Da Željko Komšić ima trunku obraza, nikad ali baš nikad, ma koliko pijan bio, ne bi trebao kročiti na tlo Franjevačkog samostana u Fojnici u kojem su u studenom 1993. godine ubijeni tadašnji gvardijan i vikar, fra Nikica Miličević i fra Leon Migić, a čijeg je ubojicu Miralema Čengića više puta pomilovao rahmetli babo njegovog političkog mentora Bakira Izetbegovića.
Ali eto njega i sa sobom vodi Vlatka Glavaša koji je svojedobno također glasovima Bošnjaka izabran za predsjedavajućeg Općinskog vijeća Bugojno.
Bugojanskom Komšiću zločini te iste Armije BiH u Bugojnu, kao ni Komšiću koji je njezin pripadnik, nisu očito nikad značili ništa.
Selmo Cikotić i Dževad Mlaćo za Glavaša su ugledni građani ove zemlje iako su osmislili i proveli plan etničkog čišćenja njegovog rodnog Bugojna.
I kao šlag na kraju fra Mirko Majdandžić koji je umjesto traženja istine o nalogodavcima zločina nad njegovom subraćom odabrao biti zvijezda bošnjačkih medija.
Susret njih trojice uistinu je teško probavljiv.