Obično stvar, kad se izdvoji iz konteksta zvuči skandaloznije nego što inače jest. Pročitajte širi kontekst govora kardinala Puljića u kojem je govorio o čistoći tijela. Crkva bi po nekima valjda trebala zagovarati “nečistoću tijela”?
Netko će reći da ovime branimo riječ “štraca”. Ne, mi branimo osnovno načelo liberalizma, pravo svake udruge, pa tako i Crkve, da svoj moralni nauk, svjetonazor, i način življenja otvoreno propagira među svojim sljedbenicima, i nije nam jasno zašto onima koji nisu članovi te udruge to smeta. Kao što bi branili i pravo nekakve udruge za promociju promiskuiteta, koja bi među svojim članovima taj isti promiskuitet propagirala.
Jučer su feminističke udruge, u Sarajevu, obljepile vrata na Puljićevoj kući. Sve do sada feministice se nisu oglašavale. Lijepo je znati da postoje u Sarajevu. Te , s ushitom, očekujemo nastavak aktivističkog djelovanja protiv potiranja ženskih prava.
Govor kardinala Puljića u Arbanasima:
Jednim primjerom ovih dana sam bio strašno iznenađen. Mladići me okupirali i kažu: kardinale, nekad ste napadali nas muškarce kako zavodimo žene, a sad se ne možemo sačuvati koliko navaljuju. Ja im nisam vjerovao pa sam uspio nekako okupiti i taj ženski svijet i probati razgovarati.
Znate što su mi rekli?
U toj sredini, a to je katolička sredina – nisam zaštitnik teorija zavjera, ali sam se osvjedočio – poslali su jednoga psihologa da savjetuje djevojke da što više iskoriste i probaju te muškarce da znaju koga će odabrati.
Pitam ja: znate li vi da je to grijeh tijela? Ne znamo.
Pa jeste li išle na vjeronauk? Jesmo!
Pa jesu li vam ikad govorili… Nisu!
Dakle, prije braka to činiti, zloupotrebu svog tijela radi užitaka! Pa kakva ćete vi biti majka? Potrošena!
Znate, vi ovdje imate u Dalmaciji izraz – štraca. Znate što je štraca? Da. Postanete štracom! – kazao je u propovijedi kardinal Puljić i nastavio:
– Ovdje bi na poseban način svratio pozornost, danas je blaženi Ivan Merz. On je jednom zgodom rekao „život nije uživanje, život je žrtva.
Ljudi koji nisu sposobni za žrtvu, ti nisu sposobni budućnost graditi. Tko je samo odgajan da uživa, čim dođe žrtva bježi.
I takvi ne stvaraju novu budućnost, makar će moliti i klečati, ali zaboravljaju: kršćanstvo je obilježeno Kristovim križom.
Biti kršćanin, biti Kristov, znači prigrliti križ, poput Marije hrabro stati pod križem. Mi ćemo kukati kako je svijet pokvaren, ali možemo li mi unijeti u taj svijet nešto ljepše, vrijednije, kao vjernik?
Nije dovoljno reći vjerujem. I đavo zna da Bog postoji. Potrebno je da se ta vjera ugrađuje u naša srca, u naše uvjerenje, da mi iz uvjerenja i radimo i živimo i razgovaramo. Ako naše srce postane dom Božji, tamo će i Gospa stanovati.
Vi ste svi proživjeli vjerojatno da susretnete osobu punu ljubavi i plemenitosti… Ne mora ništa govoriti.
Dovoljno je da jednostavno zrači nečim, što te jednostavno razoruža.
Takve nam duše trebaju, duše koje će zračiti kršćanskom ljubavi, svjedočenjem na Isusa Krista, za uskrsloga koji živi među nama. Tada će i naše srce i naš obiteljski dom i naša domovina biti mjesto gdje Bog stanuje…
Potrebno je u javno mijenje unijeti uvjerenje čovjeka vjere, čovjeka koji srcem živi, koji se ne boji žrtve… Nema smisla kukati narod propada, propadamo mi ako ne shvatimo mjesto u tom narodu.
Častiti Gospu Loretsku znači vratiti svetost obiteljskom domu, vrijednost, boga štovati i pokoru držati. Tada ćemo svi radošću zračiti, radošću vjere – zaključio je Puljić u Arbanasima.
wpDiscuz