Piše: Poskok redakcija
SARAJEVO – Dok Dragan Čović izravno testira bošnjačke partnere u vlasti pozivom da se napokon okonča prevara oko izbora hrvatskog člana Predsjedništva, srpska opozicija se već izjasnila: Hrvati trebaju birati svog.
Draško Stanivuković, predsjednik PDP-a i gradonačelnik Banje Luke, nakon sastanka s Trojkom i HDZ-om, poručio je jasno:
“Naši prijatelji Hrvati trebaju imati svog člana Predsjedništva. Želimo zemlju bez straha, bez blokada i bez lažnog suživota. Vjerujemo u europski put.”
U prijevodu: PDP i ostatak opozicije iz RS-a stali su uz HDZ i najavili spremnost za novu koalicijsku arhitekturu.
Dogovor o osnovama ili kraj iluzije?
Stanivuković je sastanak opisao kao “temeljan”, s naglaskom na osnovne vrijednosti – dogovor, stabilnost, borbu protiv korupcije, europski put i – za razliku od sarajevske elite – normalan suživot.
Dok RS čeka Plan rasta od EU (vrijedan preko milijardu KM), bošnjački blok još se svađa oko stolica, posebno jedne – u Upravnom odboru FTV-a.
Bakir protiv Krešića, ne protiv radikaliziranog Šabića
U trenutku kad se pregovara o vraćanju ustavne arhitekture BiH, s podrškom hrvatskom zahtjevu za legitimitetom i mogućim rušenjem stare paradigme SDA-SNSD-Trojka, Bakir Izetbegović lansira spin: Zoran Krešić je najveći problem BiH.
Krešić – novinar i kolumnist – za SDA je opasniji od gospodina Džemala Šabića, čovjeka kojeg je, kako priznaje sam prof. Slavo Kukić, imenovao u UO FTV-a odmah po izlasku iz zatvora, bez dana potrebnog radnog staža i diplome, i to na osnovu, citiramo – “poznanstva”.
Šabić je označen od strane SIPA-e kao učenik poznatog teroriste Handala. Ali Bakira to ne brine. Brine ga Krešić.
SDA želi dva Komšića – jedan umjereno, drugi ekstremno antihrvatski
Čović je na stolu ostavio čist prijedlog: Izručen vam je Dodik, mi smo svoj dio ustavnog patriotizma odradili. Sad ide ili dogovor ili raspad starog sistema.
Stanivuković to pozdravlja. Opozicija iz RS-a je za. Europska Unija se čeka.
A SDA? SDA uporno čuva format Predsjedništva koji ima dva bošnjačka glasa i nijedan hrvatski. Jedan glas dolazi od umjerenih mrzitelja Hrvata, drugi od otvorenih ekstremista.
Jer, čemu mijenjati ono što ide u korist, iako razara državu?