Obrazovni sistem u BiH opterećen je nizom problema-od segregacije u školama do suprotstavljenih sadržaja u nastavnim programima. Materijalna situacija je teška, a kadrovska podložna stranačkim, a ne stručnim kriterijima
Uz sve to „medvjeđa usluga“ se čini djeci kroz pritiske roditelja na rukovodstva u školama da baš njihova djeca bez obzira na rezulate budu proglašena „učenikom generacije“. Time se od „malih“ nogu uče kako doći do rezultata bez obzira na znanje i preko „štela i veza“.
Izvor: RSE
U BiH je posljednjih godina postala potpuno normalna pojava imati jedino podobnost i veze prilikom zapošljavanja. Međutim, ove godine na vidjelo je izašla još jedna činjenica, a to je da se podobnima stvaraju uvjeti da se okite titulama učenika generacije u osnovnim školama i onda kada rezultati nisu na njihovoj strani. Ovo je pokrenulo lavinu pitanja, ali između ostalog i ono koliko je bosanskohercegovačko društvo nisko palo.
Slučaj izbora učenika generacije u Osnovnoj školi Tušanj u Tuzli nedavno je procurio u javnost, a radi se o tome da je titulom učenika generacije okićeno dijete na čijoj strani i nisu baš bili bodovi. Poslije se ispostavilo da su veza i podobnost bili ključni u tom izboru, odnosno zbrajanju bodova.
Ovo nije usamljen slučaj i nije prvi. Ovo se događa već niz godina, samo što je ovaj put jedan od roditelja, Almir Pirić, odlučio javno progovoriti.
„Otišao sam do drugih eksperata u Pedagoški zavod, do drugih direktora škola da se posavjetujem i da mi kažu jesam li upravu što sam se pobunio. Svi su mi rekli da ovo što je prikazano u tabeli nije u redu. Ovo je već drugi ili treći slučaj. Znam da je prije dvije ili tri godine u istoj školi moj kolega s kojim radim Senad imao potpuno isti problem. Bezuspješno se mjesecima borio da dokaže prava svog djeteta. Nije uspio. Roditelji se boje odmazde koju direktori i nastavnici rade poslije čiji se roditelji pobune. Tako da uglavnom odustaju. Apelovao bih svim roditeljima da se ne boje. Konačno je vrijeme da barem djecu zaštitimo”, kaže Pirić.
Pirić ističe da je pojašnjenje tražio od direktora škole kojeg smatra odgovornim:
“I umjesto da me kao roditelja, kao stranku, prijatelja, sasluša u svom kabinetu prilikom podnošenja prigovora na odluku koju je on donio, on mi je bukvalno rekao: ‘Šta ti Almire tražiš kad znaš da nisi upravu’. Ja sam samo rekao da mi nije jasna tabela i da želim da mi pojasne bodove u tabeli. Međutim, gospodin mi je rekao da i ako poništim konkurs za izbor učenika generacije da će svejedno opet pobjediti ova kandidatica pod brojem jedan i da će imati više bodova od moje kćerke. To me jako pogodilo“, ispričao nam je Pirić.
Tražili smo i od direktora Osnovne škole Tušanj Senada Mulića pojašnjenje, ali samo nam je poslao sms poruku da ne želi javno o ovome govoriti.
U Pedagoškom zavodu Tuzla također su nam potvrdili da su i oni dobivali prijave, ali su nemoćni bilo što napraviti. Pravilnik prema kojem se biraju učenici generacije sasvim je jasan, kažu u Zavodu. Direktori ga se moraju pridržavati, ali ga radije krše ukoliko je to u njihovom osobnom interesu.
Diskriminacija po socijalnim fragmentima
Miralem Tursinović iz Helsinškog parlamenta građana kaže da se korupcija već odavno uvukla i u škole.
„Mladi koji su vrijedni, koji su sposobni, inteligentni nemaju veliku mogućnost da se istaknu prije svega u razrednim zajednicama u u svojim školama. Baš zbog toga što smo se pretvorili u klasno, elitističko, korumpirano koje prije svega daje prednost onoj djeci, onim mladima čiji su roditelji predstavnici vlasti, institucija ili ministri u jednoj naših mnogobrojnih vlada. Nažalost, to se događa već jedan dugi period. Nije to više diskriminacija po nekoj etničkoj pripadnosti. U zadnje vrijeme sve se više pretvara u diskriminaciju po socijalnim fragmentima“, rekao je Tursinović.
Direktorica Osnovne škole Solina Mara Ostojić danima se borila da na mjesto učenika generacije dođe dijete koje to zaista i zaslužuje, ali, priznaje, svašta je prilikom izbora doživljavala.
„Ja sam doslovce bila u situaciji kada mi roditelj dođe i kaže: ‘Pa to je moje dijete, znate li vi ko sam ja?’. Taj neki prestiž roditelja djecu samo zbunjuje. Roditelji uopće nisu tada svjesni koliku medveđu uslugu čine svojoj djeci. Ako će dozvoliti da im djeca buu omražena, da ih uče da im nešto kupe ili ih tjeraju da nešto prisilno dobiju jesu li uopće svjesni šta rade djeci?“, istaknula je Mara Ostojić.
Na to tko će biti učenik generacije najviše žele utjecati roditelji koji zbog svog statusa u društvu smatraju da njihova djeca moraju biti rangirani stepenicu više od druge djece. Ili direktori koji žele ostvariti osobne interese.
Profesorica Bosanskog jezika i književnosti Amela Džinović Isanović ističe da se djeca odavno u školama elitiziraju.
„Sve dok imamo pritisak roditelja da se dijete elitizira, dok nam takve stvari dolaze iz porodice, mi ćemo to imati i u društvu. Sve dok imamo pritiske gubit ćemo na kvalitetu znanja i samim tim ćemo gubiti i na kvalitetu društva. Društvene vrijednosti će padati sve niže i niže. Sve je to uništavanje jedne lijepe ideje da je znanje ‘IN’ i da se isplati znanjem biti najbolji”, komentira Amela Džinović Isanović.
Navodno je i u Osnovnoj školi Jala u Tuzli došlo do fizičkog sukoba između roditelja zbog izbora učenika generacije. Profesorica Đinović Isanović boji se da su škole, ali i obitelji potpuno zaboravile na odgoj.
„Zato uvijek citiram i djeci i roditeljima jednu jako bitnu rečenicu koja kaže da se postaviš iznad drugog možeš samo onda kada mu pružaš ruku da ustane. Jedino takva djeca, jedino takvi učenici generacije će sutra biti korisni ovom društvu. Sve drugo je mrtvo slovo na papiru”, smatra profesorica.
A baš u vrijeme kada je jedino znanje bilo “IN” i djecu činilo elitnom predavala je Mara Ostojić.
„Tada smo imali pravu demokraciju. Ovo sada je anarhija – ako se ja pitam. Prije su postojala jasna pravila koja su vrijedila i za mamine i tatine sinove, za djecu fabrikanata, za djecu orača i kopača. Svi su imali iste uvjete i svi su bili jednako tretirani i svi su imali jednake prilike da se iskažu, pokažu, skrenu pažnju na sebe bez nekakvog naguravanja“, kaže direktorica Ostojić.
U Tuzli o izboru direktora škola i školskih odbora uglavnom odlučuje politika, odnosno vladajuće stranke. Direktori, znajući kako su postavljeni, tako pokušavaju i u školama odgovoriti nekim političkim obvezama i interesima. Najčešće preko leđa djece. Ipak, zabrinjava što zbog diranja u prava djece još nijedan nije odgovarao pred institucijama ove zemlje.
wpDiscuz