Ako laže koza, ne laže rog, kaže stara narodna poslovica. Povodom ovogodišnje obljetnice stradanja na Bleiburgu i križnoga puta, kao i onih koji pod paskom antifašizma pokušavaju opravdati zločine komunističkih snaga, najbolje govori svjedočenje potpukovnika Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije koji je poslije razlaza Tita sa Staljinom postao Titov zakleti neprijatelj.
Vlado Dapčević, dugogodišnji robijaš, koji je iz zatvora pušten nedugo pred početak rata u bivšoj Jugoslaviji, u intervju za jednu crnogorsku televiziju svjedoči o postupanju tadašnjih Titovih partizana prema kolaboracionistima talijanskog fašističkog režima, kao i njemačkog nacističkog, prenosi Dnevnik.ba.
Prema njegovim riječima možemo zaključiti da su četnici kod Titovih partizana imali povlašteni status.
Dok se prema ustašama, kako on kaže “postupalo nemilosrdno”.
Pitanje koje se postavlja zašto su jugoslavenski komunisti koji su se kitili titulom “antifašista”, bili tako blagi prema jednim fašistima i okrutni prema drugima.
Zašto su suradnike okupatora jedne nacionalnosti ubijali, a istoga suradnika druge nacionalnosti puštali.
Da li takva selekcija na osnovu narodnosti prilikom odabira za egzekuciju ima više poveznica s fašizmom nego antifašizmom.
wpDiscuz
