Ostavka Gorana Vesića, ministra graditeljstva, prijevoza i infrastrukture Srbije, zbog tragičnog događaja u Novom Sadu u kojem je život izgubilo 14 ljudi, predstavlja trenutak iznenađujuće moralne odgovornosti u regionalnoj politici. Na ovim prostorima, ostavke su rijetka pojava, a još rijeđe su one koje se daju iz moralnih razloga kada se službeno ‘ne prihvaća krivnja’. Vesićeva gesta, koja podsjeća na japanske manire gdje je kultura odgovornosti snažno ukorijenjena, mogla bi biti mali znak promjene u političkim normama Balkana.
Vesić, iako tvrdi da nema izravnu odgovornost za nesreću, podnio je ostavku kao „odgovoran čovjek koji želi pokazati moralnu odgovornost“. To je rijetko viđena praksa na Balkanu, gdje političari obično ostaju na svojim pozicijama bez obzira na javnu kritiku, aferu ili tragediju. Njegove suze i emotivni govor dodatno su naglasili čovječnu dimenziju situacije – kao da je politička scena Srbije dobila neočekivanu notu osobne odgovornosti i ranjivosti. Pitanje je samo je li ovo iskreno pomicanje prema boljoj političkoj kulturi ili samo taktički čin koji cilja na političku manipulaciju javnim emocijama?
Ovakvi trenuci, bez obzira na motive, ipak mogu imati utjecaja na javni diskurs. Japanske manire, poznate po tradiciji i časti, mogle bi postati inspiracija za ćudoredniju političku praksu u Srbiji i šire. To što Vesić naglašava da podnosi ostavku kako bi pokazao „moralnu odgovornost“ odražava tendenciju koja možda signalizira želju za drugačijim standardima ponašanja, čak i među političarima poznatim po tvrdokornosti.
Ipak, Vesić ostaje ‘ponosni član SNS-a’ i član Predsjedništva stranke. Ostavka je znak moralne odgovornosti, ali je i dalje vezan uz stranački aparat. Sve ovo možda označava početak pomaka, ali je pitanje hoće li doista biti onakav kakvim ga pokušavaju prikazati.
wpDiscuz
