Hitlerovog režima Puljćevi, da je za njih Crkva suodgovorna. Svatko normalan nakon tog prekinuo bi trajno sve odnose. Puljić ga je pozvao na domjenak.
Sam Fra Leo Petrović bio je šef hercegovskih franjevaca u II. svj. ratu i spašavao je stotine Židova i Srba koji bi uspjeli preživjeti nacistički režim Sarajeva 40-ih godina. To nisu činili Komšićevi preci nego baš jedan fratar. No što bi to “hrvatski član predsjedništva znao”?
Komšić pri tome dok Puljiću imputira Nacizam – ne govori tko je to ubio 7000 Srba i 3500 Židova u Sarajevu, i kako je moguće da u tom “kozmopolitskom gradu” gotovo i nije bilo pokreta otpora nacizmu.
Naime Tito je odbio dati Sarajevu orden grada heroja, koji je dao drugim gradovima Jugoslavije, recimo Zagrebu, upravo zbog toga što je u tom gradu masovno istrebljenje Srba i Židova odrađeno bez neke značajnije pompe i otpora stanovnika Sarajeva 40-ih.
U pomoru Sarajlija 40-ih uz tisuće Srba i Židova ubijeno je tek 400 Bošnjaka otporaša i 420 Hrvata. U gradu gdje je Hrvata bio zanemariv broj. Grad je i tada bio većinski muslimanski. A naročito je to postao nakon smrti 7000 Srba i 3500 Židova.
Iako je svjestan da je svojim istupima i miješanjem u kadrovsku politiku Hrvata prekršio crkveno pravo (postavljanje direktora BHRT-a, dopuštanjem svećenicima daidžama da sudjeluju u političkom životu Hrvata, tako što će za potrebe bošnjačkih tekbir stranaka “pucati” u Sarajevu nepodobne Hrvate kako bi bili smokvin listim istom političkom džihadu, onom koje se stidi pred EU dužnisnicima direktno pucati u nas,) Puljić i dalje nastavlja , javno manifestirati svoju gotovo narcističku crtu. A Vatikan ga ne smjenjuje.
Vinko Puljić susreo se tako u Sarajevu sa šefom Izaslanstva Europske unije u BiH i specijalnim predstavnikom EU za BiH Johannom Sattlerom,”koji je kardinalu Puljiću zahvalio što je u prethodnom razdoblju, otkako je na čelu Vrhbosanske nadbiskupije, bio graditelj mostova.”
Eto sad smo saznali što je Vinko.
Nije on ni kardinal niti političar. Nego je prosto bauštelac. Sattler nam otkrio.
- A kako je to Vinko gradio mostove?
- Tako što je opravdani hrvatski gnjev nakon trećeg nametanja Komšića amortizirao božićnim i uskršnjim domjencima?
- Za koju kvadraturu stana točno i u kojem sarajevskom kvartu ako se smije znati?
Kako je priopćeno iz Vrhbosanske nadbiskupije, obojica su se složili kako je potrebno graditi državu i društvo u kojem će svi biti jednaki pred zakonom i imati jednaka prava te “kako je nužno ispraviti greške koje su nastale s Daytonom”.
Ukratko gradimo državu jedan čovjek jedan glas, brišimo Daytonsku birokraciju, i nadajmo se da će u toj državi preostati barem jedan hrvatski glas.
Dakle Puljić nije kazao Sattleru kao je potrebno ispraviti nametnute izmjene protivne Daytonu, kako prema Daytonu OHR nema Bosnke ovlasti, nego je eto potrebno izmjeniti Dayton po volji opcija koje su mu do jučer prijetile.
Što će reći da je kardinal dao potporu još jednom međunarodniku da nasilno mijenja Dayon.
Ispravite nas ako griješimo no to upravo tako zvuči.
Puljić govori o tome kako je Dayton nepravedan iako jako dobro zna da je već 2000 godine nametnuto pregršt amandmana koji su obesmislili Dayton, iako zna da Dayton što se Hrvata tiče nikada nije bio na snazi, iako zna da su se u ime “Imperativa Alijanse” pljačkale privatne banke. Suprotno Daytonu.
Puljić nije upozorio Sattlera da se u BIH krši međunarodno pravo nego ga poziva da nastavi s nasilnim izmjenama Daytona. Nije mu kazao da je svojedobno primio prijetnju “Ili se asimilirajte il nestajete” od isto takvog međunarodnika, nego je i pred ovog kleknuo.
Tko je Puljiću dao pravo da kao vjerski vođa prima strane kolonizatore u našoj zemlji i da pred njima kleči? Tko mu je dao pravo da u naše ime poziva na nove eksperimente nad nama? U našoj zemlji? Bog nije. Nije niti Papa. Tko jest?
Zašto stranci o političkim temama ne govore s Kavazovićem i srpskim patrijarhom?
Ovakvo brutalno korištenje Crkve u BIH kako bi se dobilo prividno zeleno svjetlo za novo nasilje nad nama, stranci opet ne primjenjuju kad su u pitanju Srbi i Bošnjaci.
Nećete naći Kavazovića niti srpskog patrijarha kako se postavljaju kao “čuvari glupih ovčica” i s vjerskim liderima Islama i Pravoslavlja u BIH govore što treba učiniti sa srpskim ili bošnjačkim pitanjem.
Zašto?
Zato što su Srbi i Bošnjaci u BIH političke nacije i to sebi naprosto ne dopuštaju.
Niti SDA/SDP/DF niti SNSD/PDP nikada nisu dali da se politički dogovori u BIH rade preko vjerskih institucija.
Samo je HDZBIH dopustio da Hrvati u očima međunarodne zajednice budu predstavljeni kao otužna molitvena zajednica. Samo Vlade HDZ-a pune proračune praznik napuštenih crkava i na njima po peti put mijenjaju fasade.
Uostalom HDZBIH vjerojatno samo poštuje autoritet koji smo mu mi nametnuli. Neprikosnoveni autoritet The Fratrizana.
Jer tako je to u Hrvata u BIH. Božo Radoš je iznad Pape i Boga. Zapravo po shvaćanjima takvih, “prvo Fratar stvori Boga, potom Bog reče hvala ti Fratre”.
Za takve, koji psuju svakog i prijete svakom tko im dirne u ispravnost vjere – Fratar je iznad svemira sunca i mjeseca, iznad je Majke Božje. Pa ako Fratar kaže da se Gospa ukazuje 50.000 puta u Međugorju, tko je jedna Gospa da to demantira? I što će joj to?
Ako čak to i demantira riskira da ju Hrvati u BIH odbace kao nekog tko ne poštuje fratra. I proglase nevjernicom.
Nema lidera u HDZBIH koji će se suprostaviti najobičnijem fratrizanu, kamo li kardinalu.
Oni, Crkva u BIH praktički drže HDZBIH u šaci. Ne HDZBIH njih. Oni su očevi i pastiri. HDZ je njihova ovčica.
A na kojem su stadiju Hrvati u BIH najbolje govori podatak kako većina misli da je posve ok kada “vidjelac” i biznismen Jakov, otkaže ukazanje jer mu supruzi kasni avion u Splitu. I nitko od te “prosvijećene vjerske mase” da postavi pitanje i kaže – čekaj jesu li ovi vidioci Joze Zovke i Tomislava Vlašića možda obični mađioničari?
Puljić je tako umjesto da konačno odstupi ili konačno krene uređivati crkveno pravo unutar same Crkve u BIH odlučio načiniti još jedan egzotični sastanak sa stranim misionarom, onih država, koje su tu zbog svojih konkretnih interesa a ne zbog vjere:
Pa se dotakao uređenja BIH, migranata, njihovog smještaja itd.
Potreba da se uslika, da se osjeti važan, da se bavi pitanjima koja ga se ne tiču, važnija mu je od njegove stvarne misije.
Na periferiji njegovih sastanaka s ovodobnim kolonizatorima, neki fratrizan puca i dalje po nekom selu u nekog ovodobnog kmeta katolika. Po volji današnjih sultana.
I to Vinka plaho ne sekira.
Baš kao i nekadašnji susret u Fojnici u kojem se Majdandžić išao pokloniti pred Sultanom Komšićem, ne spominjući žrtvu Fra Nikice i Fra Leona.
Baš kako je klekao Zvizdović ne spominjući djecu našeg kralja koja su odvedena u ropstvo kao niti odsječenu Tomaševićevu glavu.
Bio je ovo prvi susret kardinala Puljića i Sattlera od njegova stupanja na službu 1. rujna 2019.
Sad zamislimo sljedeću situaciju: Ambasador BIH u Austriji sastao se s austrijskim nadbiskupom te su razgovarali o ustavnom položaju Slovenaca u Koruškoj, o manjinskim pravima gradišćanskih Hrvatima, stambenoj politici Srba u Beču, te je izražena nada, da će se migrantsko pitanje u Austriji što prije rješiti.
Ovo da se tamo dogodi prvi bi Sattler protestirao. Da je to miješanje Crkve u pitanja države.
Dragi Hrvati u BIH, cijenimo mi vašu religioznost, no do kada ćete dopušati da vas svijetu par klerouhljeba predstavlja kao isključivo molitvenu zajednicu a ne kao političku naciju? Do kada će vam Puljić trgovati pravima i kadrovirati u vaše ime recimo direktorom BH TV-a?
Ovakvi susreti Sattlera s Puljićem imaju vrlo jasan cilj. Što efektivnije i što brže Hrvate u BIH predstaviti kao molitvenu skupinu, kao manjinu s pravima folklornog društva.
Puljić je samo oportuni nasmijanko kojem je itekako jasno koja uloga se od njega očekuje. Zato kao nasmijana tetka trči na svaki fildžan koji mu se ponudi.
No lako za njega. Je li vi išta vidite od ove logike koju smo vam tu pojasnili?
Ako ne, dajte da prekinemo ovu kalvariju. Dajte da pošaljemo pismo OHR-u, peticiju molitvene skupine, da vam je dosta političkih i nacionalnih prava. Da vi jeste tek priča za crtani film, religiozna skupina s viškom političkih prava. Koja vam samo smetaju u vašim plemenskim obredima.