- Advertisement -
- Varanje podanika od strane vladara i njegova nepravda prema njima. Varanje ljudi na bilo koji način je prezreno i zabranjeno a to je posebno loše kada dolazi od strane vođe u kojeg se ljudi trebaju ugledati. O ovome bi trebali dobro porazmisliti svi oni koji su na vlasti ili bilo kojoj rukovodećoj funkciji, i koji, umjesto da rade za opći interes, koriste svoje pozicije za vlastito bogaćenje i šićar. Za preuzete emanete polagat će se težak račun pred Allahom Sveznajućim jer varanje ljudi i pronevjera povjerenih emaneta je izuzetno velik grijeh!
- Oholost, hvalisanje i samodopadljivost. Ovo su pogubne osobine za čovjeka. Zapravo, prvi grijeh (Iblisova neposlušnost Allahu, dž.š,) bio je počinjen zbog oholosti. Prokleti Iblis se uzoholio i odbio da učini sedždu Ademu, a.s. On se, također, hvalisao da je bolji od Adema, a.s., zapadajući tako u višestruki grijeh. Zbog oholosti, hvalisanja i samodopadljivosti on se nije pokajao već je ustrajao u grijehu pa je zbog toga proklet i udaljen iz Allahove milosti. Zato se oholosti (kibura) treba posebno čuvati jer osoba koja ima tu osobinu nije u stanju da, kada pogriješi i učini neki prijestup, pokaje se i vrati u okrilje Pravoga puta.
- Krivo svjedočenje. Krivim svjedočenjem se istovremeno i laže i uzima tuđe pravo (hakk), a poznato je da uzimanje tuđeg hakka spada u one grijehe koje Allah Uzvišeni neće oprostiti! To proističe iz Njegove apsolutne pravednosti. Zbog toga je Allahov Poslanik, a.s., upozorio da krivo svjedočenje spada u najveće velike grijehe (ekberu-l-kebāir).
- Pijenje alkohola i svega što opija. Za alkohol se u islamskim izvorima veli da je majka svih zala! Zbog toga je Allahov Poslanik, a.s., prokleo deset osoba u vezi s alkoholnim pićima: onoga ko cijedi plodove za alkohol, onoga za koga se cijede, onoga ko ga pije, onoga ko ga nosi, onoga kome se nosi, onoga ko ga toči i dijeli, onoga ko ga prodaje, onoga ko se hrani novcem od njegove prodaje, onoga ko ga kupuje i onoga kome se kupuje. (Prenose Et-Tirmizi i Ibn Madže) Ovo obuhvata i konzumiranje droge, njenu prozvodnju, promoviranje, prodaju i rasturanje; sve to je strogo zabranjeno i spada u velike grijehe.
- Hazardne igre. Tu spadaju sve igre na sreću kao što su loto, bingo, lutrija, kartanje, kockanje, klađenje itd. Dobivanje novca “na sreću” nije legalan način zarade i bavljenje takvim poslom, tj. rad u kockarnicama, kladionicama i drugim objektima gdje se to čini nije dozvoljeno muslimanima i muslimankama. Zabranjeno je, također, i promoviranje igara na sreću kao i iznajmljivanje prostora u tu svrhu.
- Potvora čestitih vjernika i vjernica za blud. U Kur’anu je propisana kazna (bičevanje 80 udaraca i neprivatanje njihovog svjedočenja) za onoga ko počini ovaj grijeh. Potrebno je znati da je bilo kakva potvora strogo zabranjena i da je to veliki grijeh za koji slijedi teška ahiretska odgovornost i kazna. Isto vrijedi za bludovanje u širem smislu. Ako podvodiš neku osobu na nečasnu radnju. Na kršenje zakona i političku prostituciju.
- Krađa iz ratnog plijena. Krađa u bilo kojem obliku i na bilo koji način je grijeh a posebno je osuđena krađa ratnog plijena s obzirom da je to opće dobro. Analogno tome, krađa iz onoga što se smatra državnom ili društvenom imovinom je mnogo težak veliki grijeh jer se time nanosi šteta ne samo pojedincu već društvu i široj zajednici.
- Krađa (ar. es-seriqa). Za ovaj prijestup postoji teška sankcija i na ovom svijetu (hadd). U današnjem svijetu, u kojem je krađa veoma raširena, nema pravog lijeka za ovo zlo osim onoga što je propisao Sveznajući Stvoritelj. Naravno, kazna hadda za krađu (odsijecanje ruke) ne primjenjuje se u svakom slučaju krađe već samo ako se ispune Šerijatom predviđeni uvjeti. Također, onaj ko je ukrao zbog toga što nema šta da jede nad takvim se ne sprovodi ova sankcija jer je cjelokupno društvo odgovorno što se dopustilo da neko bude gladan.
- Razbojništvo. Nekada je to bilo, uglavnom, tako što bi razbojnik presretao putnike i otimao njihovu imovinu. Međutim, ovo se ne odnosi samo na tu vrstu razbojništva već obuhvata sve oblike otimačine. Za ovaj prijestup u islamskom zakonu je propisana sankcija (haddu-l-hirabe) na ovom svijetu a prijeti im se i teškom kaznom na Budućem svijetu.
- Lažno zaklinjanje. Lažnim zaklinjanjem se, uglavnom želi postići neki ovosvjetski interes i dobit. To je višestruki grijeh: laž, prevara, obmana, laganje na Allaha (jer se On poziva za svjedoka a u pitanju je neistina), uzimanje tuđeg hakka itd. Zbog toga se onima koji se lažno zaklinju prijeti strahovitom kaznom na Budućem svijetu. U tom pogledu Allah, dž.š., kaže: Oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje zamjenjuju nečim što malo vrijedi – na onom svijetu nikakva dobra neće imati, Allah ih neće ni osloviti, niti će na njih, na Sudnjem danu, pažnju obratiti, niti će ih očistiti – njih bolna patnja čeka. (Ali ‘Imran, 77)
- Nepravda (zulum) u bilo kojem obliku. Ovaj grijeh se ubraja u najteže velike grijehe grijehe, s obzirom da svaka nepravda podrazumijeva uzimanje tuđeg hakka (prava), a na osnovu jasnih šerijatskih tekstova se zna da Allah Uzvišeni neće oprostiti tuđe hakkove već će to biti, na Sudnjem danu, prepušteno nagodbi između zalima (onoga koji čini nepravdu) i mazluma (onog kome je učinjenja nepravda). To proističe iz činjenice da je Allah Uzvišeni apsolutno pravedan. Zato je nepravda zabranjena u bilo kojem obliku. Imam Ez-Zehebi je o ovom velikom grijehu u djelu Kitābu-l-kebāir govorio veoma opširno pojašnjavajući da će zbog nepravde (zuluma) mnogi ljudi nastradati na Sudnjem danu. Tog dana neće niko ni za koga znati, s obzirom da će svako biti zabrinut za sebe i svoj status u Svijetu vječnosti.
- Bespravno uzimanje plaće, poreza, nameta, dadžbina (ar. el-mekkas) Naravno, svaka država da bi funkcionisala mora uvoditi određene poreze, takse i sl., kako bi na taj način finansirala svoje službe. To je uredu. Ono što nije dozvoljeno je bespravno uzimanje poreza i dadžbina, na način da se od toga bogate oni koji su u strukturama vlasti, a od toga nemaju koristi građani. Upravo to je ono na što je mislio imam Ez-Zehebi, pa je ovo uvrstio u listu velikih grijeha. To, zapravo, govori o širokim vidicima ovog istaknutog alima, koji je bio svjestan da uz vlast idu i mnogi izazovi pa je na i na ovaj način htio da suzbije zloupotrebu i manipulisanje. Šta bi tek rekao da živi u današnjem vremenu kada su razni porezi, nameti i dadžbine stisli ljude sa svih strana?
- Konzumiranje onoga što je zabranjeno (haram) i njegovo sticanje na bilo koji način. Allah Uzvišeni je zabranio određena jela i pića, prije svega, zbog njihove štetnosti. Pored zabrane njihovog konzumirnja strogo je zabranjeno (haram) i njihovo sticanje ili posjedovanje, u bilo kojem obliku. Zbog toga svaki musliman mora konstantno voditi računa o tome da ono čime hrani sebe i svoju porodicu bude dozvoljeno (halal). To, također, podrazumijeva da ono čime se čovjek hrani bude stečeno na legalan način. Allahov Poslanik, a.s., poručuje da čovjek, ukoliko želi da mu Allah Uzvišeni prima dove, mora se pobrinuti da ono čime se hrani bude dozvoljeno (halal) i da je stečeno na halal način. U današnjem svijetu, kada dominira kamatni sitem poslovanja, postoje brojne radnje i transakcije koje nisu dozvoljene ili su, u najmanju ruku, sumnjive pa u vezi s tim treba pitati ulemu i one koji su upućeni u islamski način poslovanja.
- Samoubistvo. Allah Uzvišeni je Darovatelj života i samo On ima pravo da ga oduzme. Postoje hadisi u kojima se navodi da će onaj ko izvrši samoubistvo biti strahovito kažnjavan na Budućem svijetu. Zato se vjernik u životu treba čuvati ružnih misli i pesimizma jer to baca čovjeka u stanje beznađa i očaja. Jedna od važnih kur’anskih poruka je da uz poteškoću dolazi i olakšanje. (Ovaj grijeh Komšić još nije učinio, ne javlja kad će)
- Laganje. Allahov Poslanik, a.s., upozorava pa kaže da vjernik ne smije lagati jer je laž nespojiva s vjerovanjem u Allaha Uzvišenog. U nekim hadisima se navode izuzeci od zabrane laganja, kao što je npr. u ratu, kada se neprijatelju ne smije kazati istina jer bi se time nanijela šteta muslimanima, radi pomirenja zavađenih ljudi i sl.
- Nesuđenje po Allahovim zakonima. Ovdje se prvenstveno misli na one zajednice gdje su muslimani većina a obuhvata i ostale, u onoj mjeri koliko su u mogućnosti. Allah Uzvišeni je stvorio ljude i najbolje zna šta je dobro za njih. Zbog toga su jedino Njegovi zakoni savršeni. Nema sumnje da je ovaj grijeh, tj. neizvršavanje Božijih propisa i zakona, doveo do strašnog nereda na Zemlji u svim oblastima ljudskog života. U zemlji kojom vlada Komšić ne sudi se po Allahovim zakonima. Da se sudi Komšić bi bio na sudu.
wpDiscuz
