Kad je riječ o ljubavi i odnosima, tvrdoglava je glasina da se suprotnosti privlače. Ali, što je zapravo istina o tom raširenom vjerovanju? Jesu li parovi koji su potpuno drugačiji po karakteru doista kompatibilniji? Ili su zajednički interesi i vrijednosti pravi recept za uspjeh u sretnoj vezi? Evidentno je da nas neki ljudi magnetno privlače, a drugi odbijaju, no kakve veze s time imaju sličnosti odnosno razlike među nama?
86 posto ljudi traži svoj “savršeni spoj” Premda je točno podrijetlo vjerovanja o privlačnosti različitih osoba nejasno, pojavilo se u članku američkog sociologa Roberta F. Wincha iz 1954. godine. Njegova teorija o izboru partnera glasi: ljudi u svom partneru traže kvalitete koje im nedostaju i ne mogu ih pronaći u sebi – traže svoj savršeni par. Zapravo, ovo razmišljanje je rašireno do te mjere da je, prema istraživanju objavljenom u Evolutionary Psychology, 86 posto ispitanih reklo da traže partnera koji ih nadopunjuje, a ne partnera koji im nalikuje, piše miss7.
Privlače li se suprotnosti doista?
Zapravo, već postoje brojna znanstvena istraživanja koja su pokušala dokučiti privlače li se suprotnosti ili ne. Prema metaanalizi više od 240 dosad provedenih istraživanja na ovu temu, postoji nepobitna veza između sličnosti i privlačnosti osobe. Ljude su privlačili ljudi sličnih tjelesnih i karakternih osobina.
Do zaključka je u svojem istraživanju, objavljenom u znanstvenom časopisu „Journal of Personality and Social Psychology“, došla i Angela Bahns, profesorica psihologije na Wellesley Collegeu: isto i isto voli se družiti. Parovi koji su sudjelovali imali su i do 86 posto sličnosti u stavovima, vrijednostima, aktivnostima u slobodno vrijeme i potrošnji. Ali, prije svega, za intervjuirane parove od presudne su važnosti bila zajednička stajališta na području vjere i politike.
Odakle dolazi mit?
Dakle, suprotnosti se ne privlače. Međutim, zašto je ovaj mit toliko uporan? Moguće objašnjenje je da snažnije uočavamo razlike kod svojeg partnera, nego što primjećujemo ono što nam je zajedničko, a jednostavno zato što razlike nude veći potencijal za sukob i stoga su češće u fokusu. Ali, to može biti i zato što podsvjesno preuzimamo komplementarnu ulogu u vezi u kojoj postoje male, ali fine razlike u odnosu na partnera.
wpDiscuz
