Soba prva
Došlo srpsko izaslanstvo iz Banja Luke predvođeno Dodikom, u Najdražu ambasadu. Da progovore, iznesu prijedloge i bace koju ljudsku. Znači SNSD, SDS, PDP i ostali…
Na ulazu u ambasadu lokalna teta Zahira koji radi na porti, ubaci u čitač pasoša Dodikov pasoš. Kad začu se ono “beep”. A to si ti Milorade fašisto, crnu li ti listu tvoju, dreknu mu.
Potom se sabra, i obrati se mirno predsjedniku Srpske:
Žao nam je gospodine vi ne možete ući, takva su pravila igre.
Kakve igre – upita ga Dodik.
Kaže mu portir: Znate prostor ambasade je prostor naše države, a vi ste , znate, na crnoj listi. Dakle ne možete unutra,strogo vam je zabranjen ulaz u državu, i kontakti s našim osobljem.
I tako Dodik osta sjediti na kavi kod Mehe, u kafiću Utjeha, preko puta Avenije, dok je ostalo izaslasntvo Srba ušlo u Najdražu ambasadu.
Upita ih tada Ambasador:
Govorite, što hoćete, i što je vaša vizija:
Srpstvo odgovori:
Znate, nama je dojadio ovaj neki suživot. Mi bi da kršimo Dayton. Slavi nam se 9. Januar, smeta nam Vijeće naroda to bi mi skroz ako može ukinuli, i ako može znate još bi nešto….
Ambasador odgovori: Recite, dovršite.
-Pa eto mi bi baš da dovršimo.
Što da dovrište, reče ambasador.
Pa Bosnu da dovršimo. Mi bi znate otcjepljenje i u svakom slučaju da se nekako izvučemo iz ovog jada od države. Nekako nas psihički opterećuje. Eto to je naš prijedlog.
Ambasador ni pet ni šest, zovnu izbacivače i izbaciše srpstvo na ulicu a da Dodik još ni prvog skralja kave ni skrnuo nije. Te i on i Meho začuđeno gledaše kako srpsko liderstvo zaštitari najdraže ambasade bacaju po ulici ko zečeve.
Priopćenje iz Ambasade je bilo da su oni predstavnici jako ozbiljne država, i da kao jako ozbiljna država, i jamac jako ozbiljnog međunarodnog sporazuma, koji je sama jako ozbiljna država sukreirala nema namjeru rušiti vlastiti imidž, jedne jako ozbiljne države, udovoljavajući nekakvim jako neozbiljnim prečanskim Srbima.
Soba druga
Došlo hrvatsko izaslanstvo iz Mostara predvođeno Čovićem u Najdražu ambasadu. Da progovore, iznesu prijedloge i bace koju ljudsku. Znači HDZ, HSS, HDZ1990, HRS i ostali…
Na ulazu u ambasadu lokalna teta Zahira koji rada na porti, ubaci u čitač pasoš Dijane Zelenike- Kad začu se ono “beep”. A to si ti Dijo kućo stara, pa đe si bona nema te od neki dan, nešto si nam se razrijedila s posjetima. Šta si ovo prezime u Green promijenila, jesto se udala bona konačno?
Šuti bona, ne spominji da dolazim šapnu joj Dijana, mani me se, promijenili svi moji to prezime pa sam i ja. Neki hir je to nastao dolje sad kod nas, nego kako si ti kako tvoji bona Zahira – odgovori Dijana.
Kaže joj na to Zahira: Pusti sad to. Znaš prostor ambasade je ozbiljan prostor. Ti imaš nekakvu prolaznu kartu na prezime Zelenika, na ovo prezime ne. Ovo moramo dati na provjeru. Dakle ne možeš mi unutra, makar te mi svi znamo al znaš moja pravila su pravila. Aj ti pusti nji a ja ćemo i ti zalit jednu kod Mehe.
Jašta ćemo nego zapit, kaže Dijana.
I tako Dijana osta piti kod Mehe dok je ostalo izaslasntvo Hrvata ušlo u Najdražu ambasadu.
Upita ih tada Ambasador:
Govorite, što hoćete, i što je vaša vizija:
Hrvatstvo odgovori:
Znate, nama je dojadio ovaj neki lažni suživot. Non stop nas preglasavaju. Mi bi da jednostavno urušimo Dayton. Mi bi tri entiteta, strogo etnički princip organizacije države i svatko svoj kruh neka zarađuje, tako će bit svima bolje i ako može znate još bi nešto….
Ambasador im tad naredi: Recite, dovršite.
Na to se odnekud pojavi Ćane Primorac. Te reče: “Znate u Sarajevu se vazda slavi 6. travnja kao Dan Grada. More lise isuskrsta ti nekako uvest da to padne jedne godine na 10.travnja. Kako Uskrs. Malo je tjedan prije , malo tjedan kasnije. a mislim da bi mnogi građani BIH voljeli da je Dan grada Sarajeva nekad i 10-og travnja.”
Ambasador ni pet ni šest, zovnu izbacivače i izbaciše hrvatstvo na ulicu a da Dijana Zelenika još ni prvog srkalja kave skrnula nije. Te i ona i Meho začuđeno gledaše kako hrvatsko liderstvo zaštitari najdraže ambasade izbacuju na ulicu.
Priopćenje iz Ambasade je bilo da su oni predstavnici jedna jako ozbiljna država, i da kao jako ozbiljna država, i jamac jako ozbiljnog međunarodnog sporazuma, koji je sama jako ozbiljna država sukreirala nema namjeru rušiti vlastiti imidž, jedne jako ozbiljne države, udovoljavajući nekakvim jako neozbiljnim bosanskim Hrvatima.
Soba Treća
Došlo bošnjačko izaslanstvo iz Sarajeva predvođeno Bakirem Alispahićem u Najdražu ambasadu. Da progovore, iznesu prijedloge i bace koju ljudsku. Znači SDPBIH, DF, SBB , SDA i ostali. Svi osim GS-a koji su proglašeni radikalnima.
Na ulazu u ambasadu lokalna teta Zahira koji rada na porti, ubaci u čitač pasoš Bakira Alsipahića. I kad su svi pomislili da će svirnuti alarm, i da će Bakir kod Mehe, pošto je čovjek jelte, na crnoj listi zbog iranskog kampa u Pogorelićima, iz uređaja se umjeto onog stravičnog “beepa” ne začu ništa.
Kaže na to cijela ozbiljna Zahira: Dobar dan gospodine Alispahić. Lijepo vas je opet vidjeti. Slobodno uđite.
I tako naš Meho, iz birtije Utjeha preko puta Avenije, koji je vazda navikao s nekim piti kavu, osta taj dan piti je sam.
Upita bošnjaštvo tada Ambasador:
Poštovani gosti, drago mi je ponovno vas vidjeti. Opustite se i raskomotite, te nam polako predstavite vaše ideje.
Bošnjaštvo odgovori:
Znate, nama je dojadio ovaj neki suživot. Mi bi da jednostavno sada kad procjenjujemo da smo dovoljno manjine iselili i raselili, mi bi da krenemo u projekt demokratske većine. I da konačno preuredimo Dayton. Mislimo da je došlo vrijeme prvo povalili Hrvate i Srbe u Federaciji, kršenjem Daytona, dakle želimo da ukinete Domove naroda. Potom tražimo da sve pripremite tako da se u idućem vremenu možemo skoncetrirati na Srpsku. I znate još bi nešto..
Ambasador tad upita zapisničare: Jel zapisujete vi ovo što oni govore.
Zapisničari odgovoriše: Zapisujemo.
Bošnjaštvo nastavi:
Dakle od vas očekujemo da dovršite ovu bruku od Daytona i da nas podržite u otvorenoj hegemoniji nad 50% građana BIH.
Ambasador ni pet ni šest, zovnu suradnike. Analitičarima naredi da pišu u detalje razradu plana što je bosanski prijedlog.
Priopćenje iz Ambasade koje je upućeno novinarima bilo je da je sastanak bio kreativan, te da pozdravljaju napore stranaka, na novim rješenjima.
Važno je napomenuti da je Bakir Alispahić, kada je izlazio iz ambasade namignuo je Mehi preko puta, dajući mu rukom znak “nazovem te”.
I Meho je potom namignuo Alispahiću, dajući mu rukom znak “deal!”
Napomena: Tekst je satiričnog karaktera. Ne odgovara stvarnim događajima i svaka sličnost s Tarantinom u BIH, nadamo se da će ostati izmišljena.
wpDiscuz