Netko je jutros postavio imena svih osmero viteške djece ubijenih granatom koju su ispalili pripadnici vjerske vojske , propagandno nazvane “Armija BiH”.
“Junačka” Granata je ispaljena na dašanji dan, 10. lipnja 1993. na dan potpisanog primirja i bila je usmjerena točno na samo dječje igralište. Koje je i pogodila. Grad su potom prolomili krici roditelja dok se iz drugog dijela grada začuo smijeh uz povike “Tekbir” i “Tako im i treba”.
Zanimljivo je da su upravo švicarski mediji taj dan izvjestili da je HVO granata ubila 8-ero muslimanske djece. Švicarska TV se nikada nije niti ispričala. A uče nas da se radi o pedantnoj zemlji. BBC je istovremeno snimio majku ubijenog Milana Garića kako ga nosi , već mrtvog u bolnicu, izvještivši da se radi o Bošnjakinji kojoj su Hrvati upravo ubili dijete. Milanova majka “Bošnjakinja” taj dan je izgubila i kćer. I nju su ubili. Zvala se Sanja.
No to nije sve. Na “Pravednom” Haaškom sudu fotografija Augustine Grebenar korištena je u optužbama protiv Hrvata. Tvrdilo se da ju je ubila HVO granata. Na virtualnom “muzeju genocida” koji uređuju Bošnjaci i danas stoji da je malena Augustina ubijena od strane Hrvata. Isti portal tvrdi da je podatak skinuo sa stranica Haaškog suda. Suda saudijske, jordanske i iranske pravde. Rasimovog i Seferovog suda.
Iznad imena ubijene viteške djece u Ženevi je postavljena je slika najmlađe žrtve ovoga pokolja malene , tada 9 godišnje, Augustine Grebenar, zajedno sa simboličnom bijelom ružom. Augustina je , zahvaljujući hrvatskoj mladosti u BIH (ne i hrvatskim političkim elitama) postala svojevrsni simbol nepravde prema Hrvatima u BIH i ujedno simbol njihove borbe za pravednu BIH.
Niti jedan sud , pa tako i onaj “najpravedniji” Haaški, nikada nije niti istraživao njene ubojice, kamo li ih procesuirao. Odnosio se prema njoj onako kako se Međunarodna zajednica odnosi prema njenoj braći i sestrama. Negirajući ju. Šuteći o zločinu nad njom.
Viteški HVO cijelo vrijeme rata sukobljavao se s odredom El Mudžahid i odredom Zulfikar, koji su bili pod direktnom kontrolom Alije Izetbegovića. Radilo se o specijalnim odredima za posebne obredne zločine ove zvjerske i radikalizirane armije.. El Mudžahid je procesuiran tek manjim dijelom u Americi, nakon što se otkrilo da su čak 4 napadača na WTC bili bivši pripadnici Armije BIH. No stvarni tvorci i sive eminencije ovog odreda i danas su dio bošnjačke političke elite. Zulfikar je u suštini nacistički odred, stvarnog imena Handžar divizija, kojoj Sefer usred rata mijenja ime kako bi prikrio hod zločina ove divizije koji korijene vuče još iz 1992 u Sisku u Hrvtskoj. Tamo su ubijali Srbe. Sve to čini se kako bi se prikrio UZP SDA u Hrvatskoj. Stranke koja je u drugoj zemlji naređivala vojna djelovanja ove nacističke divizije o čemu postoje faksimili.Hrvatska i danas krije podatke o Zulfikaru. Onom istom Zulfikar odredu koji u Grabovici čini jedini školski primjer genocida. Poubijavši cijelo selo. Čak i životinje u njemu. To je ona Hrvatska, ista ona Hrvatska, koja tvrdi da se bori za našu ravnopravnost a krije podatke i o ubojicama Mladenke Zadro i Augustine Grebenar.
Podsjetimo, Hrvati su najavali da će danas u 20 sati u brojnim gradovima BiH (Livno, Mostar, Vitez, Široki Brijeg, Orašje, Čapljina, Sarajevo, Kiseljak, Grude, Ljubuški, itd.) te u Hrvatskoj (Zagreb, Split, Zadar, Vukovar) zapaliti osam bijelih svijeća u sjećanje na jedan od najstrašnijih događaja u ratovima 90-ih.
Cilj im je pokazati da ubijena djeca nisu zaboravljena i da još ima onih koji se bore za istinu.
Očito je da se ova akcija proširila i van BIH i Hrvatske.
U viteškom pokolju živote su izgubili:
- Boris Antičević (1983.),
- Dražen Čečura (1978.),
- Sanja Garić, (1975.),
- njezin brat Milan Garić (1981.),
- Velimir Grebenar (1981.),
- njegova sestra Augustina Grebenar (1984.),
- Sanja Križanović (1978.) i
- Dragan Ramljak (1978.)