Situacija bh. Hrvata jako je teška. Tako je to već godinama. Koliko god njihovo političko tijelo nagriza majorizacija Sarajeva i preglasavanja od strane bošnjačkih političkih elita, gotovo jednako im štete i vlastiti loši kadrovi.
HDZ BiH, zapravo, ima jako puno funkcija. Da ne upadamo sada u zamke tumačenja političkog sustava u BiH, recimo to ovako: HDZ BiH, minimalno, na svim razinama u BiH, ima 20 ljudi koji bi se po političkoj težini i važnosti funkcije mogli usporediti sa saborskim zastupnikom u Hrvatskoj. Pričati elekoventno, voditi rasprave, boriti se, biti zmajevi. Da dok ih gledaš i slušaš – pomisliš – kako li su dobri. Jedva čekam opet izbore da ih podržim…
Od tih 20 ljudi, kažem, najmanje 20, broj bi mogao biti i veći, tek 5 – 6 njih se povremeno javi za riječ (predsjednik te stranke Čović je jedan od tih 5-6) disktutira o nekom problemu, prisutno je u emisijama, koristi društvene mreže…
Ostali se ponašaju kao da su kasta sama sebi dovoljna. Javne osobe – bez javne odgovornosti – političari, koje narod plaća, bez komunikacije s biračima. Osim na dan izbora i trčanja po biračkim mjestima da se vidi kako se može izmigoljiti ponovni mandat.
Knezović kao simbol
Simbol tih i takvih šutljivaca – koje HDZ BiH šalje na odgovorne funkcije dok narod u političkom, ekonomskom i svakom drugom smislu kopni jest – Dario Knezović.
Rođeni Širokobriježanin jedan je od čelnih ljudi stranačke gradske organizacije. U Federalnom parlamentu (u kojem sjede ponajviše Bošnjaci i Hrvati i koji je važna zakonodavna institucija entiteta Federacija) Knezović sjedi od 2014. godine. I ići će po treći mandat za razdoblje 2022. – 2026. I što je najtužnije – dobit će ga. Ne povjerenjem birača jer ga nema, nego jednom drugom metodom – o kojoj ćemo u narednim tekstovima.
A evo i malo brojki. Analizirali smo rad zastupnika Knezovića u Federalnom parlamentu u razdoblju 2014. – 2018. i rad mu je popirilično kaotičan. Naime, Knezović se u tom razdoblju za diskusiju prijavio ukupno 4 puta, a imao je 3 pitanja. I to je to! Nula inicijativa i amandmana. Samo 7 puta čovjek je progovorio u 4 godine! Podataka za razdoblje 2018. – 2022. još nema, ali ne sumnjamo da su išta bolji. Kamo sreće. Ispričavamo se ako jesu.
Njegov kolega Denis Gratz, tada član sarajevske i probošnjačke Naše stranke te federalni parlamentarac, imao je 59 amandmana (Knezović nula), diskutirao je 37 puta, (Knezović 4), postavio je 12 pitanja, (Knezović 3), imao je 2 inicijative, (Knezović niti jednu).
To je federalni zastupnik, koji ima govornicu, ima megafon, može pričati koliko god hoće o nepravednom položaju bh. Hrvata. Federalni parlament je u Sarajevu, gore je i mnoštvo televizija, novina, portala, drugih medija…
Može svaki put, kad je sjednica, sazvati konferenciju za novinare, može nuditi amandmane na zakone pa da se poboljša život – koliko god floskula bila – običnih građana. Može davati inicijative u parlamentu, može predložiti rezoluciju koja bi kazala da, recimo, Željko Komšić nije hrvatski član Predsjedništva.
Ista ne bi prošla jer brojniji bošnjački zastupnici ne bi digli ruke, ali bi se poslala snažna politička poruka.
HDZ-ovo kadroviranje
Od svega toga, vrli zastupnik nije uradio ništa. I ima obraza ići po treći mandat. A kako se to delegira unutar HDZ-a BiH? Sve niže stranačke organizacije znaju koliko mjesta im maksimalno može pripasti za pojedine funkcije i onda šalju svoje prijedloge središnjici stranke.
U BiH postoje 4 različite liste na kojima birači biraju kad su izbori. U slučaju Federacije i ovoga o čemu pišemo to su: Članovi Predsjedništva BiH, parlamentarci državnog parlamenta, parlamentarci federalnog parlamenta (Knezović) i skupštinski zastupnici Županije Zapadnohercegovačke u kojoj se nalazi Široki Brijeg.
Uz Široki, u toj su županiji još Posušje, Ljubuški i Grude. I sve 4 lokalne stranačke organizacije šalju svoje prijedloge središnjci, a ako je među prijedlozima samo jedno ime ili onoliki broj imena koliko je i funkcija – središnjica to prihvati poštujući autonomiju pojedine lokalne organizacije da sama bira tko i kako će je predstavljati.
Za stranku ili partiju je to dobro jer će zadržati podjednak ugled i utjecaj na svim nižim razinama, ali je za Hrvate loše jer: Ako postoje dva izvrsna zastupnika iz Orašja, bolje da su obojica iz Orašja, nego da jedan, eto, mora pripasti Širokom da bi se zadovoljio teritorijalni kriterij.
HDZ BiH se po pitanju Hrvata u BiH tako dovodi u situaciju u koju je svojevremeno Fatah doveo Palestince. Ljudi mogu birati između njih, šutljivaca, tobož diplomatskih metodista koji će ih, eto, štititi – ili izabrati Hamas, političko-militantnu organizaciju koju sve više država smatra teroristima.
Sreća u nesreći je što se kod Hrvata još nije pojavio Hamas, ali je više nego i vidljiv besmisao Fataha, ponajviše na primjerima zastupnika kao šutljivi Knezović. Ipak, ostaje činjenica da je HDZ BiH najjača hrvatska stranka u BiH već 30 godina. To je nešto što se ne može ignorirati. Mogli bi, kad već vladaju 30 godina, barem birati najbolje između sebe. Dok ne bude prekasno i skroz ne nestanemo i u političkom i biološkom smislu. Knezović bi i tada, naime, šutio.