Možemo li zamisliti predjsednika Francuske, Rusije, SAD-a, Njemačke ili UK-a kako se pravda tamošnjim medijima pod stranim vlasništvom s čijim novcima putuje na finale svjetskog prvenstva?
Ne. To nećete pročitati.
Ne postoji takav NGO u tim zemljama, radi se dakle o ozbiljnim državama, koji će maltretirati samog predsjednika države , s čijim novcima ide na utakmice nacionalne reprezentacije.
Ovdje je naglasak na onom “nacionalne”.
Put Kolinde Grabar Kitarović u Rusiju bio je iznimno važan i za nju ali i za Hrvatsku. Nakon pojma “hrvatska nogometna reprezentacija” “hrvatska predsjednica” je drugi natraženiji pojam na googleu na svim svjetskim jezicima, u polju pretraga koje se tiču nogometnog prvenstva.
Predsjednica države stoga ne bi smjela ići u Rusiju o privatnom trošku. Ona tamo ne predstavlja svoje privatno ja, ona nije došla na tribine sa obitelji i rodbinom. Ona predstavlja Hrvatsku. Ona je njen predsjednik pobogu.
No navikli smo da nam NGO mafija, to su znate oni kojima ne smijete zaviriti u račun, jer donatore kriju, određuje, što i kako nam smiju raditi naši predstavnici.
Na stranu sada borba protiv korupcije, no Kolinda je skupa sa reprezentacijom Hrvatske odradila užasno važan posao u promociji Hrvatske.
I na sramotu nas, odradila ga je o svom trošku.
Sličnu stvar NGO sektor u BIH napravio je Draganu Čoviću. Poanta je uvjeriti ga da bi on, premda predstavlja Hrvate u BIH predsjedništvu, i premda je politički predstavnik i Lovrena, i Rakitića i Ćorluke i Kovačića, trebao pitati Sarajevo smije li ili ne ići u Rusiju. Pa je pod pritiskom NGO mafija i Čovićev ured u javnost slao priopćenje kako Čović ide o privatnom trošku.
A on je upravo morao uraditi suprotno. U Rusiju otići o državnom trošku. Jer država BIH to su i Hrvati u BIH. I mi ga plaćamo. I mi želimo da naš predstavnik, ma tko on bio, bude u Rusiji kao javna osoba, a ne privatni navijač.
Pristanak Čovićevog ureda da u Rusiju odlazi privatno znači u suštini pristanak da Sarajevo i dalje četvrtu godinu politički šovinizira nad Hrvatima u BIH.
To nije nikakav hrvatski odgovor kojim je Čović dobio izbore. To je ponovno nastavak puzanja.
Logika je ovdje jasna:
Hrvati imaju jednu domovinu i dvije države.
U obe svoje države Hrvati imaju svoje predstavnike. U hrvatskoj nacionalnoj reprezentaciji igraju Hrvati cijelog svijeta i iz obe države. Dakle iz cijele domovine.
Hrvatski predsjednici na svjetsko finale svog nacionalnog tima morali bi ići službeno.
I Sarajevo baš ništa nema s tim. Jer mi ih plaćamo. Ne Sarajevo.
Mi ne postavljamo pitanje o čijem trošku, se primjerice Izetbegović sastaje s Hamasom. To je isključivo unutarbošnjačka stvar. I mi se u to ne miješamo.