Stipe Ivanković Lijanović, najstariji unuk i imenjak Starog Lijana, promovirat će krajem travnja svoju prvu knjigu “Kako je Boljitak uništio moje Lijanoviće”, obiteljsku biografiju o nastanku poslovnog carstva širokobrijeških mesara i njihovom političkom sunovratu.
U neobično otvorenom razgovoru za “SB” autor sage o Lijanovićima otkriva kako je Mesna industrija Lijanovići postala talac samo jednog čovjeka – njegova strica Jerke Ivankovića
“Znam da će biti različitih komentara, ali moj jedini motiv bila je istina. Poruka knjige je da biznis i politika nikako ne mogu biti pod istim krovom i da je politika uništila tvrtku Lijanovići “, tvrdi Stipe Ivanković Lijanović, najstariji sin Slave Ivankovića Lijanovića, objašnjavajući zašto se prije tri godine odlučio napisati knjigu o propasti tvrtke Lijanovići.
Spisateljski prvijenac mladog poduzetnika, koji je obiteljsku tradiciju nastavio u Hrvatskoj, gdje je otvorio tvornicu za preradu mesa, bit će u prodaji već koncem travnja, a potom slijede promocije u Sarajevu, Širokom Brijegu, Zagrebu i Beogradu.
Knjigu “Kako je Boljitak uništio moje Lijanoviće” autor je, kako kaže, posvetio djedu Stipi i ocu Slavi Ivankoviću Lijanoviću, premda je svjestan da će otkriće mnogih obiteljskih tajni uzdrmati cijelu familiju.
Iako Vaša knjiga još nije u prodaji, hrvatski su mediji objavili da ste napisali kako je braću Lijanoviće 2000. godine na politički angažman nagovorio tadašnji američki veleposlanik u BiH Thomas Miller …
“Najprije moram kazati da su novinari američkog veleposlanika izvukli iz konteksta, jer nije on bio jedini. Mnogo je ljudi koji su podržavali politički angažman Lijanovića, savjetovali su im da se dva brata posvete politici, a da druga dvojica ostanu u obiteljskom biznisu. Stranka je od početka zamišljena kao multinacionalna, trebala je predstavljati osvježenje na političkoj sceni BiH, ali su stvari vrlo brzo krenule drugim tijekom. U knjizi sam otkrio koji su visokopozicionirani političari, strani diplomati, gospodarstvenici utjecali na Lijanoviće da se politički aktiviraju. U to vrijeme mi smo bili među pet najjačih obitelji na Balkanu i normalno je da su nas svi podržavali. Ja sam 2000. imao 20 godina, i jednako sam tako razmišljao – zašto Lijanovići, ako godišnje zarađuju 15 milijuna maraka, ne bi deset posto od dobiti izdvajali za politiku? I zašto ne bi ljudima ponudili političku alternativu, da vide kako nije sve u nacionalnim strankama, da se može drugačije, da Hrvati, Bošnjaci i Srbi mogu zajedno? ”
Što je, onda, krenulo po zlu?
“Najprije su pojedini mediji počeli objavljivati tekstove kako Lijanovići političkim djelovanjem žele zaštititi svoj nelegalno stečeni kapital. Prava je istina da su Lijanovići prije petnaest godina krenuli u opasnu avanturu, koja se pokazala kao totalni promašaj. Glavni je krivac stric Jerko Ivanković Lijanović, koji je nakon prve dvije godine mandata postao ovisnik o politici i apsolutno ga ništa osim političkog angažmana nije zanimalo. Bio je spreman sve dati za politiku, iako smo već u kampanji za izbore 2002. godine potrošili ogroman novac, ali nije postignut nikakav rezultat. ”
Da, ali je u prethodnom dvogodišnjem mandatu Jerko Ivanković Lijanović bio izaslanik u Domu naroda Parlamenta BiH, a Mladen Ivanković Lijanović ministar u federalnoj Vladi?
“Oni su ušli u politiku s namjerom da pokušaju nešto promijeniti, a ako ne uspiju, vraćaju se svojem biznisu. U prvih nekoliko godina cijela je obitelj mislila da je šteta napustiti taj politički projekt, htjeli su napraviti pozitivan ambijent, da ljudi vide da nisu u pitanju samo nečiji osobni interesi. Ja sam 2001. otišao živjeti u Zagreb. Poslije šest-sedam godina sam imao posve drugačiji pogled na razvoj obiteljske tvrtke, na stanje u BiH, mnoge su mi stvari bile jasnije. Tada sam shvatio da sve ide u krivom smjeru, kao kada djetetu date automobil i gledate kako ide ravno u zid, a svi govore – neće, zaustavit će se on. Tako sam i ja sa strane gledao svog strica Jerku Ivankovića Lijanovića. Upozoravao sam više puta, čak i pismeno, da bi se Lijanovići trebali distancirati od Narodne stranke Radom za boljitak, da se u vodstvo stranke imenuju sveučilišni profesori, intelektualci, ljudi koji prepoznaju značaj tog projekta … Lijanovići su 2000. imali ogroman kapital i da su novac koji su ulagali u politiku uložili u razvijanje biznisa, napravili bi još jednu tvornicu, izgradili trgovačke centre po cijeloj BiH, danas bi tvrtka vrijedila 500 milijuna eura. “
wpDiscuz