Slučajan premijer u slučajnoj državi slučajno se nedavno ‘sjetio’ referenduma, valjda kao veliki demokrat, kao načina rezanja gordijskog čvora zvanog istraživanje i eksploatacija ugljikovodika u Jadranu. Kao da se probudio iz sna i odlučio konzultirati hrvatsku javnost nakon što je njegov gospodarski ministar već skroz silovao proceduru oko realizacije ovog projekta svugdje gdje je mogao i stigao. Kao da nije potpisao odgovor na pitanje koje sam kao zastupnica uputila Vladi Republike Hrvatske još u listopadu 2013. godine i pitala zašto hrvatska javnost nije transparentno informirana od strane Vlade Republike Hrvatske o 2D tehnologiji snimanja podmorja u Jadranu od strane tvrtke Spectrum u cilju pronalaženja potencijalnih nalazišta nafte i plina. Tom sam prilikom pitala i zbog čega se Vlada odlučila za model ‘multi-client’ seizmičkog istraživanja Jadrana, kako je moguće da je Vlada bez ikakvog objašnjenja, bez provedenog javnog natječaja i bez prethodne provedbe postupka procjene utjecaja na okoliš ustupila pravo na seizmološko istraživanje Jadrana i ekonomsko raspolaganje s dobivenim strateškim energetskim podacima tvrtki Spectrum te tko je u Vladi donio ovu odluku i na temelju kojih argumenata se brani javni interes ustupanjem strateških energetskih podataka stranoj privatnoj tvrtki? Pitala sam i tko će odgovarati i na koji način ukoliko ovaj projekt izazove ekonomske, dugoročne političke i ekološke štete.
______piše: Mirela Holly l poskok.info
Dakle, premijer nije baš tako neinformiran o ovom projektu i dosadašnjoj provedbi ovog projekta. Vladi Republike Hrvatske je trebalo tri mjeseca da odgovori na moje pitanje, a odgovor je nedorečen, ali ga je premijer potpisao prije više od godinu dana. Vlada je odgovorila da je postupak dodjele ovog posla bez provedenog javnog natječaja provelo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS). U odgovoru Vlade, međutim, ne piše da je Ugovor sa Spectrumom potpisalo Ministarstvo gospodarstva, ali su javni interes branili dobivanjem ‘dragocjenih informacija za provedbu javnih nadmetanja’. Također, se objašnjava da je tvrtka Spectrum odabrana jer je provodila istraživanja Mediterana i najbrže je reagirala. Nije jasno na što je to točno tvrtka Spectrum najbrže reagirala i koga su osim tvrtke Spectrum razmatrali za ovaj projekt. Iz odgovora Vlade je također razvidno da istraživanje nije provedeno na odabranim eksploatacijskim poljima Jadrana, da se potpuno brljalo s procedurom, opsegom istraživanja i rokovima (direktno obraćanje MZOS-u bez posredovanja Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP), od epikontinentalnog pojasa do teritorijalnog, potom i unutarnjih voda, od 05.09. do 15.02., potom do 01.03.), da nije provedena procjena utjecaja na okoliš jer Ministarstvo zaštite okoliša i prirode (MZOIP) nema podataka o štetnom djelovanju 2D tehnologije na floru i faunu Jadrana, iako UN-ovi eksperti tvrde suprotno. Apsurdno je i da je MZOIP propisalo mjere opreza koje nitko na brodu nije nadzirao. Ono što je sporno od samog početka ovog, prema ministru Vrdoljaku posla stoljeća, jest činjenica da je INA provela daleko detaljnija istraživanja Jadrana (2D i 3D u proteklim desetljećima te bušenja) no što ih je proveo Spectrum, da je Jadran već detaljno istražen i znaju se potencijalno isplative lokacije s ugljikovodicima, da su svi ti podaci u koje je INA u posljednjih četrdesetak godina uložila oko milijardu dolara, besplatno ustupljeni tvrtki Spectrum koja je s dobivenim podacima trgovala, a da MINGO ne smatra da su INA i država s time oštećeni. Nakon što sam u siječnju 2014. godine na ovu temu održala press konferenciju MINGO je potvrdio da je INA-ine podatke ustupio Spectrumu jer ih prema njima nitko u Hrvatskoj ne zna pročitati????, ali nisu odgovorili zašto za ovaj projekt nisu raspisali javni natječaj iako se za multi-client poslove uvijek raspisuje javni natječaj.
Zaključak koji su svi koji su pročitali odgovor Vlade mogli stvoriti jest da smo prepustili strateške energetske podatke države privatnoj tvrtki bez ikakvih argumenata, utvrđivanja javnog interesa i razloga za takvo postupanje. U studenom prošle godine tražila sam Vladu RH da objasni zašto u svom odgovoru na moje prvo pitanje nigdje ne spominje ‘Glavni ugovor o suradnji na prikupljanju novih seizmičkih podataka, obradi, interpretaciji te preradi i interpretaciji postojećih podataka i prodaji i marketingu za više klijenata’ između Ministarstva gospodarstva za Republiku Hrvatsku i tvrtke Spectrum Geo Limited koji je, prema informacijama s kojima raspolažem, potpisan još 25. srpnja 2013. godine, dakle gotovo dva mjeseca prije odobrenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta ‘za snimanje 2D seizmičkih podataka u znanstvenoistraživačke svrhe’. S obzirom na činjenicu da Vlada tvrdi da ovaj posao nije komercijalne, već znanstvenoistraživačke svrhe ne postoji opravdani razlog da Vlada RH ne objavi sadržaj Glavnog ugovora te ne informira javnost tko ga je i kada potpisao. Kao zastupnica u Hrvatskom saboru čija je zadaća kontrola djelovanja izvršne vlasti te obrana javnog interesa tražila sam dostavu preslike ovog Ugovora. Iako je davno prošao rok u kojem je Vlada morala odgovoriti na moje zastupničko pitanje odgovor nisam dobila, baš kao što ni ugovor Ministarstva gospodarstva i tvrtke Spectrum do današnjeg dana nije objavljen.
U međuvremenu je Agencija za ugljikovodike raspisala javni natječaj za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na Jadranu i to za 90% površine Jadrana, bez da je donesena Strategija upravljanja Jadranom i bez da je proveden postupak strateške procjene utjecaja na okoliš. Pod pritiskom javnosti Vlada je ipak izradila, s velikim zakašnjenjem i nakon što je natječaj već objavljen, dakle isključivo forme radi, Stratešku procjenu utjecaja na okoliš (SPUO) na koju je pristigao izuzetno veliki broj primjedbi koje će sve, potpuno je jasno, biti odbačene. Ugovori s naftnim kompanijama još nisu potpisani, čeka se Rješenje o SPUO, ali će, sudeći po histeričnoj žurbi s kojom Ministarstvo gospodarstva i Agencija za ugljikovodike provode ovaj projekt, kontinuirano silujući proceduru, kršeći domaće zakone i međunarodne konvencije, i to uskoro biti gotova stvar. I tada će naftne kompanije biti mirne. Štitit će ih pravni mehanizam ‘ISDS’ (eng. Investor to State Disspute Settlement) koji djeluje jednosmjerno (korporacija protiv države) te omogućava stranim korporacijama tužbu i naplatu štete od strane države, ukoliko donese zakone ili regulatorne standarde koji mogu utjecati na smanjenje njihovih profita.
A kakav će interes imati Hrvatska i hrvatski građani od ovog projekta čija će provedba po riječima silno entuzijastičnog ministra Vrdoljaka Lijepu našu pretvoriti u Norvešku? Prema prijedlogu ‘Production Sharing Agreement-a’ (PSA) koji govori o podjeli ugljikovodika između kompanija i Hrvatske ugljikovodici se dijele na:
a) Royality u iznosu od 10% u korist RH
b) Preostalih 90 % se dijele na sljedeći način:
(i) Troškovi operacija tj. naknada koncesionaru za operativne troškove istraživanja, razvoja i proizvodnje (do 50% ugljikovodika).
(ii) Ostatak se dijeli između RH i koncesionara.
Ono što je sporno u ovom prijedlogu jest da teret operativnih troškova, odnosno podjela od 60%:40% (ili 55%:45%) u korist RH uključuje u sebi i operativne troškove, a to je narodski rečeno ‘banana’ za Hrvatsku.
I to bez da se dogodi najgori, kataklizmički scenarij za Jadran, havarija na naftnoj platformi u plitkom i zatvorenom i izuzetno osjetljivom ekosustavu Jadranskog mora. A hoće li kompanije obešteti građane za njihov budući, izgubljeni profit od turizma, ribarstva, marikulture ili drugih djelatnosti kojima se bave? Neće, naravno. Bit ćemo sretni ako saniraju direktne posljedice onečišćenja.
I stoga kada razmatramo ovaj silovani posao stoljeća moramo postaviti sljedeća pitanja: zašto Vlada i resorno ministarstvo od samog početka na ovakav način provode ovaj projekt? Zašto Vlada skriva multi-client ugovor sa Spectrumom, pogoduje li ovoj tvrtki i zbog čega? Zašto nije napravljena cost benefit analiza za ovaj projekt te usporedba sa štetnim scenarijima? Koliko će Hrvatska, u najboljem scenariju ‘zaraditi’ na ovom poslu i kako će se to odraziti na hrvatsko gospodarstvo? Kakva je strategija raspolaganja strateškim energentima Republike Hrvatske danas i u sljedećih dvadeset, trideset i pedeset godina? Želimo li biti energetski suverena država ili energetska kolonija?
Odgovori na ova pitanja dala bi jasan odgovor na pitanje imamo li slučajnog premijera i slučajnog ministra gospodarstva u slučajnoj državi. Imamo, ali taj premijer i taj ministar bez ikakve sumnja nisu ni slučajno ‘pošteni’. I upravo ih zbog tog razloga toliko i ‘svrbe’ ti ugljikovodici u Jadranu.
Napomena: Vrdoljak je navodno na ženino ime osnovao tvrtku, prema informacijama našeg insidera, na ženino ime, koja bi se trebala baviti uvozom plina iz Rusije.
wpDiscuz