JOŠ JEDNOM iz Srbije svojataju dubrovačku književnost. Nema tu mjesta tim tvrdnjama. U Dubrovniku se nikada nije pisala ekavica. Doduše postojao je prosrpski pokret, domaćih katolika. u vrijeme Karađorđevićevog uprisinga i stvaranja države. Dubrovčani, oni radikalniji u srpskoj ideji vidjeli su slobodu i spas u hrvatskoj barunsko podaništvo Beču. Pa je manji dio njih srbovao.
Slično je i danas u BIH. Po prvi put možete naći srbofilnu inteligenciju u BIH Hrvata. Pored jada, bijede i šutnje zegej barunije, srpski Dodik djeluje im kao svjetionik slobode.
No puno gora stvar , barem što se nas tiče, Hrvata u Hercegovini. od svojatanja književnosti, što čine Srbi, je brisanje povijesnog pamćenja, a to je ono što nam čini Hrvatska.
Tako nigdje u Hrvatskoj povijesnoj građi Perecije nećete naći podatak tko je to stvorio Dubrovnik. Tko je stvorio Pariz ili Berlin da. Čak se i imena plemena navode. I uvijek su to plemena koja su živjela tu oko tog grada. Tako su svi gradovi svijeta nastali od nekog. Samo je Dubrovnik nastao valjda od vanzemaljaca. Nikako od Humljana. Spustili se bolan vanzemaljci s Popova polja, Ravnog, dok su naši preci čobani, valjda samo buljili od njih. A i Ruđer je bio vanzemaljac.
Isto tako u hrvatskoj građi povjesničkoj, koja se tako više ne bi smjela ni zvati koliko je natrpana propagandom nećete naći podatke o Pelješcu, Stonu, Opuzenu, niti naša djeca , hercegovska smiju učiti da je to bila Hercegovina. A i što bi. Ako su djeci u Hrvatskoj zabranili da uče da su Vilu Velebitu i Ustani Bane napisali Srbi, šireći ideju slobode i ustanka, što bi nama dopustili istinu.
Nećete naći niti to da je Humska zemlja skupa s Neretljanskom kneževinom najstarija sclavinija ovih prostora. Niti da je Hrvoje Vukčić najveći hrvatski vladar srednjeg vijeka. O Don Ivanu Musiću da ne govorimo. Najvećem Hrvatu s kraja 19 stoljeća. Njega tek ovlaš spomenu. A čovjek im srušio kalifat u susjedstvu.
I dok se hrvatska uljudba čudi srpskom bezobrazluku mi se evo čudimo njihovoj bijedi. I šutnji kad šetaju Džaferoglua po Ovčari ili kad na dan pogibije Nikole Šubića Zrinjskog usred Siska dopuste Erdoganu da teferiči.
Čega se to Hrvatska boji kad od nas krije naše Daorsone, Dubrovnike i Stonske solane ? Republike Hercegovine možda?
No kada smo već kod Dubrovnika, jedno pitanje za baruniju iz austrougarske gubernije Zagreb: Slažete li se s nama da je Dubrovnik ugrožen i da je ovo prvi put da je taj grad prazan, ispranjen , prvi put u njegovoj grandioznoj povijesti? Ni za vrijeme Juge Dubrovnik nije bio grad duhova a evo u doba “prve hrvatske države” (iako ovo nije prva hrvatska država nego treća) Dubrovnik je prazan. Ako je prazan onda je i ugrožen a ulaskom Srbije u EU nitko neće moći zabraniti ni Srbima ni Sandžaklijama ni Turcima da naseljavaju Dubrovnik. No dobro. Sve je to dio agende. Jel tako Plenki?
Prije nekoliko dana na naslovnici Politike udarna je vijest bila da je Dubrovnik po jeziku uvijek bio srpski. Postalo je već gotovo uobičajeno da se svake godine u ljeto vodeće srpske institucije okupe u rodnom mjestu Vuka Karadžića – Tršiću u Srbiji – i donesu neku deklaraciju kojom prisvajaju hrvatsku književnost, jezik i kulturu.
Nakon Deklaracije o granicama srpske književnosti na koju su HAZU i Matica hrvatska već reagirali početkom srpnja, provokacije se očekivano nastavljaju i preko medija.
“Dubrovnik možda i najveća riznica građe za proučavanje povijesti srednjovjekovne Srbije”
Slavko Petaković, redoviti profesor na Filološkom fakultetu u Beogradu, predstavljen kao stručnjak čija je specijalnost dubrovačka književnost, izjavio je da je Dubrovnik “možda i najveća riznica građe za proučavanje povijesti srednjovjekovne Srbije.”
“Problem je u tome što štokavsko narječje, na kojemu je pisana dubrovačka književnost, to nije samo narječje, tu je ugrađena cijela kultura. Latinizam, zapad, barok. To nikada nije bio dio srpske kulture i književnosti i nikada neće biti. Ovo što sada rade zapravo je oblik kulturne agresije iza koje stoje i druge pretenzije”, rekla je akademkinja Dubravka Oraić Tolić, potpredsjednica Matice hrvatske.
“Riječ je pseudoznanstvenoj tezi koja je davno prežvakana i osporena. Potpuno neodrživa teza da su svi štokavci Srbi. Po tome bi onda dubrovačka književnost i govor bili potpuno srpski. To je neutemeljeno, to je davno odbačeno. Žalosno je da kolege u Srbiji i dan danas zastupaju takve teze”, ističe Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik.
Ministar Fuchs: Svojatanje Dubrovnika je po meni stvar kompleksa
Istog dana, Politika je objavila i tekst sporne Deklaracije o granicama srpske književnosti, koja je donesena na Četvrtoj interkatedarskoj srbističkoj konferenciji.
“To što netko unutar svoje države objavljuje, po meni je to stvar kompleksa. Svojatanje Dubrovnika mislim da svakome pametnome ne pada napamet”c rekao je ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs.
“Ovakvi narativi nisu dobrodošli, oni samo raspaljuju tenzije među narodima, među državama. To su stare teze, poražene politike, one sigurno nemaju perspektivu. Hrvatska će sigurno znati odgovoriti, ako se tako bude i nastavilo”, rekao je ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman.