26. siječnja ove godine Derviša Pintol, majka pokojnog dr. Mustafe Pintola, preselila se u bolji svijet, riskirajući život spasivši dječaka Dragana Vasića, jedinog preživjelog svjedoka ratnog zločina iz sela Ledici na Igmanu.
U ljeto 1992., između 3. i 12. lipnja, formacije ARBiH, kojima se u zločinački pohod pridružio i zloglasni, ustaški Kraljevićev HOS-a, a kojim je zapovijedao Mirko Bunoza zvani Hakala, počinile su jedan od najstravičnijih zločina nad civilnim stanovništvom u selu Ledici, nedaleko Trnova, pokraj Sarajevoa.
Spletom okolnosti ranjeni dječak došao je u ruke dr. Mustafe Pintola u ratnoj bolnici na planini Igman kod Sarajeva, gdje je bio glavni liječnik.
Doktor Pintol spasio je ozlijeđenog dječaka, a nakon što je Bunoza saznao da postoji dječak koji je jedini preživio masakr u selu Ledići, započeo je potragu za dječakom i otvorene prijetnje likvidacijom dr. Pintola, ako nije isporučio dječaka što je prije moguće.
Uvidjevši da ne postoji drugi način, nego da dječaka skloni iz okruženja vojne bolnice na Igmanu, doktor Pintol se obratio svojim roditeljima, sa zahtjevom da oni pričuvaju dječaka u svom selu Lukavac na planini Bjelašnici.
Nevjerojatna je slučajnost da je autor ovog teksta prije gotovo točno 2 godine otišao u posjet stanu Avdije i Derviše Pintola, u sarajevskom naselju Hrasnica, gdje je svjedočio o šokantnoj priči ovih neizmjerno hrabrih i časnih ljudi .
Naime, nakon što su se pobrinuli za preživjelog dječaka, obitelj Pintol našla se na udaru svojih sugrađana iz sela, koji nisu bili zadovoljni činjenicom da je dječak zaštićen u njihovom selu, i koji su pokušali nauditi njemu i njegovoj zaštitnici, majci Derviši i ocu Adviji.
Najkritičnije je bilo kada bi kroz selo prolazile razne vojne jedinice, jer je tada rizik da se nešto loše dogodi bio najveći.
Mirnim glasom Derviša majka objasnila je razne situacije i scene koje je doživjela, štiteći “neprijateljsko dijete” i odbijajući razne svote novca da bi ga predala „dušebrižnicima“ koji su joj se nudili u tom periodu
Tadašnji dječak Dragan Vasić, nakon 6 mjeseci brige obitelji Pintol, razmijenjen je živ i zdrav i predan roditeljima koji su mislili da je već ubijen i koji su punih 6 mjeseci oplakivali njegovu smrt..
Obitelj Pintol nikada nije uzela niti primila bilo kakvu materijalnu korist za ovu razmjenu.
Istina o smrti sina
Doktor Mustafa Pintol preminuo je pod sumnjivim okolnostima u sarajevskom aerodromu 5. ožujka 1993. godine. Kažem sumnjičavo, jer na službenom popisu smrti, koji su potpisali tadašnji šef i sadašnji umirovljeni general Sulejman Vranj, mjesto i datum smrti dr. Pintola nisu odgovarali istini.
Vjerojatno iz razloga što je preminuli liječnik u trenutku ubojstva nosio torbu s određenom količinom novca, potrebnom za potrebe ratne bolnice na Igmanu.
Ta torba, kao i određene osobne stvari dr. Pintola, nikada nisu pronađene i vraćene majci, koja tijekom svog života nije saznala razlog zašto je službeni smrtni list iznio ove neistine u vezi sa smrću njezina sina.
Jedna od mogućih teorija je da je zbog svoje nesebične dobrote, koju je posebno pokazivao prema srpskim zarobljenicima iz logora Silos iz Tarčina, liječnik iritirao samo vrh vojne strukture zapovjedništva ARBiH, što nije odgovaralo liječnikovom putu ponašanja, i koji je učinio sve da ga diskreditiraju čak i davanjem lažnih podataka o njegovoj smrti.
Heroina otišla u tišini
Dervišova majka otišla je u tišini. Tijekom svog života odbila je bilo kakvu medijsku prezentaciju i prigovor na čin svog herojstva.
Nije htjela ni da to učini za svog mrtvog sina, rekavši da svaki put kad govori o njemu to doživljava kao da je ponovno umro.
O njoj sigurno neće neki pjesnici pisati pjesme, kao što ni neka udruženja neće davati nagrade.
Ona je svoju misiju završila, pokazavši ko je i šta je kada je najviše trebalo.
Muhamed Kovačević l Preokret,
wpDiscuz
