Dok Christian Schmidt pokušava održati minimum međunarodnog autoriteta u BiH, vlasti Republike Srpske šalju poruku. Ne otvorenim pismom, ne diplomatskom notom, nego onako kako to u BiH inače ide – kroz izjave za medije i političke skupove.
Na znanstvenom skupu o Daytonu, čiji je naslov bio svečaniji od sadržaja, Milorad Dodik je još jednom poručio da „BiH nije uspjela“. Po njegovoj logici, državu koja funkcionira samo kad sve tri strane pristanu na minimum dogovora – očito se ne može nazvati uspjehom. Njegov pogled na BiH nije nov, ali poruke koje dolaze poslije njega – ipak su signal.
Entitetski premijer Radovan Višković optužio je Schmidta za prekoračenje ovlasti, uspoređujući njegovu ulogu s „kolonijalnim upraviteljima“. Izjave koje dolaze kao kritika međunarodnog intervencionizma, ali i dio narativa koji već godinama pokušava redefinirati odnose u BiH.
Ipak, uslijedila je zanimljiva ponuda: ako Schmidt povuče neke svoje odluke – kao što je to nekoć učinio Miroslav Lajčak – vodstvo RS-a je spremno razmotriti određene ustupke. Nenad Stevandić, predsjednik Narodne skupštine RS-a, ide korak dalje i predlaže „razmišljanje“ o povlačenju spornih zakona – iako, kako sam kaže, nacrt „Ustava RS“ ostaje netaknut jer još nije finaliziran.
Poruka nije nužno ultimativna, ali nije ni bez težine. Radi se o vrsti signala koju je teško ignorirati: RS istovremeno tvrdi da ne priznaje visokog predstavnika – ali ostavlja prostor za razgovor.
U pozadini, sve funkcionira po starom obrascu. Objave u Službenom glasniku, pokrenute procedure za izbor članova VSTV-a entiteta, pravni eksperimenti koji testiraju granice daytonske BiH. Ali i pokušaji da se međunarodna zajednica ipak uvuče u pregovarački okvir.
U ovakvoj klimi, čak i simbolični potezi imaju značenje. Ponuda iz RS-a može se protumačiti i kao politička kalkulacija – da se odgovornost prebaci na drugu stranu, ali i kao signal da neki oblik kompromisa još uvijek nije isključen.
No, ako se ova komunikacija prekine, ako se više nitko ne odazove na poziv za smirivanje krize, tada slijedi najopasniji scenarij: ne povlačenje, nego tiha eskalacija. A to je uvijek bio najriskantniji oblik sukoba u Bosni i Hercegovini.
wpDiscuz
