SUSRAMLJE JEDNE GEOPOLITIKE: Koliko si glup od Nula do Bošnjačke majorizacije Hrvata?

Od prapočetaka ljudske civilizacije pamti se beskonačan niz “majorizacija” – kad jedna skupina odluči da je druga ne samo manja nego i nevažna, pa krene nametati svoju volju bez ikakva smisla. Par primjera:

1. Atena vs. ostali grčki polisi
   Iako je Atena slovila za “kolijevku demokracije”, ti isti Atenjani su manju gradsku braću znali držati u pokornosti jednostavnim: “Ja ću odlučiti i za tebe.” Rezultat? Iscrpljujući ratovi, nazadovanje i na koncu, pad moćne Atene.
2. Rim vs. saveznički gradovi
   Rim je svima nudio “prijateljstvo”, ali im na kraju govorio: “Pa ‘ajd, poslušajte što vam kažemo, jer mi smo ipak Rim.” Dugoročno: saveznici se umorili, pobunili, Rim propao, ostali smislili bolje modele suradnje (feudalizmi i carevine kakve-takve, ali ipak dalje).
3. Kolonijalne sile vs. domorodački narodi
   Britanija, Španjolska i Francuska stoljećima su radile one klasične majorizacije: “Mi smo veći, jači, i imamo topove. Vi znate samo da pecate i skupljate začine, dakle poslušajte nas ili se spremite na nevolje.” Epilog? Pola svijeta tavorilo u bijedi dok su “majorizatori” mislili da su “civilizatori”. Na kraju se sve raspalo u krvi i revolucijama.

I tako redom, mogli bismo nabrajati bez kraja. U svakoj priči majorizator, iako misli da je pobijedio, u konačnici ispadne ili budala, ili gubitnik, ili oboje.

Bošnjačka majorizacija Hrvata: Najgluplji autogol modernog Balkana

A onda, u našim krajevima, imamo novi biser: bošnjačku majorizaciju Hrvata u Federaciji BiH. Kao da su promotrili povijest i izvukli zaključak: “Hmm, vidi koliko su svi gadno propali. Hajdemo i mi!”
Što je njima cilj? U čemu je tu logika? Odgovor – nema logike. Jer, realno:

• Izolacija od Zapada: Umjesto da gradiš političko savezništvo s Hrvatima, koji su već u Europskoj uniji i mogu ti širom otvoriti vrata fondova, trgovine i diplomacije, ti inzistiraš na bosanskoj tvrdoglavosti koja poručuje: “Ne damo vam ni da dišete.” Rezultat: zapadne suradnje – nema.
• Izolacija od Istoka: U isto vrijeme, misliš da ćeš izgraditi identitet na nekoj “posebnoj” orijentalnoj tradiciji? Pa baš i nećeš, jer i Turska, i Arapske zemlje, i čitav Bliski istok imaju pametnijeg posla nego se uplitati dublje u bosansko ludilo. Već su poprilično odmaknuli, diplomaciju vode s velikim igračima, i – spoiler alert – nije im do beskrajnih lokalnih igara “tko koga majorizira”.
• Izolacija od mora: Nemaš izlaz na more, nemaš ni dobar dogovor sa susjedima koji taj izlaz imaju, i onda očekuješ da ćeš razviti turizam u stilu “boljeg Mediterana”? Prvo, treba ti suradnja s Hrvatskom, a ti upravo njima majoriziraš politička prava. Kome ćeš onda izvoziti ljetnu ponudu – Slovencima? Makedoncima?
• Izolacija od Dunava i Save: Mogao si se povezati s Bečom, Pragom, Budimpeštom i cijelim Podunavljem. Mogao si, sve u suradnji s hrvatskim žilama kucavica. Ali ne, kažeš: “Mi smo Bosna, mi znamo bolje.” Čak su i srpski političari – unatoč svim traumama i sjećanjima na pokolje iz Drugog svjetskog rata – shvatili da bez relacija sa Zagrebom jednostavno nema ozbiljnog europskog puta.

Srbi kuže – Bošnjaci ne?

I ne, nije da su Srbi sad volonteri i mirotvorci koji su zaboravili kosti predaka, već jednostavno znaju računati: jak Srbin u Krajini onaj je koji je jak i u Beču, i u Parizu, i u Bruxellesu, i – naravno – u Zagrebu. To je jednostavna geopolitička matematika. Dakle, i oni su to pohvatali, unatoč svim povijesnim provalijama.

A Bošnjaci? Ništa. Oni i dalje misle kako im je najbolji potez “ukrasti” Hrvatu mjesto u vlasti i političke pozicije, uvjeriti se da time čuvaju “građansku” Bosnu, a zapravo istovremeno eliminirati i zadnji tračak dobre volje velikih igrača izvana.

Koji je njima zapravo kurac?

Kad vidimo ovu sumu sumarum: izolacija s istoka, izolacija sa zapada, izolacija s mora, izolacija od Dunava i Save, čovjeku ne preostaje nego postaviti to naizgled banalno, ali esencijalno pitanje: “Koji je njima zapravo kurac?”
Jer ako je politička i ekonomska logika jasna svima – od Brisela preko Beograda do Washingtona – kako to da se u Sarajevu još uvijek misli da majorizacija bilo kojeg naroda dovodi do napretka? Ako su najveće civilizacije davno naučile lekciju, kako to da se ovdje upravo ponavlja najgori mogući povijesni scenarij?

Možda se dogodi čudo pa netko iz bošnjačke političke kuhinje kaže: “Čekaj, možda bismo ipak trebali surađivati s Hrvatima”, prije nego što i zadnji mladi Bošnjak ode raditi u Njemačku i postane samo daleka brojka u inozemstvu. Ali do tada, samo možemo promatrati ovu gorko-komičnu situaciju i pitati se tko će zadnji ugasiti svjetlo u Federaciji.