Usred petog vala koronavirusa, velika većina Švicaraca u nedjelju je na referendumu koji je obilježio vrlo visok odaziv, podržala zakon koji omogućuje uvođenje covid potvrda.
Premda je policija strahovala od prosvjeda, ispred sjedišta vlade i parlamenta u Bernu okupilo se tek nekoliko desetaka protivnika zakona o covidu. Zgrada je bila pod visokim mjerama sigurnosti.
“Da” je prema konačnim rezultatima zaokružilo 62 posto onih koji su izašli na referendum.
Covid certifikat namijenjen je cijepljenim osobama, onima koje su preboljele covid ili su se testirale. Potvrda je potrebna za ulazak u kafić ili restoran, na izložbu, u kino ili na dvoranski sportski događaj.
https://twitter.com/ToniRiess/status/1465032815259566095?s=20
Referendumu se odazvalo 65 posto građana, što je četvrta najveća izlaznost nakon referenduma o uvođenju prava glasa žena 1971. U Švicarskoj je prosječna izlaznost na takve referendume obično 46 posto.
Pokrenuli su ga protivnici izdavanja covid potvrda, a uslijedio je u trenutku dok se svijetom širi nova varijanta koronavirusa, omikrona, koji je WHO svrstao u kategoriju zabrinjavajućeg i koji je planet ponovno vratio u visoko stanje pripravnosti.
Nedjeljni referendum je organiziran pošto njegovi organizatori smatraju da izdavanje covid propusnica znači nepotrebno ograničavanje sloboda.
S nešto manje od dvije trećine potpuno cijepljenog stanovništva, Švicarci imaju jednu od najnižih stopa procijepljenosti u zapadnoj Europi.
Trenutno u toj zemlji zaraza covidom eksponencijalno raste, a broj novozaraženih je svaki tjedan veći za 40 do 50 posto.
Ma što švicarci znaju.. Zemlja je ravna..
Julian Assange:
“Priznajem, bojim se.
Jako, ali ne onoga čega mislite.
Ne virusa, ne bolesti, ne smrti.
Bojim se straha drugih i načina na koji se on u ovo ludo doba širi, baš poput pandemije i manifestira u vidu najgorih ljudskih poriva i najnižih primalnih strasti.
Bojim se otuđenja ljudi jednih od drugih, toga što se izraz socijalna, umjesto fizička distanca prihvatio kao normalno i što nitko u tome ne vidi ništa strašno.
Bojim se onih koji su maske prihvatili, ne kao nužno zlo, već kao modni detalj i sastavni dio svog autfita.
Bojim se onih koji bi ti glavu odrubili kažeš li bilo što protiv onoga što nam svakodnevno, već mjesecima serviraju na televizijama i u mejnstrim medijima. Onih koji te anatemiziraju samo zato jer želiš misliti svojom glavom i odlučuješ svojim razumom.
Bojim se onih koji više vjeruju nečijim tuđim tvrdnjama, nego vlastitim očima i onih koji dopuštaju da im te tuđe tvdnje izgrađuju njihove vlastite stavove bez kritičkog mišljenja.
Bojim se onih koji se toliko panično boje smrti, da su spremni ostatak života provesti u izolaciji i nikada više ne zagrliti bližnjeg svog.
Bojim se odsustva ljudskog duha, logičke, povijesne i mudrosne perspektive, odsustva sagledavanja šire slike stvarnosti, nepoimanja tako očigledne igre koja se s viših instanci igra ljudskim dušama i slobodama, poput partije šaha u kojoj kraljica juri preostale pijune po šahovskoj ploči, a oni bježe jedni od drugih, umjesto bježe od nje, ne daj Bože da joj se suprotstave čak.
Bojim se onih koji slijepo i olako prate pravila, naredbe i zapovijedi i prihvaćaju svaki oblik “novog normalnog”, kao da nikada prije toga ništa drugo nije postojalo. Oni će prvi sutra na zapovijed slobodno krenuti jedni protiv drugih da bismo preživjeli i “hladno zapucati na bližnjeg svoga”, jer – “tako je rečeno na televiziji i to je sasvim ok”.
Bojim se ovog jebenog, tupavog, naivnog i povodljivog svijeta koji ne razumije da SLOBODA NEMA CIJENU i da se jedino umno, duhovno i fizički slobodan čovjek može izboriti sa svakim neprijateljem koji ga ugrožava, bio on makroskopske ili mikroskopske veličine i da samo život koji se živi slobodno vrijedi živjeti i da, ako i treba umrijeti, samo smrt u težnji za slobodom i uspravnog stava, a ne u okovima i na koljenima, je smrt dostojna čovjeka.
Bojim se onoga u što se ljudi, pod naletom straha za vlastiti život, pretvaraju, a svakako ćemo svi jednog dana umrijeti. Zbog toga moj je izbor umrijeti kad god i od čega god, kao čovjek, a ne kao uplašena zvijer s izbuljenim očima i brnjicom na ustima.
Ovako sam govorio na početku ovog ludila, ovako govorim sada i ovako ću govoriti zauvijek u budućnosti, kakva god kuga, atomska apokalipsa ili vanzemaljska najezda udari na čovječanstvo ili pak neka sumnjiva pandemija u kojoj je stopa smrtnosti ispod 2%, a zbog koje smo svijet izokrenuli naopačke.
Zbog toga što smo odgovorni i savjesni?
Ne.
Zbog toga što smo pi ….
Generacija njonjavih, krhkih, komformističkih, razmaženih i preplašenih pahuljica koja nije dostojna ni nos obrisati svojim precima koji su jurišali svojim tijelima i na bajonete i na bunkere i na viruse, da bi nama izgradili ovaj divni, spokojni svijet koji sada rušimo svojim strahovima i fiks idejama.
A vi slobodno sada izvolite, počnite me gađati stolcima, stolovima, statistikama, strahovima i svojim čuvenim dušebrižničkim epopejama.
Evo me.
Tu sam za vas.
Stojim mirno i uspravno i neću se braniti.
Evo vam prilika samo danas, jer već od sutra – nastavljamo s glazbom.” NOVINAR za razliku od SMEĆARA PRODANIH ZA ŠAKU RIŽE