BRČKO – Nedavno se rodila ideja podizanja spomen biste heroini Domovinskog rata, majki četvorice poginulih hrvatskih branitelja Kati Šoljić u njezinim Ulicama kod Brčkog gdje je živjela sa svojom obitelji jedan dio svog života.
piše:Viktor Krešić l Dnevno.ba
Idejni tvorac ove, za svaku hvalu humane ideje je Stjepan Marčetić profesor povijesti i pedagogije koji je u Domovinskom ratu i sam izgubio dva brata a što ga je sigurno još više približilo toj humanoj ideji.
Naime, Marčetić je prije izrade spomen biste Kati Šoljić usmeno dobio odobrenje od župnika iz Ulica fra Ante Milasa da se spomen bista heroini Domovinskog rata majki četvorice poginulih hrvatskih branitelja Kati Šoljić može postaviti u prostrano dvorište katoličke crkve u Ulicama, jer je Kata Šoljić živjela sa svojom obitelji u ovom selu.
Međutim, do obrata dolazi prilikom smjene župnika fra Ante Milasa te na mjesto župnika u Ulicama dolazi fra Martin Antunović, dok za župnog vikara (kapelana), dolazi kontroverzni fra Petar Matanović, od prije poznat kao fratar koji je blizak komunističkoj ideologiji.
U međuvremenu spomen bista je izrađena a izradio ju je Vid Vučak, akademski kipar iz Zagreba i trebalo ju je postaviti prema dogovoru sa prethodnim župnikom u Ulicama fra Antom Milasom. No, novi fratri Matanović i Antunović su krajnje drsko odbili da se postavi spomen bista Kate Šoljić u crkveno dvorište usprkos što je njihov prethodnik to odobrio i što se prošla kompletna procedura od prikupljanja financija, natječaja i izrade same spomen biste!
Interesantna je činjenica da je fra Petar Matanović veliki zagovornik postavljanja spomenika Zoranu Đinđiću, premijeru Srbije, koji bi “krasio” Kuću mira – centar za povratnike u Hrvatskoj Tišini u Posavini. Spomenik srbijanskom premijeru u ranjenoj Posavini mu ne smeta, ali mu smeta postavljanje spomen biste heroini Domovinskog rata, majci četvorice poginulih hrvatskih branitelja Kati Šoljić u njenim Ulicama kod Brčkog.
O kakvoj drskosti i vrijeđanju hrvatske majke heroine Domovinskog rata a samim tim i svake hrvatske žrtve od strane ove dvojice fratara se radi svakom je jasno. Suviše je očigledno da oni još nisu prežalili komunističku Jugoslaviju i crvenu petokraku. Ovo je Velika sramota za katoličku crkvu i ovakvi postupci njenih fratara su za svaku osudu a ukoliko Vrhbosanska nadbiskupija ne poduzme nešto kako bi se ispravila ova strašna i sramotna nepravda i sama će biti sudionik ove urote dvojice fratara bliskih komunističkoj ideologiji.
A sada da se prisjetimo tko je bila Kata Šoljić
Kata Šoljić (Vukšić Donji kod Brčkog 1922. – Zagreb, 8. srpnja 2008.), majka četvorice poginulih branitelja i junakinja Domovinskog rata, bila je simbol patnje i hrabrosti hrvatske majke u Domovinskom ratu.
U Domovinskom je ratu izgubila četvoricu sinova: Niku, Ivu, Miju i Matu.
„Ja sam Kata Šoljić, Hrvatica, majka iz Vukovara. Imam 79 godina, rodila sam i odgojila šestero djece, četiri sina i dvije kćeri. Moja četiri sina i zet darovali su svoje živote za slobodu i obranu svoje Domovine Hrvatske od srpskog agresora u ovom Domovinskom ratu 1991. godine. Od istih neprijatelja stradala su mi četiri nedužna brata u Drugom svjetskom ratu, a suprug mi je čudom ostao živ. Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije nikada mazio. I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i za svoju obitelj.”
Rođena je u Donjem Vukšiću kod Brčkog, 1922. godine, u siromašnoj obitelji. Njena patnja počela je još u Drugom svjetskom ratu kad su joj strijeljani brat i tri polubrata. Oca je izgubila kad je imala 13 godina, a majku malo kasnije.
Njezin križni put počeo je od rođenja a njezina priča zaslužuje mnogo više nego što ovdje može stati. Rođena je u Donjem Vukšiću kod Brčkog, 1922. godine, u siromašnoj obitelji, oca je izgubila kad je imala 13 godina, a majku malo kasnije, kad se udala sa mužem je živjela u obližnjem selu Ulice kod Brčkog u BiH. U mladosti je doživjela veliku tragediju u obitelji.
“Došao je Drugi svjetski rat i moja četiri brata i muž odlaze u rat kao ustaški vojnici. Toga proljeća 1945. desio se neočekivano veliki obrat i Hrvatska je bila uzdrmana. Braća su i dalje u vojsci i kao takvi bivaju zarobljeni od komunista. Dvojica braće ubijena su u Bleiburgu. Jedan brat se vratio kući, ali i on uskoro biva izveden na strijeljanje. Četvrti brat ubijen je negdje oko Našica. Muž se vratio živ, ali je prošao križni put te 1945. g. zajednički život s mužem pratilo je, stalno maltretiranje. Ta sad već velika obitelj nije imala svoga mira. Četiri sina i dvije kćeri bilo je teško othraniti i izvesti na pravi put u takvim uvjetima”.
Potresna je priča ove žene kojoj je smrt mahala kosom iznad glave. Jednom je prilikom s mužem morala kopati sebi raku na komandu nekog srpskog (jugoslavenskog) vojnika.
“Da nije naišla neka grupa ljudi, i mene i muža pojela bi ta raka“.
Muž se često morao skrivati, često je bio u pritvoru samo zato što su u njemu vidjeli neprijatelje jer je bio Hrvat.
Odlaze u Sremske Čakovce u nadi za boljim životom. Bogata i plodna zemlja možda bi i njima mogla podariti malo sreće. Iz jednog zla došli su u drugo. Tamo su naišli na još gore komuniste koji su oca Šoljića opet zatvorili i mučili.
“Oca nekog Srbina ubili su Hrvati u ratu i zato je moj muž bio teroriziran“.
Riječi koje je taj čovjek rekao majci Šoljić govorile su sve: “Ako ga niste vi ubili, jesu takvi kao vi“.
Uz takav način života i danonoćni nadničarski rad, ti ljudi prolazili su pakao samo zato što su bili Hrvati. Sa svoja dva para žuljevih ruku othraniše djecu. Ni danju ni noću siguran u svome domu, gospodin Šoljić šutke je nosio svoj križ. Nakon njegove smrti 1981. Kata Šoljić odlazi kćeri u Vukovar. Dolaze krvave devedesete.
Rodila je šestero djece: Niku, Ivu, Miju i Matu, te kćeri Maru i Anu.
Najstariji sin Niko ubijen je u Srijemskoj Mitrovici, za njim ostala tri sina sa svojim obiteljima. Mijo je ubijen u kukuruzištu, u Srijemskim Čakovcima od “komšijine“ ruke, a do jučer su zajedno radili. Ivo, zapovjednik Mitnice, nestao je u proboju u Dunavu. Za njim ostalo je troje malodobne djece. Mato je ubijen u napadu na vojarnu. U ratu bili su i kći Marija i zet Stjepan Barišić, zet Ivan Vukojević, unuci Zoran, Franjo, Anto i Toni. Kći Marija sa svojom obitelji prošla je teško zatočeništvo Srijemske Mitrovice. Drugog zeta zahvatila je smrt u proboju. Kći Ana ostala je sama s dva sina. Mediji su ju svojedobno nazvali majka hrabrosti.
„Ni jednog tijela, ni jednog groba nad kojim bih zaplakala. No, moji sinovi svoje živote nisu dali uzalud. Ostali su da brane svoj grad, takvi su bili moji sinovi.”
Katine su riječi koje će ostati upamćene.
Trebalo joj je dvanaest godina da pronađe i sahrani svu četvoricu sinova. Najstariji sin Niko (pronađen je gotovo slučajno na groblju u Srijemskoj Mitrovici u Srbiji) bio je posljednji kojeg su ekshumirali.
Nagrade i priznanja
• Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman odlikovao ju je redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih društvenih vrijednosti.
• Objavljena knjiga “Kata Šoljić – Junakinja hrvatskog Domovinskog rata”, autora Mladena Pavkovića (2004.)
• Junaci Domovinskog rata
• Snimljen dokumentarni film Mladena Pavkovića “Kata Šoljić” (snimatelj Vedran Šamanović), 2009.
• Godine 2004. godine primila je nagradu Junakinja hrvatskog Domovinskog rata koju je dodjelila Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata, koja joj je dodjeljena na poticaj Mladena Pavkovića, koji je o njoj snimio i nekoliko dokumentarnih filmova.
wpDiscuz
