U jednoj prispodobi o samome sebi naš mladi medijski janjičar, Babić, koji korijene vuče iz hercegovačkog sela Dobroš, u Rami, kao i svi sinjski Babići, kazao je kako je postao to što jest posve slučajno bježeći od zle sudbine koju mu je namijenio otac.
On ga je naime smatrao toliko polivalentnim, da mu je očinski instinkt govorio kako mu sinu ne gine čobanska karijera. I pojma nema koliko je bio u pravu…
Čobanski posao je prljav i nimalo popularan posao. Šišaš ovce, čistiš njihova govna pa ih trpaš u torove. Dijeliš ih na crne i bijele. Prave i krive. Rasne i miješane. Vrijedne i bezvrijedne. Potom dok ga sinjski ovan meće napaljenoj ovčici, ti već takav kakav jesi, naprištan od kompleksa porijekla i staništa, eventualno u hladu neke drače, na nekom kamenu, navlačiš kožicu. I već tolike godine i uvijek isto, vazda gledaš kako ga drugi meće. Makar taj drugi bio i jebeni ovan. Mijenjaju se ovce i ovnovi. A ti si voajer. I navlačiš kožicu. Ispod drače ….
U strahu od te horor sudbine Babić je pobjegao u Zagreb. Upisao fakultet na kojem, kako reče, “nije položio ništa budući da je oduvijek bio loš učenik”. Ali je stvorio Index. Trenutno najveći medijski pašnjak u Hrvata.
Na njemu Babić šiša Hrvate, čisti njihova govna i trpa ih u torove. Dijeli ih na prave i krive. Rasne i one krivih gena, kakvi su i njegovi. One lošijih gena sprema za odstrjel. Posebno izdvaja i mrzi hrvatske seljake, Dinaride i HercegBosance, točnije Hrvate Hercegovce i Hrvate Bosance.
Oni ga nepodnošljivo podsjećaju na zadah vlastitih pradjedova i surovi kamenjar iz kojeg je pobjegao. Kožicu danas navlači iz apanaže politički moćnog i naklonjenog lobija, te mu je kao takvom dozvoljeno sve. Pa i otvoreni rasizam.
“Tumor se širi hrvatskom. Tumor valja čistiti. Tumorozni i krivogeni danas sjede u našim tvrtkama” kažu Matijini Argeti. “Treba ih čistiti. Jer oni se množe. I dovode jedni druge.” Klasična trećerajhovska propaganda.
Ili recimo Babiću je posve dozvoljeno otvoreno zagovaranje kršenja ljudskih prava.
Pravo glasa naime jedno je od osnovnih stečenih ljudskih prava koje RH Ustav jamči svim nositeljima RH državljanstva. Stranke, pokreti i mediji koji se u suvremenim demokracijama zalažu za uskraćivanje osnovnih ljudskih prava u takvim demokracijama bivaju kažnjeni i promptno zabranjeni. U nas je poziv za brisanje jednog dijela hrvatskih državljana s biračkih spiskova potpuno legitiman politički zahtjev za koji stranka koja ga traži uopće zakonski ne odgovara.
Iako se zalaže za oduzimanje osnovnih ljudskih prava jednome dijelu RH državljana. To što je ta stranka istovremeno stranka članica socijalističke internacionale kojoj su ljudska prava i solidarnost svetinja i smisao političkog djelovanja, i ujedno stranka čiji je predsjednički kandidat istovremeno ekspert za Ustav i pravo. Sve to samo je ironični dokaz truleži hrvatske socijaldemokratske i svekolike političke scene.
Vjerojatno Matija, sin Babićev, mrzi još dosta toga no poslovna pristojnost za sada mu ne daje pravo na univerzalnu mržnju. Recimo otkada mu je Pašalić ubacio pinku oko reklame za O2 naselje njega od tada ne mrzi. Niti proziva. Niti istražuje podrijetlo Pašalićeva novca. Kao i cijeli niz moćnih poslovnih lobija koje dok plaćaju voli i koji vole kupovati vunu kod njega. Recimo Mesićevu INU jako voli. I ne kopa po njoj. INA mrzi Zloverku. Jer je kazala da je INA-ino gorivo smeće. Pa ju onda mrzi i Matija. Zato je na Indexu Hlo postala Zlo.
Mrzi Matija i Ustaše. I Thompsona kojem imputira da je ustaša. S druge strane na Indexu se najnormalnije vrte reklame za „Srpsku online prodavaonicu“ na kojoj možete kupiti prekrasnu četničku ornamentiku. Nekakve fensi kokarde, ili neki cool četnički metak iz pretprošlog rata.
Urbani čoban Matija, šiša po narudžbi. Imate lešo i friško pečenu Zloverku, Tumoroznog Bandića na gradele, Thompsona na ražnju. Sve po želji. Samo platite.
Delicije poput dinstanog Mesića ili mariniranog Milanovića teško ćete dobiti na meniju.Tu i tamo, tek zbog higijene ponekad ih štucuje.
Iako je nastojao pobjeći od posla koji mu je bio predodređen, priprosti čobanski duh nikada nije uspjelo pobjeći iz mladog i jalnog Babića. On i danas radi jednako prljavi posao kakav mu je mudri stari Babić u startu bio namijenio. Sjedi i razabire ovce. I i dalje navlači kožicu gledajući kako opet drugi meće. Čobanuje i čobonanira.
Ako ovakva ksenofobna, potlačena, jalna i rasprodana Babićeva Hrvatska koja pase njegov medijski pašnjak ikada nekim čudom i postane to čemu navodno stremi – UberSuperHrvatska, te nadiđe Babićevo smetlište od medija on će i tada ostati upamćen kao čovjek čije je najveće životno dostignuće bila distribucija tuđeg seksa.
Vazda čoban i vazda voajer
Fascinantna je moć asimilacije zegejskog urbanog rasističkog kruga. Glavne medijske poluge malograđanskih zegejića, lažno-lijeve intelektualne jezgre urbanog rasizma, nisu ljudi rodom iz Metropole nego upravo dotepenci. Ili prva generacije djece dotepenaca. Bago i Mrs. Gačić s NOVE TV, Stanislava Čulina s RTL-a i sinjski junak Babić.
Četvero zagorodelmatskih i hercegovskih ideoloških pastira. Čuvara rasizma. Točnije dva čobana i dvije čobanice. Oni koji u ispiranju i skrivanju vlastita podrijetla i bijelih čarapa koje su donijeli u dinarskim opancima, rečeno „urbanim“ Mesićevim slengom, ne poznaju granice. Što može zaustaviti njihov put samodokazivanja ZG arijevstvu? Ništa. Kolika je cijena koju će im zavičaj za to platiti? Nebitna je.
Tako su danas naši glavni denunciator vlastita kraja iz kojeg su potekli Mislav Bago iz Posušja i Iva Gačić Duvanjka s NOVE TV, amaterske TV kuće u Hrvata koja dosadni život učmale hrvatske stvarnosti uveseljava dramaturškim prilozima o mrtvim glasačima koji jadnim živim Hrvatićima određuju sudbinu, potom Stanislava Čulina, Gruđanka s još amaterskijeg RTL-a koja obožava pilati i pričama o fantomskim glasačima Super Hercegovcima koji u isto vrijeme glasuju na tri, četiri ako i ne na pet mjesta! – te na kraju čoban nad čobanima Matija Babić, sinjski vlaj, izbjegličkih hercegovačkih korijena s Indexa.
Sve dakle redom dinaroidna bratija Hercegovine i Dalmatinske Zagore, one iste i u povijesti nedjeljive regije koja ih je othranila i iz koje redovno rade posprdne priloge osporavajući svaki pokušaj dokazivanja kako je iz tih krajeva došlo ikada išta suvislo i pošteno. Budući da su oni na svom putu trganja dinaroidnog habitusa sa sebe, jednostavno odučili nametnuti stav kako je taj kraj generalno tumorozan, jednouman, anakron, kriminalan i truo, to je onda naprosto postao aksiom u Hrvatskoj. Zbog tog jer njih par to tako kaže.
Mislav Bago k tome ima frapantno sličan put Babićevom. Iako su mu puna usta korupcije on nikada neće objasniti kako je za 3 godine završio fakultet koji traje 5 godina. S obzirom na to da su mu česti gosti u studiju , koje HRT inače pošteno honorira bili profesori s Fakulteta, poput recimo Dražena Lalića, nije problem zaključiti kako. Danas rešetam ja tebe na HRT-u, sutra ti mene na faksu. Win win opcija.
Neobrazovan, “čudnovato ljepuškast”, neotesan i istovremeno iskompleksiran vlastitim podrijetlom te željan medijske slave savršen je lutak u procesu dekamenjarizacije našeg lijepog Agrama.
Bago, Babić, Gačić i Čulina samo su istureni lutci političkih i poslovnih elita koje već dvadeset godina zagovaraju genetsko čišćenje Zagreba. A potom i Hrvatske. I to čišćenje brisanjem osnovnih ljudskih prava iz Ustava RH jednom dijelu državljana RH žele i institucionalizirati.
Kao da Zagreb nisu gradile sve hrvatske ruke i lisnice nego samo zagrebačke. Kao da Zagreb u milijardama kuna ne ubire povlastice i posljedice statusa glavnog grada države,npr. od institucija koje služe cijelom hrvatskom narodu, ne samo Zagrepčanima. I taj cijeli hrvatski narod, kako onaj u zemlji tako i onaj van nje, ih plaća. Kao i zaposlenike u njima. Koji su opet u najvećoj mjeri Zagrepčani.
Eto što je Ze-gej napravio od četvero poštenih dotepenaca. Hercegovačke i dalmatinske sirotinje. Isti taj Ze-gej glavni je grad Hrvatske. Kao takav morao bi biti otvoren grad, grad u kojem se zrcali sva moguća različitost hrvatske nacije, od dijalektalne do kulturološke i sociološke različitosti. Kakve su uostalom sve europske metropole. No umjesto toga redovno se u Uzvišenom Agramu govori o nekakvoj zagrebizaciji i urbanizaciji došljaka. Asimiliranju u kulturu Grada.
Što bi po defaultu značilo da su svi oni koji dolaze u ZG bili oni Dalmatinci, Slavonci, Hercegovci ili Zagorci nedovoljno urbani, ili nedovoljno kulturni. Na što se svodi ta ta zg-zajebancija s vlastitim narodom? Na što veću otuđenost čovjeka od čovjeka i potpunu dehumanizaciju ljudskih odnosa. Svođenje međusobne komunikacije na frazu „Dobar dan Sused, doviđenja Sused.“ Sve dok jedan od Suseda ne umre. Što je danas u Zagrebu jako popularno i jako urbano.
Upravo u takvim babićevskim janjičarsko čobanskim medijima zaziva se čišćenje svega onog što se ne želi uklopiti i postati hladno, otuđeno , kontinentalno i impotentno, što želi ostati srčano i južnjačko pa i usred Zagreba. Na što bi Ze-gej ličio da u njega nema dotoka temperamentne južnjačke populacije? Smrzao bi se od hladnoće kontinentalnih duša.
Kako za svaku kuću nije svejedno tko joj je glava kuće tako ni za svaku državu nije svejedno tko joj je glava države. Tko joj je metropola. A niti tko joj je medijska glava.
Glava kuće određuje sustav vrijednosti u nekoj kući. Glava države, metropola, to isto radi u jednoj državi. Koji je sustav vrijednosti koji hrvatskoj državi a i narodu određuje iskompleksirana i provincijalna bečka prčvarnica zvana Zagrebj, posebice medijski ispadnici koje nam taj grad nudi?
Sad ćete mi reći kako generaliziram.
Da generaliziram. Ja sam klasični zegefagist. I zadnjih godina osim Bad Blue Boysa koji doista dišu hrvatstvo u svoj svojoj punini i koji ga se apsolutno ne stide, ne naiđoh niti na jedan zdrav prohrvatski i organizirani segment Zagreba.
Čast iznimkama. Ako ih uopće ima.
Isti ti BBB-oysi su u Zagrebu opet posve marginalizirani. Na razini su čuđenja.
Grad je to koji je još 1909-e govorio njemačkim jezikom a onima koji su se usudili pisati na hrvatskom radio je probleme. Recimo Mariji Jurić Zagorki.
Grad je to koji je u nacionalnom i patriotskom pogledu grobar nacionalne ideje Hrvatske.
Ja sam kategoričkog stava da bi barem 5 drugih gradova u RH za hrvatski narod i njegove nacionalne interese vršili kvalitetnije uslugu glavnog grada našem narodu, ako smo još uvijek jedan narod, nego što to čini Zagreb.
Koji jednostavno projicira i odašilje loše vibre ostatku nacije. Koji svojom ksenofobnošću i rasizmom prema ostatku Hrvatske, godinama odašilje stav kako se stidi vlastite nacije. Koju bi preoblikovavo po svojoj mjeri.
Ako Zagreb ne želi biti glavni grad ima jako dobrih kandidata za to, koji bi jedva dočekali taj status. Ako želi onda to znači da bi bilo vrijeme da se ta bečka konjušnica konačno krene ponašati kao glavni grad države. Što znači – za početak prestati kesnofobirati i odašiljati svoju negativnu, iskompleksiranu i hladnu kontinentalnu energiju putem raznih medijskih lutaka u ostatak Hrvatske.
Hrvatski narod je po prirodi je temperamentan, srčan i ponosan narod. Pa ga stoga nije potrebno preoblikovati u impotentan, hladan i stidan.
To je ono što sam napisao u zadnjem tekstu. Samo čobanski medij poput Babićevog u stanju je tako brutalno prefabricirati tuđi tekst i na njih staviti naslov „Vidite što nam žele Hercegovci“ iako je tekst potpisan imenom i prezimenom dakle jedninom.
Tekst je priznajem radikalan. Takav sam i htio da bude.
Ali reakcije na njega koje ste mogli pročitati na indexovom forumu samo dokazuju ono što se u njemu tvrdi.
Kada čoban Babić kao i ostali gore nabrojani shvate da Hrvati HercegBosne ništa ne presuđuju u RH , jer da presuđuju Mesić ne bi dva puta bio predsjednik, kada shvate da daleko više RH utječe i utjecala je na naš život nego mi na njen, recimo nametnula nam je Ustav koji nas uništava 365 dana u godini, kada primjete da je svega 19.3 birača u BIH iskoristilo pravo glasa i kada prokljuvi da porezna kartica ne može biti mjerilo valjanosti glasa, kada prestanu anatemizirati zemlju svojih djedova i ovaj narod tek tada im se može odgovoriti korektnim tekstom.
Sve do tada u ime 80,7 Hrvata HercegBosne koji nisu izišli na izbore – dragi Čobane Babiću i ostali čobančići, odjebite!
Nikola Zirdum/poskok.info