Što su nama suze Lane Pudar?

Dok se penjala na pobjedničko postolje da primi zlatnu medalju Lani Pudar su navirala sjećanja. Počeci. Treninzi. Odricanja. Upornost. Uvjeti u kojima trenira. Pa sve do svečane ceremonije za pobjednike. I nije izdržala suze su potekle. I neka su!

Piše: Miroslav Vasilj, Pogled.ba

Šesnaestogodišnja mostarska Zlatna ribica kako je s pravom zovu otac Velibor i majka Nada osvojila je na Europskom plivačkom seniorskom prvenstvu u Rimu čak dvije medalje. Prvo broncu na 100 metara leptir, a kruna svega je jučerašnje zlato na 200 metara leptir. Prije toga brojne medalje na različitim natjecanjima.

Organizatorima u vječnom gradu vjerojatno je trebalo vremena da pronađu zastavu BiH, a još više da pronađu njezinu himnu. Jer nikada se u povijesti plivačkog sporta nije dogodilo da netko iz Bosne i Hercegovine osvoji zlatnu medalju na Europskom plivačkom prvenstvu. Iako je BiH rasipnik sportskih talenata ima nevjerojatno prokletstvo. Od svoje samostalnosti ratne 1992. godine i prvih olimpijskih igara u Barceloni na kojima je nastupila nikada niti jedan sportaš, sportašica ili ekipa nisu osvojili niti jednu olimpijsku medalju pod zastavom BiH.

No Lana Pudar ruši sva prokletstva. Ruši i to da iz zemlje koja uopće ne ulaže u sport može poniknuti sportašica koja će se penjati na pobjednička postolja. Ruši da netko bez olimpijskog bazena može postizati vrhunske rezultate u plivanju. Ruši da u zemlji u kojoj televizijske postaje uopće ne prenose plivanje postoje sportaši koji mogu pomesti konkurenciju… Jer čuda se događaju. Nekada su srce, hrabrost i suze jači od sveg mogućeg novca koje velike plivačke nacije s pravom ulažu u svoje sportaše. Sport je zbog toga čaroban. I zato ga volimo.

Lana je tako u finalu iza sebe ostavila plivačice iz Danske, Italije, Ujedinjenog Kraljevstva, Mađarske, Portugala… U bazičnom sportu. U sportu u kojem je konkurencija golema. U sportu koji je s razlogom voljen, poštovan i masovan. Kada bi bilo koja od tih sportašica vidjela u kakvim uvjetima trenira Lana vjerojatno bi se nasmijala i rekla „ma ovo je nemoguće“. Ali ipak je moguće!

Iako nije mjesto politici Lana, njezin tim i Plivački klub Orka su nam svima u BiH pokazali da se trud, htijenje i odricanje isplate. Čak i onda kada nemaš podršku politike. I svi su za nju navijali. I Hercegovina i Bosna i Sarajevo i Banjaluka i Mostar i sve moguće republike, federacije, kantoni, distrikti i općine. I time je ova šesnaestogodišnjakinja bez ijedne riječi, ali s velikim djelima svima nama očitala lekciju.

Kažu da svaka zlatna ribica ispunjava tri želje. Naša zlatna ribica Lana nam je prvu već ostvarila. Motivirala je mnoge da se ipak može. Druga je da će zahvaljujući isključivo Laninim rezultatima njezin rodni grad Mostar dobiti olimpijski bazen. A treća? E nju će Lana ostaviti samo za sebe i svoju obitelj.

Možda su baš zato na dodjeli medalja potekle one suze radosnice./HMS/

more recommended stories