On je iznio tvrdnju da je 1. ožujak važan radi dvije stvari, prvo, on je dokaz da nije bilo nikakvog dogovora između Beograda i Zagreba oko podjele BiH. Da je postojao dogovor između Tuđmana i Miloševića oko podjele Bosne i Hercegovine onda bi pitanje na referendumu bilo takvo: “Da li ste za to da Bosna i Hercegovina bude podijeljena i da te i te općine idu u Hrvatsku, a da te i te općine idu u Srbiju”?, kaže Tadić.
“I da je postavljeno takvo referendumsko pitanje, da su to radili Zagreb i Beograd, vi biste danas imali rezultate referenduma kojima bi Bosna i Hercegovina bila podijeljena. Dakle, 1. ožujka je dokaz da nije bilo srpsko-hrvatskog dogovora o podjeli BiH. Mislim da nije bilo ni dogovora muslimansko-hrvatskog o nekakvoj dužoj perspektivi suradnje i svemu ostalom. Jer, da su znali predstavnici oba ta naroda da će živjeti u ovakvoj zemlji i sve ovo skupa modificirali bi neke svoje dogovore”, kaže Tadić.
Zbog toga, navodi on, sa ove distance, poslije 24 godine, njemu se čini da je taj 1. ožujak baš tada i baš takav referendum odgovarao samo Zagrebu.
“Zagrebu koji je htio da sukobe koji su već postojali u Hrvatskoj prenese u Bosnu i Hercegovinu kako bi raspirio plamen sukoba, doveo u nezgodnu poziciju što veći broj ljudi u tijeku raspada Jugoslavije, olakšao sebi taj prostor i stvorio jednu opću atmosferu rata koja je povod i za međunarodne vojne intervencije i mnogo svega toga što je kasnije uslijedilo. I uspjeli su u tome. Mislim da je najvažniji okidač za rat u Bosni i Hercegovini, za sve to što se događalo od onih koji su sukob iz Hrvatske, nakon što ga nisu uspješno prenijeli preko Sjekovca i preko Ravnog i na nekim drugim mjestima, da ga prenesu u Bosnu i Hercegovinu i uspjeli su u tome”, rekao je Tadić.
wpDiscuz