Je li vam večerašnja debata bila dosadna, nezanimljiva? Možda. A to je, koliko god to na prvu ruku izgledalo čudno, zapravo dobar znak.
U studiju su se našla dva vodeća politička lidera u zemlji, koji su s uvažavanjem jednog spram drugog vodili raspravu, o svemu, ponekad pomalo žešću, ali i u tim trenucima tolerantnu.
Pa čak i kad su u onih 40 sekundi bila ponuđena ideološka pitanja u kojima i dalje nemaju isti stav. Ali ovaj put rasprava se vodila u potpuno civiliziranom tonu, u kojem se nikome nije prijetilo jamama ni ucjenama ustilu “ili mi ili oni”.
I to je za Hrvatsku pravi dobitak.
Bila je to relaksacija u zemlji koja se već nekoliko desetljeća valja u starom ideološkom blatu. Jest, o svemu treba raspravljati, pa i o crnim stranama naše prošlosti, o kojima su stavovi često nepomirljivi, ali na civiliziran način.
Je li to moguće? Milanović i Plenković su to u petak navečer uspjeli. Jesu li glumili i predstavili se boljima, umivenijima nego što zapravo jesu? Pokazat će to sljedećih mjesec dana.
Zapravo sve ovo viđeno danas ne znači da se i u sljedećoj kampanji tonovi neće povisiti, da neće biti podbadanja i podmetanja, i da raznorazni političari iz obiju stranaka, koji nemaju ni težinu ni obzirnost dvojice lidera, neće opet zapjenjeni pasti na političko dno.
Žestoka predizborna prepucavanja normalna su u svim demokratskim zemljama, ali za Hrvatsku, koja je toliko duboko ideološki podijeljena da upravo taj razdor koči cjelokupno društvo i suočavanje s prošlošću te onemogućava napredak, upravo je jedan ovakav relaksirajući dvoboj kakav smo u petak gledali djelovao poput normabela pacijentu koji se na rubu živaca već uputio u bolnicu.
Djelovao je kao početak pretvaranja naše političke scene u normalnu demokratsku, kulturnu politiku, a time i cijele države u – normalnu državu.
Tko je pobijedio u dvoboju? O tome će reći svoje komunikološki stručnjaci, ali zapravo na kraju i sami birači 11. rujna. No za ovo viđeno danas – prst gore obojici. Kao i kolegi Mislavu Tonogalu koji je posao obavio za pet.
wpDiscuz