U zemlji gdje borba za opstanak ima doslovno značenje, Talibanska vlada odlučila je da je vrijeme da se krene u borbu protiv – borbi. Ovaj put, međutim, nisu posrijedi njihove uobičajene metode, nego su se fokusirali na mješovite borilačke vještine (MMA), sport koji je stekao zavidnu popularnost među mladima u Afganistanu. Ali ne, MMA više neće biti dio talibanskog repertoara aktivnosti, jer su, kako kažu, “previše nasilni”.
Odluku je, kao što se to u normalnim društvima i radi, donijela afganistanska policija za moral, pod budnim okom Ministarstva za promociju vrlina i sprječavanje poroka. Jer, kad govorimo o porocima, očito je najgori od svih – udarac u lice.
“Utvrđeno je da je ovaj sport problematičan s obzirom na šerijat i da ima mnogo aspekata koji su u suprotnosti s učenjima islama”, izvijestili su iz Glavne uprave za tjelesni odgoj i sport, čije ime zvuči kao nešto iz Orwellovog romana, ali se zapravo odnosi na ljude koji bi trebali promovirati, pa… sport.
Naravno, Talibani nisu prvi koji su shvatili da MMA može biti “previše nasilan”. Dovoljno je baciti pogled na bilo koji UFC meč i jasno je da ovdje ne govorimo o čaju i kolačićima. No, dok ostatak svijeta gleda kako borci “dijele pravdu” šakama, koljenima i laktovima, Talibani su zaključili da je vrijeme da Afganistanci prestanu s tom, kako bi rekli, “nepristojnom zabavom”.
Prvo su zabranili udarce u lice. Jer, što je MMA bez udaraca u lice? Pomalo kao nogomet bez lopte, ili možda kao džihad bez puške. No, sada su odlučili otići korak dalje i potpuno ukinuti MMA, jer, eto, nije u skladu s njihovom vizijom sporta.
I dok su afganistanski borci polagali nade u karijere koje su se mogle mjeriti s onima svjetskih MMA zvijezda, talibanski moralisti odlučili su da je vrijeme da se ti snovi sruše. Uostalom, tko bi se normalan želio baviti sportom gdje bi mogao “završiti s modricama ili, ne daj Bože, slomljenim nosom”?
No, u zemlji gdje se svakodnevno borba za život vodi na mnogo surovijim terenima, ta zabrana MMA-a dolazi kao posljednji udarac onima koji su se nadali da će barem u sportu pronaći neko olakšanje. Jer, kako izgleda, Talibani su odlučni u tome da Afganistanu daju novu definiciju sportskog duha – onu gdje su udarci u lice zabranjeni, ali su udarci u dušu svakodnevnica.
I tako, dok se svijet smije, plače ili jednostavno sliježe ramenima, afganistanska omladina će morati pronaći neki drugi način da se “izrazi”.
Možda u šahu, ili možda, u nekoj novoj verziji nogometa gdje je jedina opasnost – dosadna igra. Jer, naravno, u zemlji gdje je život već dovoljno težak, posljednje što vam treba je da vas netko podsjeti koliko sport može biti “previše nasilan”.