Auschwitz Istoka: Mučili su i bebe stare tri dana

Tajna japanska jedinica za vrijeme je Drugog svjetskog rata pobila više od 600 tisuća ljudi i to usred eksperimenata koji su usporedivi jedino sa stravičnim zločinima nacističkog doktora Josefa Mengelea.

Taj je odjel postao poznat kao ‘Jedinica 731’, usred čijih je izopačenih eksperimenata do kraja rata ubijeno više stotina tisuća ljudi. Neki komentatori nazivaju ju i Auschwitzom istoka.

Jedinica je osnovana s ciljem testiranja biološkog i kemijskog naoružanja da bi kroz rat proširila svoju ‘djelatnost’. Jedinica je djelovala u kompleksu od šest kvadratnih kilometara koji je sagrađen u kineskom okrugu Pingfangu, tj. Harbinu, tada najvećem gradu u marionetske države Mančukuo.

Eksperimenti su se većinom provodili na ‘nepodobnom’ lokalnom stanovništvu koje se nazivalo ‘deblima’ s obzirom da se lokalnim vlastima ‘prodala’ priča da je veliki kompleks za eksperimentiranje nad ljudima zapravo – pilana. Desetine tisuća ljudi kirurzi su podvrgavali amputacijama udova i to najčešće bez anestezije i namjere da osoba preživi.

Na taj su način mogli promatrati gubitak krvi, a odrezani udovi nekada bi se prišili na neki drugi dio tijela kako bi se pratilo ponašanje organizma. Takve amputacije obično su bile rezervirane za kineske komuniste koje su Japanci prezirali do srži.

Druge se pak zarazilo raznim bolestima i onda ih se operativno otvaralo kako bi se pratio napredak bolesti. Nekima su vadili i cijeli organi, a sve se odvijalo isključivo ‘na živo’, bez anestezije.

Žene prisiljavali na trudnoću

Zatvorenicima su se smrzavali udovi koji bi se nakon toga odmrzavali kako bi se pratio razvoj gangrene i truljenja mrtvog tkiva. Među najbrutalnije metode svakako se može uvrstiti i operacija kojom su se ljudima uklanjali želuci, a jednjak se spajao izravno na crijeva.

Mnoge su žene prisiljene na trudnoću kako bi se mogao pratiti prijenos bolesti s majke na dijete, stopa preživljavanja fetusa i štetni utjecaj na majčine reproduktivne organe. Iako je u kompleksu ‘Jedinice 731’ rođeno mnogo djece, ni jedno iz njega nije izašlo živo.

Toshio Tono bio je pripadnik zloglasne japanske Jedinice 731 tijekom Drugog svjetskog rata. Nakon završetka rata, američki general Douglas MacArthur jamčio mu je imunitet i doveo ga u SAD kako bi pomagao u razvoju biološkog oružja.

U svibnju 1945. godine, pred sam kraj Drugog svjetskog rata, raspoređen je u Jedinicu 731 i provodio je vivisekciju kineskih i američkih zarobljenika. Živim ljudima vadio je oči, dijelove pluće i druge organe kako bi proučavao utjecaj morske vode na ljudsko tijelo.

U to vrijeme su Japanci pokušavali doznati je li moguće koristiti običnu morsku vodu kao slanu otopinu. Tono je poslije rata objavio knjigu o svemu što se događalo u Jedinici dok je on bio tamo, a tvrdio je i da sebi nikad nije oprostio počinjene zločine.

Zatvorenika zarazili kugom

Tek desetljećima kasnije javnost doznaje što se sve događalo u strogo čuvanim laboratorijima japanske vojske, a kako će i New York Times priznati, veliku zaslugu snosi i američka vojska zato što su sve zataškali u nadi da će izvući neke konkretne zaključke iz grozomornih eksperimenata.

U jednom tekstu iz sredine devedesetih je NY Times razgovarao s jednim starijim poljoprivrednikom i tu su pokazali koliko je lako skrivati mračnu prošlost.

“On je veseli stariji farmer, zbija šale dok poslužuje domaće kekse, ali u trenutku prebaci razgovor na prisjećanje kako je rezati 30-godišnjeg muškarca dok je žrtva gola vezana za stol”, počinje tekst NY Timesa.

“Znao je da je kraj blizu i nije se odupirao dok su ga uveli u sobu i vezali. Tek kad sam uzeo skalpel počeo je vrištati. Razrezao sam ga od prsa do trbuha i grozno je vrištao, lice mu se izobličilo u agoniji, bilo je strašno kako je vikao. Na kraju je ipak prestao vikati. Sve to je ulazilo u normalni dan kirurga, ali stvarno me obilježilo jer mi je bilo prvi put”, ispričao je anonimni sedamdesetogodišnjak.

Tek pri kraju razgovora pojasnio je zašto su živog zarobljenika tako strašno mučili. Zarazili su ga kugom kako bi istraživali mogućnosti izrade biološkog oružja i njegovo korištenje u Drugom svjetskom ratu.

Nakon što su nesretnika zarazili, razrezali su ga bez anestezije da vide kako se bolest ponaša u pacijentu. Anestetik nisu koristili jer su se brinuli da će to nekako utjecati na rezultate.

Negdje u to vrijeme objavljena je i knjižica koja pokazuje kako su liječnici Jedinice 731 eksperimentirali čak i na bebama starima tek tri dana. “Ruka trodnevnog djeteta obično je skupljena u šaku, ali zabijanjem igle u srednji prst moguće je izravnati ga i tako olakšati eksperiment”, stoji u knjižici.

Eksperimenti na ljudima nisu se održavali samo u Jedinici 731, a nisu oni bili niti neka odmetnuta jedinica koja je samovoljno provodila takve grozote.

Amputirali ruke i vježbali traheotomiju

Nikad nije potpuno razjašnjeno koliko je pokojni car Hirohito znao o zločinima, ali njegov mlađi brat, princ Mikasa, posjetio je Jedinicu 731 te u svojim memoarima opisao da je vidio snimke kineskih zatvorenika kako marširaju ravnicama Mandžurije zbog eksperimenata s otrovnim plinom.

Prema sjećanjima liječnika Kena Yuasa koji je čak i sredinom devedesetih, u vrijeme nastajanja spomenutog teksta NY Timesa, radio u jednoj klinici u Tokiju, eksperimenti na ljudima provođeni su čak i izvan zloglasne Jedinice 731. Doktor Yuasa bio je vojni liječnik u Kini, ali tvrdi da nikad nije posjetio Jedinicu niti je ikad imao kontakta s njima.

On tvrdi da je, još dok je bio student u Japanu, preko kolega čuo za slučajeve vivisekcije pacijenata u Kini. Kad je stigao u provinciju Shanxi 1942, godine, uskoro su ga tražili da vidi kako izgleda “praktična operacija”.

U dvoranu su uvedena dvojica Kineza, skinuli su ih do gola i dali opću anesteziju. Zatim su Yuasa i njegovi kolege počeli vježbati različite vrste operacija; prvo su uklonili slijepo crijevo, zatim su amputirali ruku i na kraju su vježbali traheotomiju. Nakon 90 minuta, kad su završili, ubili su pacijenta smrtonosnom injekcijom.

Kad su Yuasu postavili za šefa klinike, povremeno je od policije tražio komuniste za vivisekciju. A policija bi mu redovno ispunjavala te zahtjeve.

On tvrdi da je takvo ponašanje bilo uobičajeno među japanskim doktorima u Kini tijekom rata. Ti liječnici su samo vježbali na zatvorenicima, a nisu provodili nikakva istraživanja.

Povrh svega toga, on je uzgajao kulture tifusa i prosljeđivao ih dalje u vojsci. Netko iz te jedinice mu je kasnije govorio da su te kulture koristili kako bi zarazili sela u komunističkom teritoriju.

1944. godine Japan je bio pred vojnim porazom i pribjegavali su sve očajnijim mjerama. Lansirali su ogromne balone i podigli ih visoko u atmosferu gdje su ih snažni vjetrovi odnijeli čak do američke obale.

Htjeli koristiti biološko oružje u Americi

Nekih dvjestotinjak balona sletjelo je u zapadne dijelove SAD gdje su ubili jednu ženu u Montani i šest osoba o Oregonu.

Desetljećima kasnije pojavili su se dokazi da su neki generali zahtijevali upotrebu biološkog oružja umjesto bombi. Neki su htjeli poslati kugu ili antraks, drugi su htjeli poslati stočne viruse kako bi uništili američku stoku ili bolesti žitarica kako bi uništavali usjeve.

Žestoka rasprava izbila je u Tokiju i dokumenti otkriveni ranih devedesetih pokazali su da je Hideki Tojo, kasnije obješen zbog ratnih zločina, odbio korištenje biološkog oružja protiv SAD-a.

Na ključnom sastanku sredinom 1944. godine Tojo, nedugo prije toga potjeran s mjesta premijera i načelnika glavnog stožera, imao je dovoljno autoriteta da uloži veto na prijedlog.

Već tada je znao Japan gubi rat i bojao se da će takvi napadi na SAD samo dovesti do odmazde biološkim ili kemijskim oružjem.