Tambur bije čelebija Damir na Kuli(ni) iznad Ljubuškoga…

Video spot urađen je na pjesmu „Tambur bije Čelebija Mujo“, koja je objavljena na Imamovićevom albumu „Dvojka“ u izdanju prestižne izdavačke kuće Glitterbeat Records, 2016. godine. Pretpostavlja se da je tekst pjesme „Tambur bije Čelebija Mujo“, star čak tri stotine godine! Uglavnom, pjesma je među ljubiteljima sevdalinke, postala omiljena, pravi hit.

Jasno s obzirom da se u pjesmi spominje i vino kojeg očito je, ne žali Čelebija Mujo, Imamović je u suradnji s Amerom Kapetanovićem, fotografom i videografom, stigao u Ljubuški i uradio dojmljiv materijal koji će ga pratiti na predstojećoj turneji. Naime, u drugoj polovici ožujka, Imamović, odnosno Sevdah Takhta Damira Imamovića, kreće na turneju tijekom koje će nastupati u Amsterdamu, Kopenhagenu, Tilburgu, Aarhusu, Aalborgu, pa Odenseeu, Podgorici… Očito se Imamović nakon prošlogodišnje uspješne turneje po Europi, Sjedinjenim Američkim Državama, Kini, Turskoj…, za novi pohod odlučio „naoružati“ atraktivnim spotom snimanim, kako se  u popratnom tekstu navodi, „na lokacijama u zapadnoj Hercegovini i u majstorskoj radionici Ćamila Metiljevića u Hrasnici“.

Inače, sam „tambur“ predstavlja rezultat traganja Damira Imamovića za vlastitim instrumentom. Radeći kao producent nekoliko sazlijskih (saz – drevni glazbeni instrument iz grupe tambura podrijetlom iz Irana), albuma „zaljubljuje se u zvuk saza“, i zajedno s njihovim graditeljem Ćamilom Metiljevićem počinje raditi na instrumentu koji bi kombinirao mogućnosti gitare sa rezonancijom saza. Ime „tambur“ instrument je dobio upravo po pjesmi „Tambur bije Čelebija Mujo“. U slučaju video spota moglo bi se parafrazirati „Tambur bije čelebija Damir na Kuli(ni) iznad Ljubuškoga… Jel’ se vino točilo to samo stari badem, koji nije puno mlađi od pjesme, zna.

Treba napomenuti da Sevdah Takhta Damira Imamovića, uz jasno Damira Imamovića, čine Nenad Kovačić iz Zagreba, gdje vodi školu afričke glazbe, te Ivan Mihaljević iz Kladova, u Srbiji, basist koji se usavršavao u SAD, a uz ostalo piše i glazbu za filmove. Ovo šaroliko društvo na okupu je od 2012. godine i očito je dobro im ide. Kud god budu putovali neka se zna da će mada,inkognito, promovirati i Ljubuški!

TAMBUR BIJE ČELEBIJA MUJO

Tambur bije čelebija Mujo,

Vino pije, krije se od majke,

Da ga stara ne poznade majka,

Al’ ga majka poznavala vrlo.

„A moj sinko čelebija Mujo

Tebe paša od sinoćke traži,

Od sinoćke tere do jutroske!

Hoće tebe paša da objesi,

Rad tambure i rad jauklije,

Jer ti ljubiš po Livnu djevojke,

A po Skoplju udovice mlade!“

Ali veli čelebija Mujo:

„Ne karaj me, moja stara majko,

Ako će me paša objesiti,

Rad tambure i rad jauklije,

I radi moga grla jasnoga!

Al’ da znadem, moja mila majko,

Kom će me drvu objesiti,

Deblo bi mu srebrom oblivao,

Grane bi mu zlatom obvijao,

A na vrhu tambur objesio:

Kod god prođe neka čudo gledi,

Gdje (je) obješen čelebija Mujo,

Rad tambure i rad jauklije!“

TAMBUR BIJE ČELEBIJA MUJO

Tambur bije čelebija Mujo,

Vino pije, krije se od majke,

Da ga stara ne poznade majka,

Al’ ga majka poznavala vrlo.

„A moj sinko čelebija Mujo

Tebe paša od sinoćke traži,

Od sinoćke tere do jutroske!

Hoće tebe paša da objesi,

Rad tambure i rad jauklije,

Jer ti ljubiš po Livnu djevojke,

A po Skoplju udovice mlade!“

Ali veli čelebija Mujo:

„Ne karaj me, moja stara majko,

Ako će me paša objesiti,

Rad tambure i rad jauklije,

I radi moga grla jasnoga!

Al’ da znadem, moja mila majko,

Kom će me drvu objesiti,

Deblo bi mu srebrom oblivao,

Grane bi mu zlatom obvijao,

A na vrhu tambur objesio:

Kod god prođe neka čudo gledi,

Gdje (je) obješen čelebija Mujo,

Rad tambure i rad jauklije!“

Napomena: čelebija (turc.) – gospodin čovjek, lijepo odgojen gospodin, gospodinčić,

jauklija (turc.) – djevojka, vjerenica

Uz ovu krasnu romansu našli smo podatak da se nalazi u „Erlagenskom rukopisu“ koji je 1913. godine u knjižnici istoimenog njemačkog grada, pronašao poznati slavist Gerhard Gesemann. On je objavio spomenuti rukopis pod nazivom „Erlagenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama“, 1925. godine u Sremskim Karlovcima, u Srbiji. Damir Imamović, očito i tragač za narodnim, poput pokojnog Ljube Stipišića otkrio je pjesmu koja će sada uz ljubuške motive putovati svijetom.