Tisuće Turaka marširalo je od Ankare do Istanbula, prosvjedujući protiv progona političara, novinara i državnih službenika od strane Erdoganove vlade, prenosi Guardian.
Deseci tisuća ljudi otpušteno je ili uhićeno nakon pokašaja vojnog prevrata u srpnju prošle godine, kada je ubijeno 250 ljudi a ranjeno 1,400. Nakon proglašenja izvandrednog stanja, počela je čistka ne samo izravnih sudionika prevrata, već i velikog broja građanskih aktivista, pripadnika političke oporbe, akademske zajednice, novinara i državnih službenika.
U travnju je predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, tijesnom pobjedom na referendumu, proširio svoje ovlasti, da bi zatim oblikovao sudstvo prema vlastitom nahođenju. Smijenjeno je i zatvoreno četvrtina ukupnog broja sudaca i tužitelja, pod navodnim optužbama da su povezani s Fethullaha Gulena, protjeranim propovjednikom za kojeg se smatra da je dirigirao puč.
Također je pozatvarao čelnike oporbe. Početkom ovog mjeseca, jedan od čelnika Narodne republikanske stranke (CHP), osuđen je na 25 godina zatvora nakon što je procurio informaciju medijima o tome kako Turska obavještajna služba dostavlja oružje preko granice sirijskim pobunjenicima.
To uhićenje pokrenulo je marš “Adalet” od 450km, koji predvodi predsjednik CHP-a Kemal Kilicdaroglu, a koji je krenuo iz Ankare 15. lipnja.
Organizatori se nadaju da će kulminacija ovog marša biti na velikim prosvjedima u Istambulu 9. srpnja. Unatoč ljetnim vrućinama, usput su im se pridružile mnogobrojne pristaše.
Demonstrantni, koje vlada odbacuje kao pristalice Gülena, navode mnogobrojne razloge za svoj prosvjed: uvođenje autoritarnog sustava, zloupotrebu vandrednog stanja od strane vlasti, uhićenje novinara i političara, gušenje slobodnog mišljenja, nepravedno otpuštanje nastavnika, itd.
Zahtijevaju neovisne sudove i pravdu za sve i tvrde da je na snazi vladavina straha i da novinari i građani nemaju slobodu govora.
Mnogi od Erdoganovih religioznih pristalica gledaju na sekularnu oporbu kao na elitiste “Bijele Turke” koji su dominirali gornjim slojevima društva i ugnjetavali siromašne. U njihovim očima uspon Erdogana se može tumačiti kao odmazda protiv bogate elite.
wpDiscuz