Ovih dana bošnjački se nacionalisti slomiše u dokazivanju krivnje za srušeni Stari most u Mostaru. Uz bezbroj navoda koliko je šestorka u prvostupanjskoj presudi dobila godina, nigdje navoda o neutvrđenoj krivnji stvarnog počinitelja, što je jasno naveo predsjedavajući sudija u tom procesu, Antonetti u svom Izdvojenom mišljenju, kao sastavnom dijelu te presude, gdje stoji:
“Vijeće na osnovu analize video-snimaka1279 ne može da izvede zaključak van razumne sumnje o tome ko je na kraju prouzrokovao rušenje Starog mosta. Možda se radi o tome da je uzrok bila kontinuirana topovska paljba prije rušenja, koja nije razorila, već oštetila Stari most.” (str. 379)
“U zaključku, smatram da tužilaštvo nije formalno utvrdilo identitet onoga ko je ispalio projektil koji je rezultirao rušenjem Starog mosta.”
“Što se tiče oštećivanja, nesporno je da je topovska paljba mogla da ošteti Stari most, a on je već bio oštećen uslijed sukoba sa Srbima. Zbog toga se oštećivanje teško može s izvjesnošću pripisati jednoj ili drugoj strani. U svakom slučaju, po mom mišljenju Stari most je bio legitiman vojni cilj…” (str. 380).
Potom, bitnu stvar da je most zloupotrebljavan u vojne svrhe od strane ABiH:
“Sudeći po iskazima svjedoka, izvjesno je da je Stari most bio od koristi za snage ABiH – one su imale kontrolu nad njim i njime se služile za transport vojnika i vojnog materijala. Armija BiH je Stari most koristila za dotur oružja i hrane.1269 Ni iz jednog pravnog instrumenta ne proizlazi da, u kontekstu pojma vojne potrebe, upotreba za vojne svrhe mora da bude jedina ili štaviše glavna namjena.” (str. 373).
Jedna stvar u svezi optužbe više je nego bizarna. Naime, sudac Antonetti navodi:
“U smislu člana 3(d) Statuta, u Optužnici se za rušenje mosta tereti kao za uništavanje “ustanove namijenjene religiji ili obrazovanju”, a ne kao “spomenika kulture”. Dakle, tužilaštvo nije u prvi plan stavilo upravo karakter objekta kao istorijskog spomenika (starine), jednog od najvećih kulturnih simbola nastradalog u sukobima na Balkanu.” (str. 354).
Tako smo doznali da Mostarci ne prelaze most, nego “religiozni ili objekat za obrazovanje”. Da tu ima istine, posvjedočili su jučer Skakaći, učitelji osnovaca iz istočnog grada u nedostatku plenuma, poznata huškačka televizija i ostali kojima je kriminalna karijera sastavni dio životopisa. Nedostajali su samo razno-razni marševi, motoristi i sav drugi prateći folklor na “historijskom času”. Ali poznavajući naše komšije, za koju godinu će oni i to nadoknaditi.
wpDiscuz