Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra u Potočarima, poznat po svojim osionim reakcijama i megalomanskim planovima, opet je u fokusu. Ovog puta zbog svoje reakcije na post ministra Vojina Mijatovića, koji je prozvao Zlatka Lagumdžiju za uzimanje novca iz fondova MC Potočari za različite “dijaloge i budućnosti”. Suljagić nije ostao dužan, ali je pritom pokazao svoje viđenje Potočara – ne kao memorijalnog mjesta, već kao “svoje zemlje”.
mijatović i “osveta” za lagumdžiju
Mijatovićev post otkrio je zanimljive dokumente – poput isplate Lagumdžiji od 1.700 KM za sudjelovanje na jednoj od mnogobrojnih sesija koje organizira Suljagić. Dok je Mijatović apelirao na odgovornost i transparentnost, Suljagić je izabrao drugačiji pristup. Optužio je predsjedavajućeg Upravnog odbora Hamdiju Fejzića za curenje informacija i poručio da Mijatovića više neće “spašavati”. Time je, kako to obično biva, pažnju skrenuo sa stvarnog problema – gdje odlazi novac prikupljen u ime žrtava genocida.
radnički minimalac kao povod
Bizarno je što je sve krenulo od teme minimalne plaće, koja, kako se čini, nema nikakve veze s radom MC Potočari. No, Suljagićev ego nije izdržao. Povećanje minimalca od 1.000 KM postalo je povod za obračun sa svima – od Mijatovića do Hamdije Fejzića. Iako broj zaposlenih u Potočarima nije poznat, a ni njihove plaće, Suljagić je, prema svemu sudeći, daleko iznad minimalca. Njegova je misija očito veća od brige za radnike.
potočari – suljagićeva “privatna zemlja”
Najveći problem s Emir Suljagićem nije samo u njegovom vođenju MC Potočari, već u tome što se ponaša kao da je to njegovo privatno vlasništvo. Njegov je ego dostigao vrhunac izjavom: “Kad vi preuzmete ovaj komad zemlje u Potočarima… tad vi možete kako ste zamislili.” Time je jasno poručio kako vidi Potočare – kao svoj “grunt” koji nitko ne smije dirati.
profit na žrtvama genocida
Dok se od žrtava genocida pravi politički kapital, MC Potočari služi kao pozornica za Suljagićeve performanse i hvalospjeve. Pare stižu sa svih strana – iz domaćih i međunarodnih fondova, dok se broj žrtava koristi kao argument za svaki projekt. Suljagićev “grunt” obiluje donacijama, ali je transparentnost i dalje misaona imenica.
ništa novo pod suncem
Ovaj slučaj nije iznimka – već pravilo u kojem se koristi svaki povod za političke obračune i osobnu promociju. Suljagićeva reakcija na Mijatovićev post i dalje ostavlja gorak okus – ne zbog sadržaja, već zbog načina na koji vodi “svoju zemlju” u Potočarima.
izvor: CrossAtlantic
wpDiscuz
