Moderne političke nacije, ono što gledamo danas, proizvod su novijeg vremena.
Nacija je izraz koji označava skupinu ljudi koji dijele ili smatraju da dijele zajednički identitet odnosno nacionalnu svijest koja se temelji na određenim zajedničkim elementima kao što su jezik, vjeroispovijed, kultura, povijest i zajedničko podrijetlo.
Nacija ima – zajednički teritorij, tlo, zemlju kao kolijevku života i garanciju opstojnosti, svoj jezik, nacionalne ustanove (obitelj, tradicionalne, običajne ustanove, tipično etničke, kulturne ustanove i državu sa sustavom političkih institucija i tijela) običaje i prava koji nisu ništa drugo do prava ljudskih osoba koje poštuju i posjeduju posebne ljudske vrijednosti kao izraz nacionalnog naslijeđa.
Unatoč svemu, nacija nije društvo i ne prekoračuje prag političkoga reda odnosno nacionalne države.U nekim jezicima izraz nacija može biti sinonim za državu iako jako često nacija prelazi granicu države. Počesto jedna politička nacija može živjeti u nekoliko država.
Narod je skupina ljudi karakterizirana sljedećim značajkama:
- kolektivno vlastito ime
- mit o zajedničkim predcima
- zajednička povijesna sjećanja
- jedan ili više razlikovnih elemenata zajedničke kulture
- povezanost s određenom “domovinom”
- osjećaj solidarnosti kod značajnih dijelova populacije
U hrvatskom, kao i ostalim slavenskim jezicima, riječ “narod” je etimološki povezana sa srodnošću, rodom, podrijetlom. U suvremenoj se antropologija i sociologiji često rabe pojmovo etnosa i etniciteta, koji vuku korijen od grčke riječi ἔθνος koja označava ‘narod’.
U modernim zapadnim demokracijama, raznolikost , narodnosna, smatra se bogatstvom. U BIH i na Balkanu, to je gorivo za mržnju, sukobe, i redovan materijal politikama za dobijanje izbora.
Koji narod u BIH je najstariji narod?
BIH je prije pada u otomanske lance, bila jedna od uspješnijih i trajnijih kraljevina/banovina na prostoru Balkana. Neke druge države su potpale pod ovu il onu vladavinu, dok se kraljevstvo Huma i Bosne održalo još nekoliko stoljeća.
Narod u takvoj medijevalnoj Bosni, i takvom srednjovjekovnom Humu definitivno je bio homogeniji nego danas. Može se kazati da je prastari narod Bosne i Huma bio nekakav narod. No nije bio nacija. Za političku naciju, bilo je bitno imati nešto više od pukog stanovništva i svog vladara. Iz tog naroda nastale su današnje nacijem Što će reći da smo svi tu mi danas od istog izvora. Nekad smo bili jedno.
Od institucija taj narod je imao samo bogomolje. Ljudi ovdje to ne pamte no širom BIH postojali su dominikanski, isusovački i benediktinski samostani. Ugovorom između Franjevaca i osvajača El Fatiha, pravo širenja vjeroispovjesti ostaje samo Franjevcima.
Franjevci su u zahvalnost okupatoru obećali Osvajaču držati narod u pokornosti, a Osvajač je obećao da ih neće dirati. Tako stoji u Ahdnami . No tako nije bilo.
Činjenica je da je otomanski režim takav ugovor potpisao s jedinom organiziranom institucijom koju je tada zatekao na tlu Bosne. Ne potpisuje ga sa Bogumilskom Crkvom, niti s pravoslavnom, ne potpisuje ga sa budističkim svećenicima nego sa Franjevcima. Koji su izaslanici Vatikana. Ugovor koji je potpisao s posljednjim bosanskim kraljem Tomaševićem Osvajač je pogazio. Kralju je odsjekao glavu. A Mektić ga nije priveo.
Bilo kako bilo, ono što se zna jeste da su prije Otomana nad Bosnom i Humom vladali Kosače, Hrvatinići, Tomaševići, Kulini, Ostojići, Vukovići, Kotromanići. Zna se da su oni imali obiteljske veze i plemićke veze i sa sjevernim i zapadnim i istočnim susjedima. U svojim titulama krunili su se i kao “kraljevi Hrvata i Srba”
Medijevalni narodi, ti i takvi, srednjovjekovni, koliki su mogli imati osjećaj solidarnosti u vremenu potpunog neprotoka informacija? Koliko su bili nepismeni? Kolika im je bila svijest o postojanju njemu sličnog na jugu il istoku države? Koji dnevni tisak su čitali? Na kojim faceboocima su objavljivali statuse? Na stećcima?
Iz današnje perspektive zamišljaju se organizirane političke zajednice, koje su slavile ovaj il onaj nacionalizam, i bili zreli narodi. No je li to baš bilo tako? Imao si vladara, njegov grb, njegovu zastavu i njegov porez. Imao si kmeta i njegovog vlastelina. Koja je bila solidarnost između potlačenog i onog koji tlači?
U tom smislu narodi srednjovjekovne Europe, nikako nisu mogli biti ono što su narodi po definiciji danas. Postojala su plemstva, kao predidentiteti, koja su s podanicima kontrolirali određeno područje.
Ta plemstva postojala su i u Hrvatskoj.
Crkva u srednjem vijeku nije bila što i danas. Bila je nešto poput režima. Iako i danas pokazuje tragove ideološkog režima. Crkva je imala ogroman utjecaj na politiku. Donosila je i nametala zakone. Provodila Inkviziciju koju je ubacila u svjetovni zakon.
Crkva u Bosni nakon dolaska Turaka postaje redodržava. Ne protivnik režimu, nego njegov suradnik. Da ponovimo? Onaj koji jamči okupatoru pokornost u zamjenu za neka prava njegov je suradnik.
Porez koji je kršćanin plaćao Crkvi prije Otomana ostao je i nakon Otomana. Samo se dodao otomanski harač.
U tom smislu zamjeriti onome koji je prelaskom na Islam izbjegao jedan dio harača, naprosto nije fer.
Taj koji je odbio biti dvostruko potlačen, i odbio živjeti kao trajno ponižen, samo se koristio logikom. Razmišljao o umijeću mogućeg.
Onaj prkosnik koji se bunio naatradao je. Nije razvio lucidan otpor. Sve do 1800 i neke. Trpio je otomanski režim u daleko gorem obliku i polako je nestajao. Tako da je broj katolika jednom prilikom spao na 40.000. Izgleda da je to broj na koji se danas želi svesti katolike u BIH.
Reći da su Hrvati u BIH najstariji narod stoga donekle jeste pogrešno. Jer narod tada, i narod ono što je danas, nije isto.
No reći da su kršćani i katolici najstarija vjerska skupina na tlu BIH nipošto nije pogrešno.
Moderna bošnjačka nacija nastala je iz istog naroda koji je živio u BIH iz kojeg je danas nastala i hrvatska politička nacija u BIH. Od istog smo naroda. Pravoslavlje se masovnije naseljava tek u 17stoljeću.
Bilo bi dobro da političke vođe najbrojnijeg naroda shvate da je Hrvat u BIH dio BIH. Kao i Srbin. Dio njenog ukupnog kolorita. Njeni gradivni elementi. Ne strano tijelo ubačeno u nju.
Bilo bi dobro i da Hrvati i Srbi shvate da Bošnjak u BIH nije strani element. Nego je autentični dio BIH. Nastao kako je nastao. S punim pravom, u svom punom povijesnom i političkom kontekstu.
Te stvari treba prihvatiti i krenuti naprijed. Nazad se nema šta. Nazad su samo jame.
Ako ćemo se već ćerati terminima poput “najstariji” ili “temeljni” koliko bošnjačkih i hrvatskih političara zna za državu Delmata utemeljenu na prostoru Tropolja, današnja HB županija iliti Kanton 10?
Imali su svoj novac, trgovali su kožama, imali su poreze, ustrojstvo, vojsku, ratovali s Rimljanima kao malo tko drugi. Imali su osjećaj solidarnosti znatno prije bilo kog drugog na tlu BIH. Možda su oni bili najstariji narod na tlu BIH. Nikud oni nisu otišli. Oni su i danas tu. Nebitno je kako se zovu. Od tog naroda danas živi narod na tom području.
Poskok.info
wpDiscuz