‘Tajne službe morale bi znati da je i serija o Sulejmanu uvod u nova turska osvajanja’

Dok sapunica o turskom sultanu, koji je osvajačkim pohodima ugrožavao i Hrvatsku, ruši rekorde gledanosti na jednoj komercijalnoj televiziji, dotle Hrvatska televizija na godišnjicu najslavnije bitke u Domovinskom ratu ne želi otkupiti i početi prikazivati odavno završen dokumentarni serijal ‘Heroji Vukovara’.

Hrvatska odustaje od vlastitog teritorija

Nekako u isto vrijeme Hrvatska vlada uporno u Sabor na ratifikaciju gura sporazum Tuđman-Izetbegović, premda bi prihvaćanje tog sporazuma značilo da Hrvatska odustaje od dijela teritorija te ga predaje susjednoj Bosni i Hercegovini.

Imaju li gore pobrojane informacije ikakve međusobno veze i na kakav zaključak upućuju hrvatske analitičare, upitali smo geostratega Davora Domazeta Lošu, politologa dr. Zdravka Tomca i povjesničara dr. Josipa Jurčevića.

>>> ‘HTV odbija prikazati Heroje Vukovara da ne probudi nečiju nečistu savjest’

Domazet: Imamo Jugoslavensku, a ne Hrvatsku televiziju

– Sve te činjenice mogle bi se svesti pod zajednički nazivnik: ‘Slaba država i ugroženi nacionalni interesi’. Jer program koji gledamo nije program Hrvatske, već Jugoslavenska televizije. Komotno bi mogli umjesto slova ‘H’, staviti ‘J’, pa bi ispravno pisalo JTV. Vodeći ljudi javne televizije zato ni ne žele prikazati seriju o Vukovaru, jer bi tako podsjetili na činjenicu da je Srbija bila agresor na Hrvatsku. Oni to ne prikazuju da bi mogli pričati da se na ovim prostorima vodio građanski rat. U slučaju najavljene ratifikacije sporazuma kojim bi Bosni poklonili dva otočića i izlaz na otvoreno more, vidljivo je, pak, da su opet zakazale hrvatske obavještajne službe koje su izvršnu vlast morale izvijestiti o ugroženoj nacionalnoj sigurnosti. Trebali su im reći da hrvatskim odustajanjem od tih otoka najviše dobiva Turska, kojoj su ponovno narasli imperijalistički apetiti. Nekadašnja velesila jugoistočne Europe već je s obje noge u Bosni i Hercegovini, a sada joj se nudi i izlaz na more, što su obavještajne službe morale kazati premijeru i članovima Vlade. Ne bi u tom slučaju Radimir Čačić nudio Turskoj turistički kompleks Kupari na strateški važnoj točki na krajnjem jugu Hrvatske, te pogone Diokija na krajnjem sjeverozapadu – primjećuje Domazet, pa pojašnjava da je i turski premijer Erdogan, predstavljajući dugoročnu strategiju Turske, nedavno spominjao 1071. godinu, kao prekretnicu nakon koje je počela jačati turska moć i turski imperij, te je u tom smislu kazao da bi do 2071. Turska trebala ponovno postati sila kakva je nekad bila.

Turski sultan kao moralna vertikala i neodoljiv muškarac

– I serija o Sulejmanu veličanstvenom, koja je kod nas toliko popularna, dio je iinformacijskog rata, odnosno informacijskog osvajanja drugih zemalja. Pogledajte u kakvom svjetlu je prikazan turski sultan: kao moralna vertikala i neodoljiv muškarac, zbog kojeg bi sve hrvatske žene trebale, valjda, poželjeti živjeti u haremu. U isto vrijeme on sve kršćane naziva nevjernicima i drži ih manje vrijednim. Ništa tu nije slučajno – upire prstom Domazet, te podsjeća da Turska u zadnje vrijeme jača i ekonomski i demografski, za razliku od Europe, čije je južno krilo zadnjih godina najviše oslabilo.

>>> Sulejman Veličanstveni, ubojica Nikole Š. Zrinskog, osvojio hrvatsku televizijsku publiku

Račan i Sanader uništili obavještajni sustav

– Ni jedna država ne može opstati bez obavještajnih službi, što znači da su od 2000. godine, kada je nova vlast razbila hrvatski obavještajni sustav, opasno ugroženi hrvatski nacionalni interesi. Račan i Sanader u hrvatske obavještajne službe postavili su nestručne ljude bez analitičkih sposobnosti, a u Hrvatsku su u isto vrijeme doveli engleske obavještajce, koji i danas kroje hrvatsku sudbinu. Znamo li da britanska politika nikad nije bila sklona Hrvatskoj, jasno je da te službe rade u protuhrvatskom, a u prosrpskom interesu, što se može vidjeti i u konkretnim potezima hrvatskog predsjednika, premijera i pojedinih ministara. U takvoj situaciji Hrvatska postaje bolesnik koji se nikakavoj ugrozi ne bi mogao suprostaviti – upozorava Lošo.

Primjećuje potom da se geostrateška i geopolitička situacija u zadnje vrijeme promijenila, jer su i Sjedinjene američke države, zbog sve očitijeg prodiranja Rusije i Turske u zemlje nastale raspadom bivše Jugoslavije, odlučile biti više prisutne na ovim prostorima.

SAD žele jaču ulogu Hrvata u Bosni

– SAD žele napraviti reviziju Daytonskog, odnosno Washingtonskog sporazuma, žele jaču Federaciju BiH i jačanje uloge Hrvata u Bosni i Hercegovini. Upravo zato u Bosnu bi trebala doći američka državna tajnica Hillary Clinton, a u tom svjetlu gledam i na vijest da će Dragan Lozančić, koji uz hrvatsko ima i američko državljanstvo, postati šef hrvatske obavještajne službe SOA-e. Amerikanci ne žele mirno gledati turski i ruski ulazak na ove prostore, što je za Hrvatsku u ovoj situaciji dobro. Podsjećam da su hrvatske i američke obavještajne službe odlično surađivale tijekom devedesetih i da je upravo zato Hrvatska i pobijedila u ratu. Kasnije je ta suradnja, s razbijanjem hrvatskog obavještajnog sustava, gotovo iščezla, a sada bi se mogla ponovno uspostaviti – kaže Domazet, te na kraju ističe kako je uvjeren da će general Gotovina dobiti blažu kaznu, te da će svojim skorim povratkom itekako utjecati na politička zbivanja u Hrvatskoj.

Za nijansu drugačije razmišlja profesor povijesti i bivši predsjednički kandidat dr. Josip Jurčević.

Jurčević: Hrvatska je prepuštena svim mogućim interesima

– Slažem se s ocjenom da hrvatski obavještajni sustav ne djeluje, te da ne štiti nacionalne interese, pa ni svoj teritorij. Hrvatska država je, figurativno rečeno, krepana životinja, zbog čega nas mnogi lešinari i napadaju. Hrvatska je prepuštena svim mogućim interesima, a ne samo turskim. Na ovim prostorima prisutni su srbijanski, bosanski, ali i interesi Japana, Kine, Malezije i drugih zemalja koje bi htjele imati luku u Europi. Naš je glavni problem što nemamo državu koja funkcionira, zbog čega svi koji imaju pretenzije na Hrvatsku mogu rovariti kako hoće, iako skupo plaćamo institucije koje bi to trebale spriječiti (tajne službe, policiju i sudstvo). Glavni je hrvatski problem, dakle, nedjelovanje sustava i veleizdajnička politika. Vladajuće elite spremne su prodati i ljude i teritorij za svoju proviziju. Uvjeren sam da i škoj prodaju za proviziju, baš kao što su prodali i Gotovinu – napominje Jurčević, pa dodaje da se u Haagu sudi Hrvatskoj da bi je se lakše neokolonijaliziralo.

‘Gotovina će dobiti visoku kaznu, jer ‘elite’ ne žele njegov povratak’

– Gotovina će najvjerojatnije dobiti visoku kaznu, jer je suđenje u funkciji politike i jer to odgovara hrvatskim vladajućim elitama. Podsjećam da je teza o zločinačkom pothvatu rođena u Hrvatskoj, te da ju je Haag kasnije samo preuzeo. Elitama koje vladaju protivno hrvatskim interesima, Gotovina bi mogao smetati, zbog čega ne očekujem pozitivne vijesti iz Haaga. Za to je kriva i obrana generala Gotovine, koja cijelo vrijeme suđenja nije pobijala prvu točku optužnice koja kaže da je Gotovina bio pripadnih udruženog zločinačkog poduhvata. Na tu točku se odvjetnik Mišetić nije ni obazirao, što je kasnije i sam priznao, a što je bilo presudno – zaključuje profesor Jurčević.