Formiranje komunističke Jugoslavije u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata značilo je za Islamsku vjersku zajednicu ulazak u burno vrijeme. Kao i druge vjerske zajednice, i islamska je prošla kroz razdoblje organiziranja foruma i tijela, ali i brojne probleme poput imovinsko-pravnih, kadrovskih i obrazovnih, a najveći je bio odnos prema novoj državi. Iako nije bila blagonaklona prema vjerskim zajednicama, nova je država nastojala postaviti sebi bliske i njima odane ljude. Sasvim je logično da je trebalo krenuti od vrha, a funkcija reisul uleme, kao poglavara Islamske vjerske zajednice, bila je od primarne važnosti za nove vlasti.
Dana 12. septembra 1947. godine za prvog reisul ulemu FNRJ izabran je Ibrahim ef. Fejića, koji je na toj dužnosti ostao do posljednjeg mjeseca 1957. godine. Slava oko Fejića počela je 15. studenoga 1957. kada je podnio ostavku na mjesto pod izgovorom “poodmaklih godina i lošeg zdravlja”. Opravdanje za njegove pozne godine nedvojbeno postoji jer je Fejić rođen 1879. godine, no iz transkripta razgovora s istaknutim članom SKJ Vladom Šegrtom jasno stoji da je Fejić u više navrata ponovio kako “jedva čeka njegov odlazak s dužnosti” što baca drugačije svjetlo. u slučaju ostavke. Odlazak Fejića, koji je na mjestu poglavara Islamske vjerske zajednice proveo punih deset godina, značio je temeljite pripreme za izbor novog poglavara.
Vrlo brzo je pronađena prava osoba u Sulejman ef. Kemuri, koji je do tog razdoblja obnašao niz dužnosti unutar IVZ, au krugovima komunističke elite važio je za vrlo lojalnu osobu režimu. Nakon završenog školovanja, Kemura je radio kao službenik u dva muftijstva, Vakufskoj direkciji gdje je bio direktor, te kao direktor Gazi Husrev-begove medrese, odakle postaje reis. Svoju lojalnost režimu posebno je iskazao dok je bio direktor Gazi Husrev-begove medrese, jer je u jednom događaju postao suučesnik u optužbi protiv “Mladih muslimana” – pokreta čiji su pripadnici 1949. godine suđeni za “izdaju i neprijateljstvo prema narodu“. Naime, grupa “ilegalaca” pripadnika Pokreta mladih muslimana, koja je formirana u Gazi Husrev-begovoj medresi, kasno u noć u svojim sobama prevodila vjerske tekstove arapskih i perzijskih pisaca. Kemura je jedne večeri osobno upao u jednu od prostorija, zaplijenio sav materijal i predao ga vlastima. Članovi Mladih muslimana optuženi su za ove napise pod optužbom da su “pisali protiv države i naroda”. Nakon toga, Kemura se samovoljno postavio na čelo grupe koja je provodila politiku uništenja mladomuslimanskog pokreta u medresi, predajući sve njihove proglase, spise i letke koji su isticali pozitivna načela vjere UDBA-i. Kao rezultat toga, brojni članovi mladomuslimanskog pokreta su zatvoreni, a veliki broj je mučen, pa čak i ubijen. Nakon toga, Kemura se samovoljno postavio na čelo grupe koja je provodila politiku uništenja mladomuslimanskog pokreta u medresi, predajući sve njihove proglase, spise i letke koji su isticali pozitivna načela vjere UDBA-i. Kao rezultat toga, brojni članovi mladomuslimanskog pokreta su zatvoreni, a veliki broj je mučen, pa čak i ubijen. Nakon toga, Kemura se samovoljno postavio na čelo grupe koja je provodila politiku uništenja mladomuslimanskog pokreta u medresi, predajući sve njihove proglase, spise i letke koji su isticali pozitivna načela vjere UDBA-i. Kao rezultat toga, brojni članovi mladomuslimanskog pokreta su zatvoreni, a veliki broj je mučen, pa čak i ubijen.
Da bi Kemura dobio suglasnost da postane novi reis, trebao je osigurati većinu glasova. Kurt Muhamed Šefket, umirovljeni tuzlanski muftija i Omer Džabić, umirovljeni mostarski muftija, koji su bili protiv izbora, u startu su primijetili da se radi o osobi koja je bliža režimu nego vjerskim principima. Svoje nezadovoljstvo pokazali su i Murat Šećeragić, Husein Hasangić, Bajram Agani, Fahri Ilijazi i Mustafa Sahsani, svi iz Srbije. Ipak, ostalih 17 osoba glasalo je pozitivno za Kemuru, tako da je on osigurao potrebnu većinu. Da je trvenja bilo, svjedoči i bilješka Vlade Šegrta, koji kaže da će se “odnos snaga prema našem kandidatu značajno popraviti nakon planiranih razgovora s pojedinim suborcima”.
Da bi ublažili odnos prema Kemuri, vlasti su odlučile da u Komisiju za dodjelu menšure – ukaza, za izbor novog reisa, uđu osobe koje su glasale protiv njega, kao što su Murat Šećeragić, Kurt Muhamed Šefket i Fahri. Ilijazi. Razlozi za formiranje ove komisije sadržani su u tvrdnji da je to učinjeno “da bi se takve osobe angažirale za ustoličenje, jer nam je bitno osigurati izbor, a menzura je stvar koja je normalna i mora se provoditi”. , bez obzira tko bude izabran. Smatramo da takve ljude treba zaposliti u tom odboru, jer kasnije neće imati razloga da se kače protiv reisa, jer su oni ti koji su mu dali blagoslov”. Osim ovog povjerenstva, kako “ne bi ispalo da je cijeli slučaj montiran”, odlučeno je da se formiraju povjerenstva iz svih krajeva zemlje, kako bi se i oni potvrdno izjasnili o izboru novog reisa.
Sjednicu Vrhovnog vakufskog sabora otvorio je njegov predsjednik Sulejman Filipović, a dnevni red se sastojao od četiri tačke: Zahtjev Ibrahim ef. Fejića o razrješenju dužnosti reisul uleme, donošenju novog pravilnika o izboru reisa i članova Vrhovnog islamskog starješinstva, izboru novog reisul uleme IVZ u FNRJ, te tački „ostalo“.
Prva tačka, vezana za smjenu Ibrahim ef. Fejića, prošao je gotovo nezapaženo, a za riječ se javio samo saborski zastupnik Jusuf Pečenković, koji je u višeminutnom govoru pohvalio aktualnog reisa i predložio da mu se oda posebno priznanje za cjelokupni angažman. Pošto više nije bilo diskutanata, pristupilo se drugoj točki, odnosno utvrđivanju „Pravilnika o izboru Reisul uleme, zamjenika i članova Vrhovnog islamskog starješinstva IVZ u FNRJ“. Murat ef. Šećeragić je predložio donošenje novog Pravilnika, što je i prihvaćeno. Prema njemu, predviđena su dva načina glasovanja: tajno i javno. Kod tajnog glasovanja na glasačkom listiću upisuje se ime i prezime kandidata za kojeg se birač opredjeljuje. Pobjednik bi bio onaj koji bi osvojio 2/3 glasova. Također, u slučaju da dva kandidata imaju isti broj glasova ili ne postoji dvotrećinska većina, predviđen je drugi krug glasovanja. U tom slučaju pobjednik bi bio onaj s više od 50% glasova.
Nakon usvajanja Pravilnika, pristupilo se najvažnijoj tački dnevnog reda – izboru novog reisul uleme. Prema odredbama novog Pravilnika prvo je trebalo formirati Povjerenstvo za imenovanje koje je predložio Derviš ef. Tefru je napravio Fahri ef. Ilijazi, Šuajb ef. erifi, Jusuf ef. Pečenković, Dževdet ef. Palaska i Hasan ef. Šlaković. Nakon pauze koja je trajala pola sata, ef. Ilijazi je predložio “jednoglasan stav Komisije za imenovanje” da se za novog reisul ulemu predloži Sulejman ef. Kemura, bivši direktor Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu. Nakon opširnih hvalospjeva na račun Kemure, Salima Muharemagića i Jusuf ef. Pečenković, počelo je glasovanje. Husein Hasanagić predložio je da se glasa javno, što je obrazložio mogućim nametanjem jedinstvene podrške i uštedom vremena. Ovaj prijedlog je podržao Murat ef. Šećeragić i muftija Džabić. No, Osman Miftari bio je za tajno glasovanje, ističući da je to “opći princip glasovanja u Jugoslaviji”, a podršku su mu dali Šukri Rama i Salim Muharemagić. Na kraju je drugi prijedlog dobio većinsku podršku. Birači su svoje glasove predali u zatvorenim kuvertama, nakon čega se Komisija povukla na prebrojavanje glasova. Nedugo nakon toga, Sulejman Filipović je izvijestio da je od 23 saborska zastupnika, koji su učestvovali u glasanju, kandidat Sulejman ef. Kemura je dobio podršku svih 23 birača, čime je zvanično izabran za novog reisul ulemu IVZ u FNRJ. Birači su svoje glasove predali u zatvorenim kuvertama, nakon čega se Komisija povukla na prebrojavanje glasova. Nedugo nakon toga, Sulejman Filipović je izvijestio da je od 23 saborska zastupnika, koji su učestvovali u glasanju, kandidat Sulejman ef. Kemura je dobio podršku svih 23 birača, čime je zvanično izabran za novog reisul ulemu IVZ u FNRJ. Birači su svoje glasove predali u zatvorenim kuvertama, nakon čega se Komisija povukla na prebrojavanje glasova. Nedugo nakon toga, Sulejman Filipović je izvijestio da je od 23 saborska zastupnika, koji su učestvovali u glasanju, kandidat Sulejman ef. Kemura je dobio podršku svih 23 birača, čime je zvanično izabran za novog reisul ulemu IVZ u FNRJ.
Slavljenički ugođaj upriličen je svečanim ulaskom Sulejman ef. Kemure u saborsku dvoranu, gdje je dočekan gromoglasnim pljeskom. Kemura je odmah položio prisegu i održao govor u kojem je istaknuo da će se zalagati za uspješnu suradnju svih razina IVZ-a, te prosperitet jugoslavenske države na čelu s Josipom Brozom Titom.
Nakon obreda i čestitanja uslijedila je dodjela menšura, a svečanost je održana u Gazi Husrev-begovoj džamiji 8. decembra 1957. godine u 10 sati. Komisiju za dodjelu menšura činili su: Sulejman Filipović, Murat ef. Šećeragić, Muhamed Šefket Kurt, Fahri ef. Ilijazi i Ali Mehmed, a iz imena se jasno vidi da su to sve bili ljudi bliski vlasti. Nakon dodjele, predloženo je formiranje delegacije koja će s novim reisom ići u službeni posjet Titu. Prilikom iznošenja menšure tekst je prvo pročitan na arapskom, a zatim na srpskohrvatskom jeziku. Ovim činom Kemura je i formalno postao legitimni reisul uleme IVZ u Jugoslaviji. Kemurin svečani govor povodom imenovanja, osim prvog dijela, u kojem je govorio o islamu i islamskim propisima, nije se doticao vjersko – islamskih tema. Govorio je o denuklearizaciji svijeta, Jugoslavenska vanjska politika, značaj i uspjesi NOB-a, očuvanje bratstva i jedinstva, suradnja sa zemljama “trećeg svijeta” i dr. Time je službeno započeo Kemurin mandat koji će trajati do njegove smrti 19. siječnja 1975. godine.
Koliko je Kemura ostavio negativan dojam u svom mandatu svjedoči Alija Nametak koji je napisao “Sarajevski nekrologij” na latinici, a povodom smrti Sulejmana Kemure napisao je nekrolog (stranica i po teksta) na ćirilici. , što jasno implicira čiji je „igrač“ bio reis Kemura. Prema Nametoku, Kemura je tijekom svog mandata “kočio opći napredak bosanskih muslimana”.