Ovaj hrvatski Comandos je imao sve hrvatsko osim uobičajenog hrvatskog Imena. Djeca i Žena su mu Hrvati. On je Hrvat. Spominjao je u medijima da mu djeca idu redovno na vjeronauk i u Crkvu. Zašto je to morao uopće spominjati? Kome je se hrvatski komandos uopće dužan pravdati u svojoj zemlji? Da idu u medresu ništa manje ne bi bili Hrvati.
Je li hrvatstvo nužno i kršćanstvo il se radi o dva identiteta koja nužno ne interferiraju? Je li manji Hrvat netko tko je ateist, musliman, agnostik, budist?
Hus je bio Hrvat. Hrvatina koja je dala sve za Hrvatsku.
No nije bilo dovoljno. U postmodernoj Hrvatskoj Hrvati drugih vjera su izgleda pod lupom. To nije Hrvatska za koju se Hus borio. To nije obećana zemlja za koju je ratovao.
Jednim velikim dijelom život mu je pokvarilo političko Sarajevo svojim odnosom prema Hrvatima i upornim maltretiranjem Hrvata u BIH Komšićem. Mnogi časnici Hrvatske vojske su iz BIH i Hus im je bio sumnjiv. Zašto? Prepun je HVO časnih muslimana koji su od početka do kraja rata ostali s Hrvatima.
Običnim ljudima je teško pojasniti da ako je netko musliman nije nužno pro-komšićevac i pro-SDA. Čak i da se izjašnjavao kao Jemenac, Englez ili Francuz, što to treba značiti pored činjenice da je čovjek Hrvat. S 5 godina hrvatskih ratišta u džepu?
Sarajevo i Bosna su grad i zemlja s kojima naš Hus nikad ništo zajedničko nije imao. Bio je naprosto naš, autentični hrvatski musliman iz naše Hrvatske. Kao i tisuće njih koji oduvijek žive među nama. Ta nije islamizacija na ovim prostorima bila samo u Bosni. Islamizirao je okupator gdje god je stigao. Kao što je i nas kristijanizirao neki drugi okupator.
Zašto je na kraju ovaj heroj ni kriv ni dužan platio cijenu patnje, izolacije, življenja pod sumnjom? Zar u svojoj Hrvatskoj nije imao pravo dostojnog življenja, starenja i uživanja u slobodi koju je izborio ne samo sebi nego i nama?
Teret koji zbog onog što Sarajevo radi Hrvatima na neki način u Hrvatskoj nose i drugi naši muslimani, hrvatski muslimani koji su po svemu Hrvati. Ali zbog imena i vjere nose pečat. Što je žalosno i nedopustivo.
Počivao u miru i nek je rahat duši njegovoj. Ovo je tekst o njegovom životu:
1.7. e iznenada je preminuo naš hrvatski branitelj , hrvatski komandos Samir Huskić – Hus.
Pretpostavlja se da je infarkt zaustavio Husov život u 50-toj godini, a činjenica da je otišao tako naglo – potpuno je uzdrmala njegove suborce i brojne prijatelje.
Neki od njih su posjetili njegovu suprugu Vesnu i dvoje djece (14, 17) koji su zbog činjenice da je Samir umro u njihovom domu, u krevetu, još uvijek u potpunom šoku.
Svojom smrću, Huskić je povećao tužnu i neporecivu statistiku po kojoj veliki dio braniteljske populacije umire naglo i prerano.
Samirove suze
Hus se, uz redovne životne probleme, nosio i s “bremenom” svoje islamske vjeroispovijesti na koji nisu svi gledali blagonaklono. Porast islamofobije primjetan je i u Hrvatskoj.
Prvu “nepoželjnost i odbačenost” osjetio je pojavom ISIL-a kada su ga pojedinci poistovjetili s muslimanskim teroristima, a što je Husu palo teže od ičega.
Od deset godina koliko je nosio hrvatsku vojnu uniformu, punih pet je ta uniforma bila prljava od prašine s terena.
Huskić je jedan od onih koji su za obranu Hrvatske bili dobro obučeni i koji su prošli commando obuku, vrlo zahtjevnu i tešku. Huskić je, dakle, hrvatski komandos koji, kazao je u jednom od naših razgovora, rijetko plače.
Nije plakao ni kada mu je umro otac, no tada je plakao:
“Na Facebooku me blokirao moj prijatelj i suborac, i to riječima ‘znam da smo zajedno ratovali, znam da si bio fajter, ali musliman si’. Ne znam plačem li zbog tuge, ljutnje ili razočaranosti. Bio sam budan do pola pet i razmišljao. Jednostavno, nisam mogao vjerovati da ću to doživjeti”, požalio nam se kroz suze nesretni Huskić iz zagrebačke Dubrave i objasnio što je prethodilo blokiranju od strane bivšeg suborca:
“Ja koji sam živio za Hrvatku, preko noći sam postao balija”
“Reagirao sam na status gdje se za pokojnog Salopeka kojeg su ubili teroristi zvalo na molitvu i pisalo “RIP”, počivao u miru Božjem i slično. Komentirao sam da ne bi trebalo pokapati čovjeka, ako nema tijela i ako sve još nije sigurno. Reagirao sam kao vojnik, kod nas, ako ne vidiš tijelo, smrti kao da nije ni bilo. Osim toga, bilo mi je kao čovjeku žao… Jednostavno, nekako nisam mogao vjerovati”, rekao je sada pokojni Samir Huskić, bivši pripadnik 2. gardijske brigade Gromovi koji je naknadno ratovao i u sklopu 8. brigade, a potom postao pripadnikom 1. hrvatskog gardijskog zdruga. Svoju priču Huskić je nastavio ovim riječima:
“Taj čovjek je blokirao i moju ženu i mog sina, a ja sam jedan normalan čovjek, legalist, domoljub. Činjenica da se ja sad moram ovako javno pravdati nakon svega što sam učinio za Hrvatsku, moju, našu domovinu, užasno je bolna”, jecao je hrvatski branitelj komentirajući kako je odjednom za svog dobrog prijatelja postao ‘balija’:
“Sve sam dao za Hrvatsku, ali ime koje su mi dali roditelji – ne dam”
“Pojavljuju se neki novi koji me vrijeđaju i prijete da će mi poklati cijelu obitelj, a mene razapeti. Pitaju se, zašto balije zavšavaju u Zdrugu s brojem komando značke 034, zašto balije ostaju u vojsci 12 g… Pitaju se sve ono što se nisu zapitali svih ovih godina. Ja znam da su to ljudi koji nisu vrijedni spomena i koji bi da sad zapuca prvi pobjegli. Ja samo želim s javnosti podijeliti svoju bol i na neki način spriječiti trpanje muslimana i terorista u isti koš.
Bolje da ne pišem što bi činio ISIL-ovcima…
Što se ISIL-ovaca tiče… Ja znam kako bih s njima, ali to nije za javnost. To što bih im ja sad učinio, vjerojatno bi želio učiniti svaki drugi vojnik. Žao mi je što moja obitelj trpi, što djeca postavljaju pitanja… Nije im jasno kako smo preko noći postali hrvatski neprijatelji. Moj sin gleda sva ta ratna odličja po zidu i pokušava shvatiti. Jer zna da sam za Hrvatsku dao sve. Jedino nisam promijenio ime, ali to nikada neću. To ime dali su mi moja majka i moj pokojni otac. Pa kome se svidjelo, a kome ne – završio je tada Samir Huskić.
Ovako je javno pisao hrvatski komandos Samir Huskić. Na ovakve rečenice, ponižavajuće su ga prisilili. Njegovi “časni suborci”.
Samir koji je umro i koji više nije među nama. Kojeg smo ubili.
Ovako je na sramotu Hrvata i Hrvatske, s ovog svijeta otišao naš komandos. Kao poniženi pas.
“Časnici hrvatski” neka vas je do neba stid hrvatskog branitelja Samira Huskića. I neka vam oprosti ako može.
Samir Huskić bio je hrvatski komandos. Borio se kao lav za Hrvatsku. 5 godina krvavog terena. Umro je kao "balija". Srami se Hrvatsko. Zemljo fašizirana. pic.twitter.com/DjxvkzQx3D
— Jan Palach (@IurkovJan) June 21, 2020
Pocivao u Miru hrvatski Vitezu i Legendo. Nazalost medju braniteljima postoji jedan dobar dio jako primitivnih ljudi koji su maximalno ograniceni. Koji odma nesto prijete, psuju, blokiraju. najlakse ih se detektirat moze po pisanjem u velikim slovima. Cista boomer generacija al ono hyper. na takve se ne obazirat. dapace takvi samo traze bilo koju situaciju da mogu svoje jake frustracije i ogranicen intelekt izbacit nad nekim.