Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) Republike Hrvatske više je puta pružala sigurnosne informacije Željku Komšiću, članu Predsjedništva BiH, kad god bi ih on zatražio, zloupotrebljavajući službe u BiH i međudržavnu suradnju.
Prema izvorima bliskim sigurnosnim krugovima, Komšić je do sada više puta koristio procjene sigurnosti SOA-e prije planiranih posjeta hrvatskim gradovima ili mjestima u Bosni i Hercegovini. Primjerice, SOA bi dobila upit od OSA-e je li g. Komšiću sigurno posjetiti maškare u Čapljini, nakon čega bi od SOA-e dobio potvrdan odgovor. Potom ne bi otišao u Čapljinu, iako je zamarao SOA-ine ljude u RH upitom za ovaj mogući put. Na taj način oduzeo im je dragocjeno vrijeme za istraživanje ozbiljnih stvari, primjerice koliko se Komšićevih suboraca ubacilo u Bosansku Krupu i tamo uče mlade da je ubijanje policajaca u redu.
Dakle, nakon što bi dobio analizu stanja i sigurnosne procjene, Komšić nikada ne bi otišao na ta mjesta. On niti u jedno hrvatsko mjesto na svijetu više ne smije bez osiguranja i policijske pratnje.
Ovakvo ponašanje Komšića dodatno ponižava Hrvatsku, jer svaki put kada dolazi u bilo koji hrvatski grad zahtijeva policijsku pratnju i aktivaciju sigurnosnih službi. To znači da Hrvati iz Bosne i Hercegovine koji žive u Republici Hrvatskoj svaki put plaćaju značajan iznos iz svojih džepova kako bi se pokrili troškovi sigurnosnih mjera za Komšićev posjet.
Hrvatska Mate Granića za javnost ne priznaje Komšića, no službenici troše ogromna sredstva na njega kako gospodinu neki BH Hrvat usred Zagreba ne bi prouzročio “antetomich efekt”.
Umjesto da pokaže povjerenje prema zajednici koju bi trebao predstavljati, Komšićev pristup implicira da mu ni hrvatski gradovi ni mjesta u BiH nisu dovoljno sigurna za posjete bez angažiranja dodatnih sigurnosnih resursa. To ne samo da izaziva frustraciju među Hrvatima koji se već osjećaju marginalizirano u Bosni i Hercegovini, nego stvara i dodatni financijski teret na porezne obveznike.
Kada političar koji tvrdi da predstavlja sve građane izbjegava jedan narod, on time direktno priznaje da predstavlja u FBiH samo one građane koji nisu Hrvati. Jer u većinska mjesta tog naroda odlazi nonšalantno.
To je dodatan dokaz da je Komšić neustavan i radikalniji muslimanski predstavnik od drugog muslimanskog predstavnika. Jer taj drugi, u pravilu musliman iz svijeta muslimanskih otetih predsjedništava, može i smije među Hrvate jer ne osjeća da im je išta nažao načinio. Čak je na izborima za Predsjedništvo glasao za sebe, a ne za Komšića. To su ti rijetki momenti kada majorizacija kod muslimana nad narodom koji ih je spasio 90-ih, na tren posustane.
Zbog ovakvog odnosa prema Komšiću i servilnog odnosa prema glavnom gradu, kao i zbog utjecaja organizacije Mladi Muslimani u Europi, politički Zagreb više nitko ne cijeni. On se doživljava kao politička provincija, bez stvarnog utjecaja u svjetskoj političkoj areni.
wpDiscuz
