Danas poslijepodne talibani su se na konferenciji za novinare u Kabulu obratili javnosti prvi put nakon osvajanja Afganistana.
Njihov glasnogovornik Zabihullah Mujahid osvrnuo se na prava žena i kazao “kako će one imati sva prava u okviru šerijata”.
https://youtu.be/vHWuj0SWs84
“Jamčimo sva prava žena u sklopu šerijatskog zakona. Žene mogu raditi u obrazovanju i zdravstvu. Ako je međunarodna zajednica zabrinuta, neka znaju da će naše žene imati sva prava u okviru šerijata. Naše žene su muslimanke i moraju poštovati šerijatski zakon”, rekao je glasnogovornik.
Stoga se postavlja pitanje što je uopće šerijatski zakon, što on govori o pravima žena, ali i o pravima muslimana općenito.
Primjerice, tijekom prijašnje talibanske vlasti u Afganistanu, između 1996. i 2001., žene su morale biti u svojim kućama i nisu ih smjele napuštati osim u pratnji muškarca.
Što je šerijatski zakon?
Šerijatsko pravo je islamski pravni sustav koji djeluje i kao temeljni vjerski moralni kodeks islama i kao pravila koja se primjenjuju na sva područja života; uključujući vjerske obaveze, svakodnevne rutine i osobna uvjerenja.
Uglavnom se oslanja na učenje iz Kurana i Sune (učenje i praksa Muhameda), ali se također temelji i na idžmi (konsenzusu muslimanskih učenjaka oko neke stavke u šerijatskom zakonu) i kijasu (rješenju koja su na osnovu analogije izveli islamski pravnici).
Sve radnje kategorizirane su kao obvezne, preporučene, dopuštene ili nedozvoljene. Način na koji se primjenjuje šerijatski zakon unutar društva razlikuje se među muslimanskim državama.
Zabrane i kazne
Zločini se dijele u tri kategorije: najmanje teški (tazir), za koje kazna ovisi o odluci suda, oni za koje se počinitelji kažnjavaju istim onim što je pretrpjela njihova žrtva i najteži prekršaji (hudud) koji se smatraju zločinima protiv Boga, prenosi index.hr.
Preljub, lažna optužba za nezakonit spolni odnos, pijenje vina ili alkohola, krađa i pljačka općenito potpadaju pod najteže prekršaje, što znači da se počinitelji mogu bičevati, kamenovati, protjerati ili pogubiti. Za takve zločine predviđena kazna uključuje i amputaciju dijela tijela.
Talibani slijede ekstremnu verziju šerijata u kojoj se prakticiraju javna pogubljenja i amputacije dijelova tijela, zabranu glazbe, televizije te premlaćivanje muškaraca koji se nisu molili pet puta dnevno ili su brijali bradu.
Za djela protiv druge osobe, od ubojstva do napada, kažnjava se odmazdom, pri čemu se prema počinitelju postupa isto kao i prema žrtvi, stoji u enciklopediji Brittanici. Ova vrsta kaznenog djela smatra se građanskim prekršajem, a ne kriminalom u tehničkom smislu, budući da država nema pravo pokrenuti kazneni postupak, već samo žrtva ili obitelj žrtve.
Za nekolicinu konkretnih zločina kazna zna biti fiksna: smrt za napuštanje islama, amputacija ruke za krađu te šake i noge za razbojstvo, smrt kamenovanjem za vanbračne seksualne odnose kada je počinitelj oženjen, 100 udaraca bičem kad je počinitelj neoženjen i 80 udaraca bičem za nedokazanu optužbu o nečednosti i za ispijanje alkohola.
U kojim se zemljama provodi šerijatski zakon?
Koliko se strogo tumači i poštuje šerijatsko pravo, djelomično ili u cijelosti, razlikuje se od zemlje do zemlje i ovisi o nadležnoj vladi. Neke su zemlje odlučile usvojiti nekoliko aspekata šerijatskog prava u kombinaciji sa sustavima europskog stila, dok ga druge, uključujući Saudijsku Arabiju, Katar i Iran, mnogo pomnije slijede, piše INews.
Iako mnoge zemlje u Africi slijede aspekte šerijatskog prava, uključujući Nigeriju, Keniju i Etiopiju, Sudan ga je prestao koristiti u rujnu 2020. godine kada je službeno postao sekularna država i okončao 30 godina islamskog prava.
Zemlje u kojima se primjenjuje neka verzija šerijatskog prava su: Afganistan, Bahrein, Bruneji, Egipat, Indonezija, Iran, Irak, Malezija, Maldivi, Mauritanija, Nigerija, Pakistan, Katar, Saudijska Arabij, Ujedinjeni Arapski Emirati i Jemen.
Šerijatski zakon i prava žena
Talibani su ranije ove godine rekli da žele “pravi islamski sustav” u Afganistanu koji bi odredio prava žena i manjina, u skladu s kulturnim tradicijama i vjerskim pravilima.
Žene su tijekom prošle talibanske vlasti morale nositi burke i nisu smjele koristiti usluge zdravstvene zaštite koju je vodio muškarac, dok djevojčice nisu smjele pohađati školu.
Patrijarhalni pogled temelj je tradicionalnog islamskog zakona o obiteljskim odnosima. Očevi imaju pravo sklopiti brak svojim kćerima, bile one maloljetne ili punoljetne, ali se pravnici slažu da odrasla žena koja više nije djevica mora dati svoj izričit pristanak na brak. Pitanje ima li kći djevica pravo na prigovor na brak ugovoren od strane oca, predmet je rasprave među islamskim pravnicima. Neki smatraju da se njen prigovor treba uzeti u obzir, ali da on nije obvezujući, dok drugi smatraju da takav prigovor isključuje brak.
Obiteljski zakon
U tradicionalnom islamskom obiteljskom pravu, muževi imaju pravo na poligamiju i mogu biti u zakonitom braku s najviše četiri žene. Muž je tijekom braka dužan brinuti o ženi i uzdržavati je, pod uvjetom da mu je ona poslušna. Žena koja odbija dominaciju muža i koja napusti obiteljski dom bez opravdanog razloga gubi svoje pravo na uzdržavanje.
Razvod braka može se postići zajedničkim dogovorom supružnika. Međutim, samo muž ima moć jednostrano raskinuti brak iz razloga odricanja. Ovdje se radi o izvanparničnom postupku; odnosno muž se može samovoljno odreći svoje žene i za to ne odgovara nadzoru suda ili bilo kojem drugom službenom tijelu.
Kako se donose sudske odluke?
Kao i svaki pravni sustav, šerijat je složen i njegova se praksa u potpunosti oslanja na kvalitetu i obuku stručnjaka, navodi BBC.
Islamski pravnici izdaju smjernice i presude. Smjernice koje se smatraju formalnopravnim rješenjima zovu se fetve.
Postoji pet različitih škola šerijatskog prava, a doktrine se razlikuju po tome koliko se doslovno tumače tekstovi iz kojih proizlazi šerijatsko pravo./HMS/