Europsku uniju optužuju za pasivnost, te pozivaju na snažan angažman međunarodne zajednice i predlažu da netko jači preuzme Ured visokog predstavnika.
Christian Schmidt sebe opisuje kao “dobronamjernog”, ali “drugorazrednog političara”.
“Sad je potrebno međunarodno posredovanje na najvišoj razini”, rekao je Alan Posener, novinar lista.
Također autor upozorava da je BiH “pred raspadom i građanskim ratom”.
Posner naglašava da je BiH postala poligon za miješanje Rusije i Kine, ali i Mađarske i Srbije.
“Europska unija nije zainteresirana da Zapadni Balkan postane ogranak etnonacionalizma koji propagira Rusija”, rekao je.
Posner također podsjeća da je BiH bila mjesto krvavog rata koji je kulminirao genocidom u Srebrenici 1995. godine, prvim zločinom te vrste u Europi nakon Drugog svjetskog rata.
Također navodi da su njezini građani zarobljenici etnonacionalističke politike i žrtve raširene korupcije. Zbog toga iz zemlje masovno bježi tko god može – prvenstveno mladi.
“Dobar primjer je Milorad Dodik, jedan od tri predsjednika BiH i čelnik bosanskih Srba. Socijaldemokrat je svoju karijeru započeo kao protivnik srpskog nacionalista Radovana Karadžića, odgovornog za genocid u Srebrenici. U međuvremenu, na nacionalističku kartu igra i sam Dodik. Poriče genocid nad Muslimanima. Dodik o Srbima govori kao o žrtvama s jedne strane muslimanske ekspanzije od poraza Osmanlija 1389., as druge strane “njemačke” agresije 1914.: prvo austrougarske, potom nacističke Njemačke, a sada EU pod navodnim visokim predstavnikom.
Od 2009. godine to je Austrijanac Valentin Inzko, sada je to bivši njemački ministar poljoprivrede i političar CSU-a Christian Schmidt.
Dodik želi odvojiti srpski entitet, Republiku Srpsku, od državne zajednice Bosne i Hercegovine i – u drugom koraku – pripojiti je Srbiji. To bi bio kraj ne samo Daytonskog sporazuma, već i krhke države Bosne i Hercegovine.
Srbija bi ostvarila jedan od svojih ratnih ciljeva iz 1990-ih: stvaranje etnički uglavnom homogene “Velike Srbije”. Dodik je ovih dana napravio odlučan korak ka neovisnosti povlačenjem Srba iz zajedničke vojske BiH, koju opisuje kao “muslimansku vojsku”. “Stvaranje neovisne vojske Republike Srpske stvorilo bi uvjete za secesiju ili rat – ili oboje”, piše Die Zeit.
Također piše da je Daytonski sporazum 1995. godine ugradio mehanizam za njegov nestanak.
Kreatori Daytona “teoretski su se borili protiv srpskog i hrvatskog nacionalizma i za multietničku i multikulturalnu državu, svojevrsno mini-izdanje Jugoslavije prije raspada. U praksi su stvorili dvije etnički i vjerski definirane poludržavne strukture: Republika Srpska s jedne strane i Bošnjačko-hrvatska – odnosno muslimansko-katolička – federacija s druge, koja je pak podijeljena na deset pretežno katoličkih ili muslimanskih kantona.
Budući da su se izbjeglice i raseljene osobe rijetko željele vratiti pronađeno je pragmatično rješenje za razmjenu imovine – grubo rečeno: raseljeni Bošnjaci su dobili srpsku i hrvatsku izbjegličku imovinu i obrnuto – Bosna nakon Daytona bila je samo multietnička po imenu. Prije građanskog rata 13 posto brakova sklopljeno je između ljudi različitih etničkih skupina, u Sarajevu čak trećina; U 2019. bilo je samo tri posto. Škole su odvojene, učenici uče različite verzije zajedničke priče.
Dayton je zamišljen kao improvizacija. Proširenje EU na Balkan trebalo je stvoriti situaciju u kojoj se granice i razgraničenja ovdje, kao u ostatku Europe, čine manje važnima.
Kako je EU na neodređeno vrijeme odgađala proširenje na Zapadni Balkan, privremeni Dayton je uspostavio trajno nefunkcionalnu državu čiji je raspad samo pitanje vremena ako EU ne djeluje.
U svemu tome katastrofalnu ulogu ima mađarski premijer Viktor Orban.
Dodik ga je stekao kao saveznika svoje unutareuropske koalicije protiv globalizma i imigracije, za naciju, obitelj i kršćanstvo, te kao most prema Srbiji, gdje se nacionalistički, crkveni i konzervativni krugovi bore s proeuropskim snagama za budućnost zemlje .
Nejasno je hoće li Dodik rat. Ali toga se manje boji nego EU.
U najboljem slučaju, Srbija bi Dodika podržala poluglasno i potajno. Ali samo nekoliko elitnih vojnika iz Rusije, prerušenih u dobrovoljce ili plaćenike, moglo bi biti dovoljno da odvrate BIH od EU ili NATO puta.
Ako bi se isprovocirali muslimanski džihadisti i hrvatski separatisti, vratio bi se permanentni građanski rat.
Na kraju bi Bosna i Hercegovina bila raskomadana.
Dugoročno, Srbija bi bila otuđena od Zapada i bila bi satelit Rusije, koja bi u kaosu koji će uslijediti nakon Putina mogla biti još manje predvidljiva nego sada.
Ako EU ne želi izgubiti svoje dvorište, kako neki nazivaju Balkan, od onih snaga koje aktivno rade na raspadu Unije, predsjednica Europske komisije Ursule von der Leyen i one vlade koje vjeruju u mirovnu misiju EU na kontinentu, trebali bi se postaviti prema proeuropskim snagama u Srbiji, ali i dati Mađarskoj puno više podrške. To konačno uključuje izglede za pristupanje za sve zemlje zapadnog Balkana.
Ako zahtjevi za ulazak trebaju biti opušteni, neka bude.
U samoj Bosni, europske mirovne snage Eufor Althea, čiji je mandat upravo produžen za godinu dana u Vijeću sigurnosti, treba povećati kako bi bilo jasno da EU neće stajati prekriženih ruku dok Dodik gazi međunarodno pravo. Istodobno, Europljani moraju razmišljati o tome kako popuniti mjesto visokog predstavnika.
Rusija i Kina ga žele ukinuti.
Već su uspjeli spriječiti Schmidta da Vijeću sigurnosti podnese svoje izvješće o stanju u BiH, u kojem je posebno kritizirao Dodikova separatistička nastojanja.
To je dodatno ohrabrilo Dodika.
Schmidt je pristojan čovjek koji zna sve o njemačkoj politici. Ured visokog predstavnika u potencijalno najeksplozivnijoj regiji Europe za njega je prekompleksan.
S obzirom na ogorčenost Srbije – i doista nesretnu povijesnu ulogu Njemačke na Balkanu – čak ni najsposobniji Nijemac ne bi bio prikladan za taj posao.
Schmidta treba što prije zamijeniti i sačuvati ugled osobe s međunarodnim iskustvom koja je voljna i sposobna u potpunosti iskoristiti ovlasti ureda. Spasiti Bosnu i konačno je dovesti u Europu.
Barack Obama, preuzmi BIH”, zaključuje Die Zeit, u jednoj od najglupljih analiza otkada je austrijsko njemačke imperije u BIH i na Balkanu. Procjena mogućnosti sukoba je iznimno glupa, optuživanje Dodika da krši međunarodno pravo nakon što su njemački i austrijski OHR-ovci silovali međunarodno pravo u BIH je licemjerno a želje da im Obama priskrbi ono što nije mogao Hitler trebale bi biti uvreda za bivšeg US predsjednika.
Die Zeit su liberalno-ljevičarske njemačke tjedne novine. Osnovane su 21. veljače 1946. Tiskaju se u Hamburgu. Die Zeit dostiže nakladu od preko 505.422 primjeraka.